Jedan tekst iz novina
Žao mi je Zemlje
Naučnici oživljavaju neke smrtonosne, a davno zaboravljene viruse. Čeprkaju po grobovima, genetski prerađuju viruse, a nemaju vakcine protiv njih.
Ili istražuju postojanje bilo kakvog oblika života u svemiru, da li ima vode (ili je bilo) na Marsu.. Valjda da tako ispitaju i mogućnost raseljavanja živih bića, i nas samih, sa majčice Zemlje, kad je skroz upropastimo?
Zar nije logičnije, i preče, da se ogromna sredstva izdvajana za takva, često i naopaka istraživanja, iskoriste za čišćenje i ponovno ozdravljivanje rodne planete? Jer su smrtno oboleli i njena voda, i vazduh, i zemljište. U jednom broju "Trećeg oka" objavljen je model motora sa unutrašnjim sagorevanjem, na vodu, odnosno vodonik i kiseonik. Kako bi to bilo lepo usavršiti i upotrebiti! Ali, zamislite samo šta bi u tom slučaju radile ogromne naftne korporacije, kojima je samo do pustog profita...
U jednom od prethodnih brojeva, u tekstu vrsnog autora Srećka Lazića, naveden je primer kako neki, koji su grozničavi borci za zaštitu životinja, još su grozničaviji zagovornici bombardovanja gradova (u drugim državama). I uz to, ti isti moćnici ne žele (neće) da potpišu dokumente o nezagađivanju životne sredine.
S jedne strane nas i naučnici, i moćnici kojima služe, uveravaju da hoće da izgrade raj na Zemlji, a s druge, od Zemlje prave pakao. To mnogi od nas vide, i treba da dižemo glas protiv tog njihovog smrtonosnog licemerja.
Što se tiče samih naučnika, još da primetim ovo. Oni nisu ni blizu toliko pametni (čast izuzecima), koliko većina nas misli. Toliko njihovih teorija stoji na staklenim nogama, jer oni sve svoje postavke baziraju na pretpostavkama (moje mišljenje: više od 80 posto). I masa njih se bavi toliko trivijalnim istraživanjima da vas zaboli glava. Trače sredstva, dok običan narod radi ko mravi, a, ovamo, na ivici je gladi. Ili puste "ebolu" u Afriku, da naprave pometnju, da bi njihove korporacije mogle nesmetano da im pokradu dijamante.
I kad je već reč o Africi, i o gladi, zašto je Afrika gladna? Zar nas Bog nije smestio na ovu planetu, da u ovim (inkarnacijama) telima, koja imaju i dušu i pamet, zaslužimo neki bolji sledeći život? Zato, kad nam dobro ide, pomozimo i onima manje srećnim, bili daleko od nas ili tu blizu nas - već kako ko i koliko može. Učinimo za druge po koju sitnicu. Pogurajmo ih, lakše će nastaviti sami. Možda je naša sitnica za njih ogromna. Videćete, to nije izgubljeno vreme. A, i bolje ćete se osećati, u duši.
Što se tiče čišćenja planete, počnimo već od sebe samih, od malih stvari: naučimo našu decu, a i bahate odrasle, da papiriće, žvake, kesice...jednom rečju smeće, bacaju u korpe, kante, kontejnere, a ne gde stignu. Naučimo se normalnom, kulturnom i kultivisanom ponašanju, i biće nam čistije, zdravije i lepše...
Učinimo, dakle, bar koliko je do nas, u svakom pogledu. Možda to neće biti dovoljno da se spase Zemlja naša, i čovečanstvo, od pogubnih zločinjenja izroda - ali ko zna, Bog zna!
|