Kada sam bio u vojsci prvi put sam osjetio sta znaci ropstvo, odnosno kolika je vrijednost slobode. Naime, prvih par mjeseci nismo smjeli izaci iz kasarne inace je slijedilo kaznjavanje pa cak i zatvor. Tjerali su nas da radimo razlicite poslove od kupljenja lisca do ciscenja snijega, a da ne govorim svakodnevne marseve pod punom opremom, valjanje po blatu, ustajanje u 5 ujutro i svakodnevno maltretiranje i psovanje i ponizavanje. I pored svega toga grah za rucak svaki dan, mjesec za mjesecom i riza za veceru, a za dorucak gotovo nista. I kad prodju tih par mjeseci mogao si ocekivati da te posalju u rat kojemu nije bilo kraja na vidiku a time i nasem ropstvu.
Ovo sve se desavalo u Banjaluci u kasarni sredinom devedesetih krajem rata.
Jos se to ne racuna ropstvo i uskracivanje slobode. Sta reci onda za logorase, zatvorenike itd. Smatram da je sloboda pored zdravlja nesto najvaznije na svijetu, ali to ne znamo, bas kao ni za zdravlje, dok je ne izgubimo. Prihvatamo je kao gotovu cinjenicu "for granted" ali kad je nemamo vidimo njenu vrijednost.
Sta vi mislite o slobodi?
Na ovo razmisljanje me je pokrenuo sljedeci clanak:
http://www.nezavisne.com/kolumne/vijest ... zivot.html