Da se ne biste dovodili u formalno-pravnu zabludu pokušaću da vam pojasnim samo neke aspekte ovog događaje da biste razumjeli ono što je poenta ove priče.
Dakle, ja odmah u startu vidim sve ono što je dovoljno za okončanje nemilog događaja.
Kao prvo morate razumjeti da policija postupila u skladu sa zakonom i da će protiv izvršilaca prekršaja
po službenoj dužnosti odnosno neovisno o vašoj volji podnijeti prijavu nadležnom Sudu za prekršaje. Ta prijava će rezultirati prekršajnom osudom (najvjerovatnije novčanom) koja se donosi na osnovu Zakona o prekršajima i Zakona o javnom redu i miru (JRiM). Moram vam napomenuti da je ta prijava po službenoj dužnosti podnesena i biće na isti način i presuđena, dakle ona
ne može sadržavati vaš odštetni zahtjev.
Odštetni zahtjev se realizuje odnosno prevedeno dosuđuje u tzv. parničnom postupku. Parnični postupak se pokreće tužbom pred mjesno nadležnim Osnovnim sudom i ima tačno Zakonom definisana procedura oko iste. Nemojte misliti da neću da opišemi proces, ali je to jako teško jer je to posebna pravna disciplina o kojoj se mogu knjige napisati, te vam zato predlažem da se obratite advokatu da vam to malo šire pojasni.
Mislim da je ovo dovoljno za razumijevanje samih postupaka, odnosno da treba voditi dva postupka pred različitim organima. Ne bih vam savjetovao kancelarije za besplatnu pravnu pomoć jer će vas staviti na listu čekanja, gdje ćete provesti nekoliko sedmica prije nego što vas uzmu u rad.
I još jedan savjet. Sa advokatom nemojte pregovarati u fiksnom iznosu, već samo u postotku od realizovane parnice (jedino čete gotovim novcem morati platiti tužbu i administrativne sudska takse).
Samo nemojte smetnuti sa uma da je pravda slijepa.....
