socialbug je napisao:
Da, uvijek dodje taj tužni trenutak plaćanja... Elem, ima i drugačijih priča... Imao dva druga (oni su braća), odrasli smo zajedno i tokom rata nije bilo nikakvih svadja niti zadirkivanja, moja mama bi poslala njihovoj porodici brašna, paradajza, krastavaca, luka, pasulja... Medjutim, oni su otišli 93(neki slavni Srbi su im bacali bombe ispred kuće) i poslije 15 godina nemamo nikakv kontakt, iako su dobili moje poruke... Kasnije sam saznao da su postali ekstremni fundamentalisti, opijeni likom i idejom Alije Izedbegovića...
Lose se uvijek bolje pamti od dobrog,iskusio sam to vise puta na svojoj kozi,a i sam sebe uhvatio kako na taj nacin grijesim.
Imam poznanika,koji su otprilike postupili na slican nacin,kao sto su ti tipovi koje navodis.Ljudi su se nadozivljavali sveg i svaceg,oprzilo ih i gdje se nisu nadali,tako da na kraju nazalost postanu surovi i postanu slicni onim koji su im nanijeli nepravdu. Mrze sve,a s izuzecima (tvoja familija) nece da se "zamajavaju",jer po njihovom "svi su oni isti" zatrovano i eto ti....
Sam nisam takav,i kad god mogu,uzivanje mi je povesti diskusiju(ne mislim na forumu),naravno s mojim sunarodnicima, o bas slicnim temama,suzivotu,dobroti ili zlu u nasim narodima,slicnosti i svijetlim i ruznim primjerima..... Cesto puta neke uspijem zdravom argumentacijom dovesti na normalan rezon,ali i nakon toga svako opet ima neki svoj uopsteni stav....
Uzmi npr "Filozofa" ,slican tip,ne vjerujem da mu je bas sve bilo tamno u Teheranu,ali on ne bi iz nekog svog ubjedjenja,ponosa,sta li,nikad to htjeo priznati....
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
