banjalukaforum.com

Sahrani moja baka muza, sa kojim je provela 50 i kusur godina zivota i pola sata poslije toga nasmija se svom praunucetu. Licemjerna?? Lazna osjecanja?

Kad procitah (konkretno) za Tosu, bi mi zao, nisam mogla da vjerujem, napisah "zao mi je", ali da sam se trgala od suza, bola, tuge i slicno - nisam. Pretpostavljam da je vecina forumasa isto odreagovalo. Elem, poenta kao sto rekoh, ja ne poznajem ni Tosu a ni gospodina koji poginu na biciklu. Ali je Tose kao pjevac (ili nekome Nino ili bilo koja druga javna licnost), bio sigurno vise "prisutan" u "nasim" zivotima nego g.Stankovic ili bilo ko drugi cija smrt prodje, za ovaj forum, neopazeno. Radi se cisto o razmjeni ifnormacija, a ne o tugovanju, zalovanju i ko zna cemu.
Cini mi se da ste malo pretjerali u analiziranju banalnih stvari.

_________________
Now you're my whole life
Now you're my whole world

Pa ako je sekund prije toga kukala i zapomagala onda je nesto od toga lazno. Ko kad zena place sto joj nema muza sa ratista, pa kad dijete uleti u sobu ona se pravi da je sve uredu, smije se i brise suze. Tu je smijeh lazan. Ali to nije licimjerstvo. Isto tako nije licimjerstvo kad si hepi pa ti dodje neko i kaze da ti je umro tata pa se rasplaces. Ali je licimjerstvo kad neki lik polomi nogu i ti kazes "sta me boli ckura za njim i njegovom nogom" a kad ga sretnes na klupi kazes "ajoj chova sta je reci, bas bedak"

Aj nebitno je. Ako je licimjerno licimjerno je, ako nije nije. Daj boze da su svi oni izlivi osjecanja bili iskreni!! Daj boze da sam ja utripao. Mada mi se ne cini tako.

_________________
Đuro je divan.

Grijesis, i kad je covjek najtuzniji postoje momenti kad se nesvjesno nasmije. I to nema nikakve veze sa licemjerstvom. Kroz suze, ali se nasmije. Ne radi se samo o tugovanju za umrlim, nego u mnogim tuznim situacijama. Nikad ti se nije desilo da si uzasno mnogo tuzan i u momentu te neko, bar na sekund, razveseli toliko da ti izmami osmijeh? Ne samo tebi, nego bilo kome drugom.
Poradja se zena u radjaoni, ali zakomplikuje se, umre. Muz tuzan, "pretuzan", pokazu mu bebu, on se "nasmije". Sta je tu lazno??

Hocu da kazem, lazna i iskrena osjecanja se ne mogu tek tako prepoznati. Vremenom mozda, ali u "u tom momentu" ne mogu. Moje misljenje

_________________
Now you're my whole life
Now you're my whole world

Dosta puta sam cula od ljudi koji su cesto na sahranama , kako ljudi, a vecinom ukucani koji su u najvecoj zalosti, pocnu u jednom momentu da se smiju. Moja mama kad se sahranjivao njen otac, ja sam bila tad mala, ali mi je ona pricala kako su se oni, djeca, djeca od pokojnika poceli smijati, a toliko su ga voljeli, nisu mogli hodati od zalosti ... ali u tom momentu dodje nesto smijesno, ona kaze da nije mogla kontrolisati taj osjecaj, kao ni ostali, jednostavno je nesto tjeralo da se nasmije.

@Helena, Pa ja tako nesto i napisah. Smijeh kroz suze i nije bas neki smijeh, to sam mislio. Jesi ti u tom momentu mozda srecna ali nakon toga se vraca tuga, ne odlazi tako lako. Opet kazem, bilo bi fino da grijesim, ali ne vjerujem.

@Leona, tesko da je to ovde slucaj...

Nebitno jebote, ono sam samo kao primjer naveo, cak i da ima izuzetaka nebitni su... ja mislim da je licimjerno i gadi mi se ponekad.

_________________
Đuro je divan.

није веома тешко, но је немогуће...

_________________
'We must learn to live together as brothers or perish together as fools' - Martin Luther King, Jr

"Born to Lose, Out to Lunch" - Ian Fraiser Kilmister

Viva la Muerte!

Udaaahni...izdahni...Udaaaahni....

_________________
Now you're my whole life
Now you're my whole world

A tvoji su zaključci naprosto genijalni! Ups, opet sam nervozna...

edit:
Šalu na stranu: Takvih ljudi koji su licemjeri ima, uvijek će ih biti. Malo je teško procijeniti preko interneta da li neko stvarno žali za nekim ili ne. Uglavnom, ne treba da te to toliko nervira, nemoj ići na takve teme i gotova priča.

Kakav si ti licemer...

Kao fol... jebeš Ninu, ko je on, šta je on, čime je on doprineo razvoju mladih, nije nam ovo, nije nam ono..šta ću njeg žaliti.. A onda je ovamo... "Koji Milan Jelić, šta on, ko on..uveo stipendiju, misli da je uhvatio Boga za muda, šta ko ima tugovati za njim.." Živo me zanima kakve karakteristike treba imati neka medijska ličnost da bi ti žalio za njenom smrću..

Btw., stipendija je nazvana "Dr. Milan Jelić" po njemu posthumno.

_________________
Always remember that you are unique, just like everyone else...

ko je nina?

Mene bogme nije natjeralo... Užasno je teško prihvatiti smrt voljene osobe.
A ovo pisanje R.I.P. po forumu je više iz poštovanja kad neko umre. Da li je iko od vas išao na sahranu drugaričinog oca kojeg nikad nije upoznao? Naravno da ćeš izjaviti saučešće. To je stvar kulture. Ne žališ za nekim koga nisi znao, žao ti je što se osoba bliska tebi tako ražalostila, pa tuguješ s njom. Al prirodno je da ti ne možeš biti tužan kao neko ko je poznavao/volio tu osobu.
Toše je imao neku sliku dobre osobe i mnogi su žalili za njim uključujući i mene. Bio mi je uvijek simpatičan. Al naravno da nisam plakala za njim.
Ako izađe obavijest na forumu da je umrla neka poznata ličnost na forumu, ne znači da neko plače ako stavi ili smajlija. Jednostavno ti bude krivo ako pročitaš da je umro neko mlad, simpatičan, perspektivan.... A za Ninu nisam ništa na pisala jer mi je naprosto svejedno. Ne bih se sjetila ni da postoji da niste stavili temu o njegovoj smrti.
@Nerevar: znam da si se šalio da ćeš se smijat na nečijoj sahrani...

_________________

curo narušavaš moj imidžmentalno nestabilne osobe. jel znaš koliko sam se trudio da ga izgradim???? now shu! shu! be gone pest!

stipendiju sam dodao jer citav forum vrvi i melje o tome



napisao sam kakogod jer ne znam nit' me pretjerano interesuje.



kad si vec povezao moj quote sa zakljucane teme o nini za mojim quoteom iz ove nove teme i tako ih lijepo izvukao iz konteksta, sto onda lijepo i ne napises da si ti prvi pljuvao po fondaciji koja je nazvana po preminuloj marioneti koja je nosila laskavu titulu predsjednika, kako to gordo zvuci? znas, sjecas se vec, po kojoj osnovi su dobijene stipendije, sto studenti iz inostranstva, sto studenti sa privatnih fakulteta, sto mene nema na spisku a bas sam lijep, fin i pametan...ti si bas zalio za jelicem...

stvarno se ovdje mora crtati, al na zalost nemam taj talenat ko bik da to lijepo uradim. posto ga ne mogu dostici, onda necu ni pokusavati i svoje ucesce na ovoj temi cu zavrsiti jos jednim odgovorom. naime:



ostavi ga na miru, mislio je na moju sahranu!

et...

Znaš kako:
1. rekao si da nemaš ništa protiv informisanosti. Dobro. Neko je postavio temu: umro Nino. Postavio je da bi upotpunio podforum Novosti i dešavanja sa novom informacijom, pa kakva ona bila. Jel? Nije OBJAVIO svoju pregolemu tugu da bi drugi ljudi to vidjeli, nego novu informaciju.
Barem ja tako pretpostavljam. Tako bih ja uradila.
2. ja mislim da nemaš pojma iz sopstvenog iskustva (nadam se da je tako!) kako je kad neko tvoj drag ode sa ovog svijeta. U čovjeku se lomi sve moguće i nemoguće, tako da nije čudo da neko u toj zbrci napiše dva posta skroz drugačijih sadržaja: veselog i tužnog. Ja ako sam u jednom postu napisala da mi brat nedostaje, a poslije toga napisala neki vic na humoru, ne znači da mi moj brat više ne fali, nego da sam taj osjećaj na momenat potisnula. Da li je to licemjerje?
Da li je licemjerje što ja imam potrebu da izbacim iz sebe sve ono što me tišti posljednje 4 godine od kako mi brata nema?
Da li su licemjerje upravo ove linije koje čitaš jer OBJAVLJUJEM svoju tugu?
Da li ja iskreno ne žalim za svojim bratom jer OBJAVLJUJEM tugu da je svi vide?
Ili je to možda samo neki moj vid pražnjenja?

Šta fali ako neko napiše da žali za nekim, a potom se vrati na veselu temu o Ljubinku?
Koliko vremena taj čovjek ne smije pisati o veselim stvarima da ti to ne bi smatrao licemjerjem?

Uostalom, Biče, čovjek je društveno biće i sasvim je normalna pojava da ima potrebu da podijeli sa drugom individuom nešto što mu leži na srcu, bilo to tužno, veselo, lijepo, ružno...

Sad sam nasra-a svega i svačeg, al eto došlo mi da se ispraznim.
Da znaš da me je još jedan član ovog foruma kritikovao što ,, razvlačim svoju ličnu tragediju po forumu".
Možda ste i u pravu...

Sad je već jasno da si ti prolupao.. Kakve veze ima Jelić, koji je 10 dana ranije preminuo sa dodeljenim stipendijama?! I da je bio živ kad je vršena podela opet ga se niko ne bi ni setio u tom kontekstu...Tako da to što sam je "pljuvao" po stipendiji zaista nema nikakve veze sa njim.

I da, bilo mi je žao što je umro predsednik republike, čije bi ime svaki poluobrazovan građanin morao znati, s obzirom da je on jedna institucija, tako da je lična sramota onih koji nisu znali ko im je predsednik.

_________________
Always remember that you are unique, just like everyone else...

Pobogu prasice... to kad ti zalis za svojim bratom ne moze da se uporedjuje sa onim kad neko zali nekog ninu. To i pokusavam da pokazem. Kada neko izgubi brata, i kada neko u novini procita da je umro nino, su dve stvari razlicite koliko i mrak i svijetlo.



Pa nisam se ni zalio na temu. Rekao sam vec dosta puta da nije problem u tome sto neko zeli informaciju. I nisam ja ovo uputio direktno BlackHandu, da ne bude zabune, posto mi se cini da je ima.

I dalje opet, da ne idem u detalje tvog posta, ne moze se porediti smrt bliske osobe sa smrcu neke "poznate" licnosti. To sta se lomi u nekome ko je igzgubio brata je jedna stvar, a ono sto se lomi u nekome zbog saznanja da je umro nino, je druga stvar. Ako nista drugo, razlika je u intenzitetu, i zato me nervira kad neko zbog smrti neke desete osobe kuka i zapomaze, ili se zgrazava i pati zbog bolesne i gladne djece afrike, prezderavajuci se uspt svojim podgrijanim sendvicem iz 5+, sa pekom sirom ajvarom povlakom majonezom kecapom zelenom salatom i krastavcima. I malo ruske za svaki slucaj. Nemojte me pogresno shvatiti, nemam nista protiv dobrog sendvica, ali brate, nemoj onda srat kako ti je tesko kad cujes koliko djece dnevno crkne od gladi. Jer da ti je tesko, ti bi nesto uradio po tom pitanju. Ostao doslijedan ili kako drugacije da kazem. Kad ispred tebe covjek umire od gladi, a ti imas sendvic u ruci, sta uradis? Das mu sendvic. Neces ga gledat kako umire, jest svoj sendvic i reci "ccc, steta, mlad covjek..." Kad ti je covjek koji umire od gladi pred ocima, ili momak koji se toliko trese da ne moze ni da pogodi venu sjedi pet metara od tebe, ili neki bolesnik iskasljava krv na tebe, to te pogadja, i tad su osjecanja (bar bi valjda trebala biti) iskrena. Ali kad je to tri hiljade kilometara od tebe, daleko od ociju, to te ni najmanje ne pogadja, sto se vidi po tome sto ne pokusavas da pomognes. Sto opet malo koga sprecava da da svoju osudu, ili izjavi svoju tugu i patnju zbog te jelte velike nesrece... majku im jebem kapitalisticku, i onda odem u mekdonalds da se najedem... i ostali fazoni...

Tuga i patnja su trvv, ne kazem da treba ostati ravnodusan. Nije tema ni to sta je licimjerno a sta ne. Nego je tema da licimjerja ima i da je sranje.

_________________
Đuro je divan.

Ovaj vader me stalno tjera na razmishljanje.