blue je napisao:
Postoji i masa koja sebe smatra žiteljima 'viših sfera'.

kolonizatori su žitelji 'viših sfera' koji se zgražavaju nad drugima
kako nismo žitelji 'viših sfera' već ljudi
Mislim da si pogrešno shvatio i upao u zamku u koju mnogi upadaju. U tekstu djevojke na početku teme (sa kojim se ja, naravno, slažem) si vidio neku aroganciju, kao i u onima koji se sa njom slažu. Uopšte se ne radi o tome da se osobe koje su "okusile nešto od tog duhovnog svijeta" ponašaju aroganto samo zato što o tome pišu, što skreću pažnju na nešto. Tu prije vidim projektovanje vlastite arogancije onih kojima se te teorije ne sviđaju.
Ta djevojka je za ignorante napisala:
Kod bića je potpuno odsutan osjećaj za bilo šta spiritualno ili energija koje oni sa svojim ograničenim čulom ne vide.Kada se ljudi susretnu sa "duhovnim učenjima i teorijama" dijele se na dvije grupe.
Jedna grupa će reći sebi "ajd' da vidim ima li tu nešto" pa će
istraživati, čitaće knjige, meditiraće, radiće neke tehnike, ići će na kurseve, upoznavaće ljude koji se duže time bave, razmišljaće samostalno o svemu tome, učiće kroz sve to nešto novo. Onda će tek vremenom donijeti mišljenje o tome ima li tu nešto ili je to sve "šuplja priča".
Druga grupa neće da "troši vrijeme" na takva istraživanja, ta grupa će odmah odbaciti ta "duhovna učenja" kao luda, nemoguća, fantazijska, nerazumska. Toj grupi će njihov razum odmah isfiltrirati te stvari i svrstati ih u gluposti, potisnuti ih, i to samo zato što se te stvari već ne nalaze u njihovom ličnom skupu "prihvatljivih stvari". Šta ono bi arogancija

? Ta grupa će tu svoju aroganciju projektovati na prvu grupu i one koji su došli do zaključka da "duhovna učenja" imaju osnove, a posebno će to raditi kad ovi "umišljeni ludaci" iz prve grupe počnu pričati o tim duhovnim učenjima, ne (toliko) iz arogancije (koje svakako zna biti) koliko iz razloga da žele drugima ukazati da ima nešto izvan onoga što se opaža sa pet čula, kad žele ushićenost podijeliti sa drugima.
Ova druga grupa su ignoranti (bar ona vrsta o kojoj je otvorena ova tema), odbacuju i izruguju se a da nisu ni probali.
Mnogi (ili zapravo svi) kada počnu raditi duhovni rad i kada počnu dobijati neke njegove plodove, pored ushićenja do kog dolazi usput napumpaju svoj ego, i sa visine posmatraju one koji to nisu iskusili i koji u to ni ne vjeruju. To govori o njihovoj nedovoljnoj duhovnoj zrelosti, to su "duhovne dječije bolesti" koje svi prolaze. Ali tu je najbitnije njihovo iskustvo (jer je autentično) koje im daje poleta u daljem duhovnom radu, i kroz dalji duhovni rad će se oni "spustiti na zemlju" u smislu da neće arogantno gledati na one koji to nisu iskusili ni one koji u to ne vjeruju. Sve su to faze razvoja svijesti i duha.
Arogancija "duhovnjaka", koje svakako zna biti, govori o njima samima u smislu njihove nedovoljne izgrađenosti i zrelosti, ali ne negira sama iskustva koja su imali niti "objektivnu stvarnost" koja stoji iza toga.To treba dobro razumjeti i imati na umu.
Zato treba biti oprezan prije nego što se kaže: "on je arogantan, umišlja da je žitelj 'viših sfera' (ili ću ja svoju aroganciju projektovati na njega), pa samim tim ono što on priča ne pije vode".
Tekst djevojke kojim je otvorena tema govori o IGNORISANJU STVARNOSTI, kako je to ona na početku napisala. Niko od nas ne poznaje (potpuno) ono što se može nazvati "objektivna stvarnost", tako da bismo slobodno mogli reći da je svi ignorišemo. Djevojka nije htjela reći da ona poznaje "objektivnu stvarnost" već je ona kao što je napisala Japanese_rose
osoba koja je zabrinuta ili čak očajna zbog stvari koje svakodnevno posmatra, ona je osoba koja je bar malo malo okusila "objektivnu stvarnost" i smeta joj što veliki dio čovječanstva uporno i arogantno ignoriše sve stvarnosti osim one vlastite subjektivne koju dobijamo osakaćenu filtriranjem našeg razuma koji nemilosrdno odbacuje sve što ne razumije, sve što mu se ne sviđa, sve što mu izaziva strah o ličnim zabludama, greškama, manama. A napredak je prihvatiti činjenicu da smo svi puni tih zabluda, arogancije, gordosti, grešaka, mana, ukloniti strah od toga da to sami sebi priznamo a i da to priznamo drugima, i time prokrčiti sebi put za rast i razvoj svijesti i duha. Mnogi stanu već na ovom koraku. Ovaj korak je velika blokada, veliki ispit.
blue je napisao:
to ignorisanje je lukava pojava, nikad ne znaš šta od sebe sakrivaš
S ovim se slažem u potpunosti
To je ono što sam gore napisao:
Ono što sam vidio je da je šteta što mi ljudi ovim razumskim filtriranjem sebi uskratimo mnogo toga lijepog, uskratimo si cijele velike aspekte života samo zato što ih proglasimo za "nepostojeće i nemoguće", i to najviše iz straha od otkrivanja nečeg novog i saznanja da do tada nismo baš bili u pravu.