VeLiKi_ je napisao:
sto njega velicamo a ne nekog zgolju jadu s osnovnom skolom jer se nije mogao vise skolovati jer je morao raditi i koji je citav zivot radio u incelu, dos'o rat, satro incel, i on se jadan borio cijepajuci drva i ziveci od velikodusne pomoci nase bajne drzave dok zivotna snaga jednostavno nije pritisnula ctrl+alt+del i vratila ga njegovom maker-u? po meni, on je veci heroj od nine. nino je debeo. i pjevao je narodnjake. et.
Upravo tako.
Zanimljivo je što sam i ja ovih dana mislio da otvorim ovakvu neku temu, baš sa naglaskom na ovo što je VeLiKi_ napisao. Ljudi ne gledaju na to tako. Ako je neko poznat onda je...faca. I kad se takvima nešto desi (ne mislim samo na smrt) onda svi bruje o tome. S jedne strane to je po meni ponižavajuće za one koji bruje o tome jer govori da nemaju ništa pametnije u životu već će da glođu neku temu koja naleti samo zato što je naletila i dala im materijala da utuku dosadu. A s druge strane je nešto što je vrijedno rasprave a o čemu sam mislio otvoriti temu. U pitanju je neka vrsta idolopoklonstva, gdje se od "zvijezda" prave idoli, gdje se "zvjezde" idealizuju iako se ne ističu ni sa čim posebnim. Zašto ih veličaju? Zato što imaju neki talenat u nekoj oblasti (pjevanje, gluma, sviranje, trčanje za loptom, skakanje za loptom, glupiranje...)? Pih, big deal! Zar je to sve vrijednije od unutrašnje dobrote? Zar su oni ispred ovakvih kakve je kao primjer naveo VeLiKi_, koji jednostavno nisu imali šansu za nečim u životu a što je vezano za neko isticanje? Zar je neki umišljeni sportista ispred žene koja radi 8 sati, dolazi kući i sprema ručak, sređuje kuću, radi sa djecom zadaću, vodi ih u kino ili na ples ili na bilo kakvu aktivnost pa ih vraća kući, sprema im večeru i sprema ih u krevet, onda planira i pravi ručak za sledeći dan, razmišlja kako da rasporedi kućni budžet...dok joj recimo mužnakon posla samo spava, gleda utakmice, čita novine. Ili joj (ako ima sreće) i mužpomaže u svemu ovome. Ili mužsam radi većinu ovoga, ima svakakvih slučajeva. I još da su pri tome dobri ljudi, i da tako cijelo vrijeme vaspitaju i svoju djecu. Šta sa njima? Za njih se naravno ne zna, ni ne može se znati, nisu eksponirani, nisu na naslovnim stranicama i trač rubrikama (hvala Bogu). Ni ne mora se za njih znati, to nije poenta, niti bi takvi to željeli. Ali mi djeluje da se gubi iz vida da takvo postoje a ovamo se veličaju eksponirane "zvijezde" sa vrlo upitnim stvarnim kvalitetima. Danas su informacioni mediji jaki pa vrlo lako i brzo možemo svašta čuti o tim "zvijezdama" (jer samo o njima i izvještavaju), i lako možemo vidjeti koliko su umišljeni, oholi, sujetni, sa jakim egom, gladni novca iako su milioneri, gladni slave iako su slavni. Fudbaler se isfurava kad mu klupski kolega zarađuje više od njega pa krene javno i otvoreno kukati zbog toga, prijeti svom klubu da će otići iz njega. Kapiten Čelzija Džon Teri nije u aprilu htio prihvatiti novi ugovor po kojem bi zarađivao 130 hiljada funti
sedmično (!) pa su mu bili prinuđeni povećati tu mizernu platu na 150 hiljada funti sedmično, i taj ugovor je prihvatio u julu, par mjeseci su se natezali. I šta reći? Prava ljudina. Da on pogine samo bi se o njemu pričalo.
Ima takvih primjera mnogo. Previše. Dovoljno da pametna osoba izvede neke zaključke.
Nisu te "zvijezde" ništa posebno, nisu ništa bolji od bilo koga na ovom forumu. Samo su imali sreću da imaju neki talenat koji je neko nekad primjetio i eksploatisao, i sreću i uslove da taj talenat razviju (što mnogi nisu mogli), a koji je u takvoj oblasti koja će biti medijski dosta ispraćena. Ima i mnogo drugih talenata koji nisu tako medijski eksponirani. Ja lično najvećim talentom i vrijednostima smatram pravu unutrašnju dobrotu, skromnost, umjerenost, mogućnost pronalaženja sreće i ispunjenja u onome što već imaš a ne uslovljavanje svoje sreće nekim stvarima koje nemaš ("biću sretniji kad umjesto samo jednog miliona budem imao dva...pet...deset...").
Evo odlomak iz fenomenalne knjige koju bi svako trebao da pročita, "Buđenje" od Antni de Mela:
Jedan beznačajni poslovni čovek od 55 godina pije pivo u kafani i kaže: "Pogledajte moje školske drugove - oni su stvarno uspeli!" Kakav idiot! Šta podrazumeva pod tim "uspeli"? Vide svoje ime u novinama. Znači li vam to da su uspeli? Jedan je predsednik nekog društva; drugi je proizveden za vrhovnog sudiju; neki treći je postao ovo ili ono. Majmuni, svi su oni majmuni.
Ko odlučuje šta znači biti uspešan? Ovo idiotsko društvo! Glavna briga društva je da zadrži samo sebe u stanju nepokretnosti, da se ništa ne menja! Što pre ovo shvatimo, tim bolje po nas. Bolesni su, svi od reda. Poremećeni su, ludi. Neko postane direktor ludnice i veoma je ponosan, iako to ništa ne znači. Biti predsednik nekog društva nema nikakve veze sa uspehom u životu.
Život može biti uspešan samo kad se probudimo! Tada ni od koga ne treba tražiti izvinjenje, ništa nikome ne treba objašnjavati, potpuno vam je nevažno šta ljudi misle ili govore o vama. Nemate više briga - srećni ste. Eto šta je, po meni, uspeh u životu. Imati lep posao, ili biti slavan, ili imati sjajnu reputaciju, nema ama baš nikakve veze sa srećom ili uspehom. Nikakve! Potpuno je irelevantno.
Neki takozvani uspešan čovek ima u stvari samo jednu brigu - šta o njemu misle njegova deca, šta o njemu misle njegovi susedi, šta o njemu misli njegova žena. Trebalo bi da postane slavan. Naše društvo i naša kultura danononoćno nam to svrdlaju u glavu.
Ti ljudi su uspeli! Šta su uspeli? Uspeli su da naprave budale od sebe, jer su upotrebili svu svoju snagu i energiju da postignu nešto što nema nikakvu vrednost. Preplašeni su i zbunjeni, lutkice kao i svi ostali. Pogledajte ih dok šetaju po pozornici. Pogledajte kako se uznemire kad opaze neku mrljicu na košulji. Zar to nazivate uspehom? Kontrolisani su, izmanipulisani. To su nesrećna, jadna stvorenja. Život im ne pričinjava nikakvo zadovoljstvo, jer ne umeju da žive. Neprestano su napeti i zabrinuti. Zar to nazivate ljudskim? Znate li zašto se sve to događa? Iz samo jednog razloga: poistovetili su se s nekom etiketom. Poistovetili su svoje "ja" sa novcem, poslom, zanimanjem. U tome je njihova greška.