Ponikve
Relativno nešto veće selo (Srba 158, jugoslovena 7, ostalih 2) u opštini Čajniče napadnuto 14. februara 1993. od strane naoružanih muslimana najverovatnije regrutovanih iz okolnih muslimanskih naselja sa područja čajničke, rogatičke, višegradske i goraždanske opštine, pripadnika Armije BiH. Jedinica napadača, jačine oko 500 vojnika, do srpskih sela čajničke opštine provukla se iz Goražda preko jugoslovenske, odnosno crnogorske, granice i teritorije (područje opštine Pljevlja) i time iznenadila nezaštićene meštane više srpskih sela koja su im bila na putu.
Prilikom napada, posebno u naselju Trojan, ubili šesnaest civilnih lica srpske nacionalnosti, mnoge od njih masakrirali hladnim oružjem, a ne mali broj pohvatanih meštana (najviše sa prezimenom ili iz porodice Mašić) odveli u neke "sabirne centre", odnosno ranije formirane logore u Goraždu, gde im se izgubio trag. Dugo su srpsku stranu ucenjivali i obmanjivali da će pustiti zatvorenike ne samo iz Ponikva, već i iz Glamočevića i Bučkovići, ukoliko im se u narednih par sedmica u razmenu da odgovarajući broj muslimana. Srpska strana nije mogla da udovolji uceni jer nisu imali ni "sabirne centra", ni logore ni zatvorene muslimane. Zatečenu srpsku imovinu i skromne zalihe hrane iz Trojana, odnosno Ponikava, muslimani opljačkali, odneli svojim kućama, a što nisu mogli odneti razorili i spalili.
(Prema nekim dosta ubedljivim tvrdnjama iz tog vremena napad na više sela čajničke opštine 14. februara 1993. ubistva i zarobljavanje dosta velikog broja meštana je bio uzrok što su pripadnici jedne srpske jedinice samovoljno u Uvcu, opština Štrpce, iz voza izveli oko 20 putnika muslimana i ponudili ih za razmenu. Do razmene nije došlo jer muslimani nisu, prema ranijem obečanju, oslobodili zatvorene Srbe. Videvši da su obmanuti i da su srpski zatvorenici najverovatnije poubijani usledila je osveta. Streljani su, takođe nedužni, muslimani iz voza. Od tada sa ovog područja kao nestalo vodi se više lica srpske nacionalnosti. Možda su to žrtve koje su muslimani prvo žive ponudili za razmenu, a kasnije poubijali i zato odustali od razmene. Još je u toku proces Srbima koji su učestvovali u hapšenju i streljanju muslimana iz voza.)
Žrtve: 1) Dušanka Mašić, 1943; 2) Branko Mašić-Brano;
3) Ivana Mašić, 1987; 4) Njegoš Mašić; 5) Polka Mašić, 1963; 6) Trifko (Ljubo) Dačević, 1939; 7) Božo (Petar) Dačević, 1934;

Stanojka Dačević-Stanija, 1934; 9) Duško (Ilija) Katana, 1955; 10) Vučko Kovačević; 11) Stevo (Mirko) Kovačević, 1941; 12) Čedo Popović; 13) Dušan (Jevto) Čokorilo, 1948; 14) Darinka Pjević, 1923; 15)
Željko (Gojko) Mašić, 1979; 16) Miroslav (Radomir) Krnojelac 1951.
http://www.koreni.net/broj53/hronologija.htmTužba
http://forum.cafemontenegro.com/showthread.php?t=7963Dokaz da su braća muslimani iz CG, kada im se pružila prilika da ratuju zajedno sa braćom iz Armije BiH to rado prihvatili.
A danas je i godišnjica ovih mučenika koje su napali iza leđa kroz teritoriju Crne Gore.
