banjalukaforum.com

U Bih je pokrenuta inicijativa za osnivanja Saveza sa socijalnu pravdu , u u nekoliko gradova su vec oformile grupe , isto tako zelimo da se i u Bl oformi jedna takva grupa pa da vidite o cemu se radi :

PLATFORMA SAVEZA ZA SOCIJALNU PRAVDU



I Razlozi osnivanja


Društvo u Bosni i Hercegovini je u dubokoj krizi. Iako je rat čitavu deceniju iza nas, društveni problemi se nisu bitno umanjili. Svi suštinski elementi krize su opstali. Proces tranzicije se privodi kraju. Taj proces je uzrok najvećeg broja problema s kojima se društvo suočava, kao i nemogućnosti da se oni riješe na način koji bi zadovoljio veliku većinu stanovnika. «Latinoamerički i tranzicijski sindrom» postaje trajna karakteristika društvenog uređenja Bosne i Hercegovine, a on znači da će socijalne razlike, uspostavljene kroz proces tranzicije i privatizacije, ostati izrazito velike, uvoz će, zahvaljujući snazi trgovinskog kapitala i uvozničkog lobija, dominirati nad izvozom, a vladajući krugovi u društvu neće imati interesa za razvoj domaće ekonomije.
Domaća politička oligarhija uvezana familijarno-«jaranskim» i politikanskim interesima je prigrabila poluge moći i odlučivanja u onoj mjeri u kojoj su joj to dopustili birokrati iz Kancelarije Visokog predstavnika (OHR) i drugih sličnih institucija protektorske vlasti. Političke stranke su korumpirane i predstavljaju obične interesne skupine, bez razvijene unutrašnje organizacije i aktivnog članstva, koje žive na račun dotacija iz budžeta i priloga privrednih organizacija, do kojih se često dolazi na nemoralan i nelegalan način. Višepartijski sistem se pokazao kao obična varka i utopija, jer su se na vlasti izmijenjale sve parlamentarne stranke, a zemlja od toga nije imala nikakve koristi. Građani preziru politiku i političare. Izborna apstinencija je, sasvim opravdano i očekivano, veća nego ikad. Političke institucije su bankrotirale i izgubile legitimitet u očima građana.
Političke stranke nisu suvišne u modernom društvu. One, istina, nisu jedini oblik ispoljavanja volje građana, a ne smiju biti ni jedini nosioci vlasti. Demokratsko društvo može biti samo ono koje stavlja najveći akcenat na samoorganizovanje građana, što znači da treba da postoji veliki broj demokratski ustrojenih organizacija koje vrše uticaj jedna na drugu i na državne organe vlasti, čime se sprečava koncentracija vlasti u rukama vrhova političkih stranaka. Građani, čak i kad su članovi političkih stranaka, ne mogu uticati na njihovu politiku, jer su stranke ustrojene nedemokratski nedemokratski i na načelima oligarhijskih i internih kružoka. Na ovakav način koncipirano društveno, ekonomsko i kulturno okruženje slomilo je «kičmu» moralnog i vrijednosnog sustava i umjesto njega uspostavilo izrođeni sustav u kome humanistička i napredna stremljenja pa i opći progres i građanina i zajednice kojoj on/ona pripada u svim njenim segmentima od nauke, preko ekonomskog i socijalnog položaja do porodičnog života se potiskuju i ruiniraju a sve u ime promoviranja zabluda i prevara i površnih, skoro instiktivnih interesa pojedinaca i krugova kojima oni pripadaju. Sposobni, vrijedni i pošteni ne mogu nači svoga izražaja u takvom sustavu u kome se ne cijeni vrlina, nego se propagiraju i promoviraju negativnosti i zablude koje društvo u njegovoj cjelini mogu odvući u svojoj krajnjoj posljedici u «provaliju» dekadensa i sukladno tome i materijalnog i duhovnog siromaštva.. Zato nema nikakvog osnova vjerovanje da će političke stranke, kao temeljni propagatori navedenog obesmislenog sistema, riješiti društvene probleme, dok građani treba da ostanu manje-više pasivni. Naprotiv, društveni problemi se mogu riješiti samo aktivnošću svjesnih i izgrađenih građana, koja ne samo da će teći mimo djelatnosti oligarhijskih vrhova parlamentarnih stranaka, već i protiv njih.
U Bosni i Hercegovini je kroz proces tranzicije i privatizacije izvršena preraspodjela društvene moći, što je bilo omogućeno nezakonitim pretvaranjem društvene imovine u državnu imovinu pa onda njenom djelimičnom bagatelnom rasprodajom u privatnu, čime su u potpunosti dezavuirane sve pozitivne tekovine i dostignuća samoupravnog socijalizma. Vlasnici te imovine su dobrim dijelom postali ljudi koji su rat iskoristili za lično bogaćenje, koje je po prirodi stvari moralo biti nezakonito i nemoralno. Onaj dio nacionaliziranih kapaciteta koji se još uvijek nalazi u rukama države, ustvari je samo formalno državni, dok njim ustvari upravljaju raznorazni lobiji, pojedinci sa rođačkim i «jaranskim» i naravno stranačkim vezama. I taj sektor, uglavnom je riječ o velikim monopolistima sa ekstra prihodima, a koji je fiktivno državni je zlatna koka za raznorazne upravne odbore, smještaj podobnih i porodičnih kadrova, razne fondove i čudna finansiranja i nažalost mnogo toga drugog. Po završetku rata, urađena nacionalizacija i privatizacija su poslužili samo tome da ratni profiteri «ozakone» pljačkom stečeno bogatstvo i da se potvrde kao ekonomski dominantna, a samim tim i društveno vladajuća klasa. Njima su se pridružili politički lideri koji su u nekim slučajevima i sami učestvovali u nezakonitoj privatizaciji, a još češće nisu vidjeli lični interes u suprotstavljanju nezakonitim radnjama ratnih profitera i njihovih saradnika iz političkog vrha i državne uprave. Rat je proizveden i iskorišten za oblikovanje društvenih slojeva koji će cjelokupnu moć odlučivanja i društveno bogatstvo preuzeti za sebe. Pored domaćih «poduzetnika», čitavom ovom procesu veliki zamah daju i privredni angažmani i korporacije iz inostranstva koje su polako, ali sigurno preuzele glavne privredne kapacitete, financijske tokove i sirovinske resurse, znači najbolji i ubjedljivo najveći dio ekonomskog potencijala i mogućnosti BiH. Samim stanovnicima BiH su ostavljene samo mrvice onog «njihovog» koji dobijaju kao najamna snaga ili kao konzumenti tržišta, dok se još uvijek čitava rijeka bogatstva izlijeva u riznice moćnih i bogatih, koje se često nalaze podaleko od naših zemalja. Posebno je ovaj proces doprinio razaranju našeg ponosa i ekonomske snage onda kada su naši veliki privredni sistemi i preduzeća ili eliminirani ili prepušteni postupnom nestajanju ili prodavani stranim korporacijama. Tako su naša preduzeća, koja su bila kvalitetna i jaka, izbačena iz tržišne utrke čime su strane korporacije elimirale vrlo opasnu konkurenciju na profitabilnim područijima.Umjesto toga se nama nudi sistem sitnih i eventualno srednjih preduzeća, kako bi bili samo tržišna i potrošačka masa ili liferanti sirovina ili jeftina najamna snaga i samim tim najobičniji njihovi trabanti. Treba se samo sjetiti hrabrog i beskompromisnog suprostavljanja Staljinu i njegovim namjerama da zaustavi našu industrijalizaciju i usavršavanje i drži nas na nivou predindustrijskog društva. To je bilo praćeno kršenjem osnovnih ljudskih prava, na prvom mjestu ekonomskih i socijalnih, velike većine stanovnika – radnika, penzionera i drugih, čime su vladajući iskoristili svoj položaj u društvu da bezobzirnim kršenjem zakona i deklaracija o ljudskim pravima učvrste svoje pozicije. Zaslijepljeni nacionalističkim lažima, ali i nedostatkom iskustva u borbi za svoja prava i organizacija koje bi ih organizovale, građani su to pasivno posmatrali, nadajući se da će nova politička garnitura ispraviti greške prethodne i krenuti drugim putem. Ali, u pitanju nisu bile greške, već sistemska politika.
Dosta je čekanja i trpljenja. «Trpljen – spasen!», parola kukavica i ulizica mora biti napuštena. «Trpljen – upropašten!», parola je koja vjerno odslikava stanje u kome se nalazi većina stanovnika Bosne i Hercegovine. Neka trpi ko hoće. Mi to ne želimo i ne možemo i zato objavljujemo borbu nepravdi, laži, nasilju i licemjerju, ukratko totalnoj destrukciji naših života. Naši principi su: samoorganizacija, sveobuhvatna društvena demokratija (politička i ekonomska), socijalna pravda, bratstvo, zakonitost, tolerancija, jednakost (i to ne samo pred zakonom), sloboda (individualna i kolektivna).
Krajnje smo nezadovoljni radom parlamentarnih stranaka. Sve velike (u smislu uticajne) političke stranke u osnovi zastupaju iste političke programe i štite iste ekonomsko-socijalne interese pojedinaca, grupa i korporacija. Smjene na vlasti su bile relativno česte, ali bez suštinskih promjena politike. Zbog toga velika većina građana Bosne i Hercegovine nije vidjela svoje istinske predstavnike u parlamentarnim strankama. Zato je visoka izborna apstinencija bila prirodna posljedica nepovjerenje ne samo u političke stranke, već i u politički sistem u cjelini. Zastupamo princip građanskog samoorganizovanja, koji polazi od shvatanja da građani, ako zaista žele promjene, moraju da se sami organizovano izbore za njih. Društvo je podijeljeno na grupe sa suprotnim interesima i ne može se očekiavti od malog broja političkih prvaka da zastupaju interese većine, jer su im oni tuđi. Potrebno je stvarati demokratske organizacije, kojima ne bi dominirali lideri, a koje bi počivale na svjesnom i samostalnom angažovanju što većeg broja građana. Spas nije ni u stranom kapitalu, ni u novim vođama. Spas je u samostalnoj aktivnosti velikog broja socijalno i na drugi način ugroženih građana – na principima demokratije i jasnog programa društvenih promjena. To ne znači da smo protiv svih političkih stranaka. Ako neke od njih žele raditi na ostvarenju ciljeva koji su bliski našima, prihvatićemo ih kao ravnopravne saveznike. Nećemo, međutim, dozvoliti da nas parlamentarne stranke iskoriste kao svoje oruđe i glasačku mašinu i tako kompromituju naše ideje, aktivnosti, projekte i ciljeve.
Borimo se za društvo u kome će se dosledno poštovati ljudska prava. Ali, nije dovoljno formalno ih garantovati ustavima i zakonima, već je neophodno svakodnevno raditi na njihovom ostvarenju. Osim toga, nije dovoljno ograničiti se na politička i građanska prava. Poseban značaj imaju socijalna i ekonomska prava, jer ona bitno određuju društveni položaj svakog pojedinca, pa i čitavih društvenih grupa. Siromaštvo, socijalne razlike, nezaposlenost, kriminal i drugi društveni problemi imaju neposredne veze sa nepoštovanjem ili nedovoljnim poštovanjem ovih prava. Zato je njihovo ostvarenje i proširenje neophodno za izgradnju društva koje omogućava stvarnu demokratiju i život dostojan čovjeka.


II Priroda organizacije

Savez za socijalnu pravdu (u daljem tekstu: Savez ili SSP) je udruženje građana, nestranačka i nepolitička organizacija koja se vanparlamentarnim, demokratskim putem zalaže za ostvarenje ciljeva navedenih u ovoj platformi. Članovi Saveza mogu pripadati političkim strankama i biti u njihovim rukovodstvima, iako sama organizacija nije pod kontrolom pojedinih političkih stranaka, niti one mogu kolektivno biti učlanjene u Savez jer se SSP zasniva na individualnom, a ne kolektivnom članstvu. Savez neće zvanično podržavati bilo koju stranku na izborima, ali će u pojedinim slučajevima, ukoliko ocijeni da je to u interesu organizacije i u skladu sa njenom platformom, učestvovati u konkretnim aktivnostima koje organizuju političke stranke, a kojima se poboljšava socijalno-ekonomski položaj najšireg kruga stanovnika. Jedino neće učestvovati u bilo kakvim aktivnostima koje organiziraju one stranke koje se zalažu za rasnu, etničku, religijsku segregaciju i isključivost ili ih javno promoviraju ili imaju i provode fašističke i nacionalsocijalističke stavove i aktivnosti.
Savez za socijalnu pravdu ima za cilj stvaranje širokog socijalnog pokreta u Bosni i Hercegovini koji bi bio sposoban da aktivira veliki broj građana i izvrši pritisak na vlade u cilju ostvarivanja postojećih i priznavanja novih ekonomskih i socijalnih prava. Iz toga nužno proističe potreba saradnje sa sindikatima, organizacijama penzionera, studenata i drugih kategorija stanovništva i interesnih grupa koje se bore za poboljšanje svog životnog položaja. Potreba za uspostavljanjem saradnje sa drugim organizacijama zahtijeva od Saveza demokratski odnos prema tim organizacijama i dovodi do uvjerenja da samo veliki broj takvih organizacija, koje sarađuju na osnovu ravnopravnosti, mogu biti pokretač krupnijih društvenih promjena.
Unutrašnja organizacija Saveza je takođe demokratska i počiva na odsustvu hijerarhijskih odnosa, punoj demokratiji u izboru koordinirajućih tijela i delegatskom principu odlučivanja i djelovanja. To znači ne samo da pripadnici organizacije imaju punu slobodu prilikom izbora članova koordinirajućih tijela, već mogu zahtijevati njihov opoziv u svakom trenutku, ukoliko ocijene da nisu radili u interesu organizacije i po uputstvima pripadnika Saveza. Isto tako, članovi koordinirajućih tijela nemaju moć odlučivanja koja ih stavlja iznad ostalih pripadnika Saveza, nego se prilikom odlučivanja moraju rukovoditi obavezujućim smjernicama lokalne grupe Saveza koja ih je predložila u odgovarajuće koordinirajuće tijelo. Time je demokratizam doveden do krajnjih granica, a članovi koordinirajućih tijela su spriječeni da postanu neodgovorni rukovodioci.
Glavni princip kojim će se Savez rukovoditi u svom radu je građanska samoorganizacija. Taj princip znači odbijanje da se prihvati podjela u društvu na masu pasivnih čija su građanska, a pogotovo ekonomska i socijalna, prava manje-više formalna, i mali broj vrlo aktivnih, koji donose sve odluke, pa time određuju u kolikoj mjeri će pojedina prava biti realizovana u praksi. Demokratija i ljudska prava moraju biti ne samo garantovani, već i ostvareni u praksi, a to je nemoguće bez razvijanja svijesti kod građana da moraju aktivno raditi na ostvarenju svojih prava i promjenama u društvu. Pasivnost građana i interesovanje samo za vlastite probleme jesu idealno društveno stanje za procvat raznih oblika zastranjivanja, zloupotreba, strahovlade i kvazidemokratije.


III Metodi djelovanja

Savez za socijalnu pravdu će se u svom radu rukovoditi demokratskim metodima borbe. Kao nepolitička organizacija, prirodno je da neće učestvovati na izborima. Cilj Saveza nije osvajanje državne vlasti, već postizanje društvenih promjena. One se mogu ostvariti samo ako su građani dovoljno dobro i masovno organizovani, tako da mogu vršiti pritisak na nosioce državne vlasti da djeluju u interesu većine. Društvena moć je u našem društvu raspodijeljena krajnje neravnomjerno, i to tako da oni koji ne pripadaju raznim centrima moći i odlučivanja nemaju ni najmanju mogućnost da utiču na donošenje mnogobrojnih odluka koje se tiču njih samih. Jedan od osnovnih ciljeva Saveza će biti propagiranje ideje da se građani moraju sami pobrinuti za kvalitet i sadržaj svog života. U nekim slučajevima će oni to činiti prosto kao građani, kao nosioci određenih političkih i građanskih prava, a u drugim slučajevima kao proizvođači, potrošači ili pripadnici socijalnih grupa sa specifičnim interesima (penzioneri, radnici, studenti itd.).
Metodi djelovanja će zavisiti od ciljeva Saveza. Kako je prvi cilj Saveza upoznavanje građana sa njihovim pravima, kao i stvarnim stanjem u svim sferama društva (ekonomija, socijalno osiguranje, kultura, obrazovanje, i dr.), to će Savez organizovati niz tribina, predavanja, konferencija i drugih oblika okupljanja građana putem kojih će oni doći do tačnih i što potpunijih informacija. Istom cilju će poslužiti objavljivanje pisanih materijala (letaka, brošura, knjiga). Tek kad građani budu upoznati sa stanjem u društvu u kome žive i kad jasno formulišu svoje zahtjeve i interese, mogu krenuti na drugu etapu borbe.
Druga etapa je upoznavanje najšire javnosti, nosilaca ekonomske i političke moći sa njihovim zahtjevima i interesima. Savez će u tom cilju organizovati demonstracije i druge protestne aktivnosti i uopšte intenzivirati javni nastup, kojima je cilj ne samo upoznavanje javnosti sa zahtjevima, već i vršenje sasvim konkretnog pritiska na nosioce vlasti da te zahtjeve ispune.
Savez za socijalnu pravdu ima interes da djeluje povezano sa drugim društvenim organizacijama koje se bore za postizanje određenih ekonomskih i socijalnih prava pojedinih kategorija stanovništva. Zato će on nastojati da zajedno sa sindikatima i organizacijama penzionera, studenata i drugih srodnih kategorija stanovništva uspostavi najtješnju saradnju, kako bi se olakšao rad na promociji i realizaciji postojećih i priznavanju novih ekonomskih i socijalnih prava. Savez će samostalno ili u saradnji sa drugim organizacijama organizovati protestne aktivnosti i aktivnosti obrazovnog sadržaja, ali će nastojati da sudjeluje i u aktivnostima čiji su nosioci druge organizacije (štrajkovi, protesti, seminari, okrugli stolovi itd.).


TEZE O SAVEZU ZA SOCIJALNU PRAVDU


1. Savez za socijalnu pravdu (u daljem tekstu: SSP) je udruženje građana koje se osniva sa ciljem promocije ekonomskih i socijalnih prava ugroženih kategorija stanovništva i organizovanja različitih oblika aktivnosti u cilju zaštite istih. Pod ekonomskim i socijalnim pravima se misli na ona prava koja su priznata pravnim poretkom Bosne i Hercegovine i njenih entiteta, međunarodnim aktima, ali i na ona koja su u Bosni i Hercegovini, kao dijelu SFRJ, postojala do 1990. godine. Pod ugroženim kategorijama stanovništva se misli na radničku klasu, penzionere, zemljoradnike i sitne privatne vlasnike koji žive od svog rada, te studente i učenike koji potiču iz ovih porodica.
2. Savez za socijalnu pravdu nije politička organizacija, što znači da kao takav neće učestvovati na izborima, niti će podržavati bilo koju političku stranku, koaliciju ili nezavisnog kandidata. Savez za socijalnu pravdu je nezavisan od političkih stranaka, ali s njima može sarađivati po konkretnim pitanjima zaštite i unapređenja ekonomskih i socijalnih prava. Članovi Saveza za socijalnu pravdu mogu biti članovi i rukovodioci političkih stranaka, ali u tom svojstvu ne smiju istovremeno istupati i kao članovi Saveza za socijalnu pravdu.
3. Savez za socijalnu pravdu je mreža individualnih aktivista i njihovih lokalnih grupa. To znači da SSP ne poznaje institut članstva, pošto se građani ne učlanjuju u SSP, već postaju njegovi aktivisti. Pojedinac postaje aktivist SSP tako što izjavi da je saglasan sa principima udruženja i da učestvuje u njegovim aktivnostima, nakon čega se njegovi podaci unose u registar aktivista. Lokalna grupa SSP može u bilo kom trenutku odlučiti da pojedinac svojom aktivnošću ne zadovoljava njene kriterije.
4. Savez za socijalnu pravdu se organizuje na principima horizontalne povezanosti i interne demokratije. Lokalne grupe se formiraju na području gradova i čine ih svi aktivisti. Ukoliko su to manje grupe, njihovi pripadnici biraju koordinatora grupe koji u određenom, kratkom vremenskom periodu obavlja tehničke poslove pripreme sastanaka grupe. Koordinatori se naizmjenično smjenjuju, tako da svi članovi lokalne grupe vrše tu funkciju. Lokalna grupa donosi odluke na svojim sastancima na demokratski način, većinom glasova. Ukoliko je lokalna grupa velika, koordinator može imati svog pomoćnika, koji mu pomaže u obavljanju tehničkih poslova potrebnih za funkcionisanje grupe. Ukoliko to dozvoljava veličina organizacije, lokalne grupe SSP mogu biti podijeljene na studentske, radničke i druge podgrupe.
5. Lokalne grupe su međusobno povezane posredstvom Skupštine SSP i Vijeća SSP. Skupština SSP je najviši organ udruženja i čine je izabrani delegati svake lokalne grupe. Sastaje se jednom godišnje. Delegati su opremljeni imperativnim mandatom, što znači da su dužni zastupati stavove svoje lokalne grupe i glasati prema njima. Skupština SSP većinom glasova odlučuje o programskim dokumentima, organizacionim pitanjima i drugim pitanjima iz svoje nadležnosti. Ona takođe bira Vijeće SSP. Svaka lokalna grupa ima pravo na najmanje jednog člana Vijeća. Ako je broj grupa veliki, nekoliko lokalnih grupa može imati zajedničkog člana Vijeća. Članovi Vijeća se biraju tako što ih predlažu lokalne grupe, a Skupština ih potvrđuje, osim ako ima saznanja da je taj kandidat neadekvatan. U tom slučaju, lokalne grupe predlažu novog kandidata koji bi bio prihvatljiv za Skupštinu. Članovi Vijeća SSP su takođe snabdjeveni imperativnim mandatom svojih lokalnih grupa. Vijeće SSP će u svom radu koristiti moderne tehnološke oblike komunikacije, a staraće se o pripremi tekućih aktivnosti. Lokalne grupe mogu bez prethodnog odobrenja Vijeća organizovati lokalne akcije, ali su dužne učestvovati u akcijama koje organizuje Vijeće SSP.
6. Savez za socijalnu pravdu neće imati jednog ili više vođa. Vijeće SSP će imati svog predsjedavajućeg, čija uloga će biti da obavlja tehničke poslove oko održavanja sastanaka Vijeća. Svi članovi Vijeća će se u kratkim vremenskim intervalima mijenjati na položaju predsjedavajućeg. Vijeće će funkcionisati na principu podjele rada i određivaće koji će aktivist SSP (koji ne mora biti član Vijeća) u određenom vremenskom periodu zastupati SSP u javnosti.
7. Ciljevi Saveza za socijalnu pravdu će biti:
• Istraživanje ekonomskog i socijalnog položaja ugroženih kategorija stanovništva u Bosni i Hercegovini;
• Uspostavljanje kontakata sa pripadnicima ugroženih kategorija stanovništva i njihovim organizacijama, kako bi se podstakli na aktivnost u okviru SSP ili u saradnji s njim;
• Razgovor o svim pitanjima njihovog socio-ekonomskog položaja, pružanje podrške akcijama koje oni organizuju (štrajkovi, protesti i sl.) i učešće u njima u ime SSP, kao i organizovanje zajedničkih aktivnosti;
• Organizovanje samostalnih aktivnosti u cilju upoznavanja javnosti sa teškim socio-ekonomskim položajem većine stanovnika BiH i skretanje pažnje na adekvatne oblike i meotde borbe;
• Organizovanje akcija koje će imati za cilj trenutno rješavanje nekog konkretnog problema.
8. Savez za socijalnu pravdu će svoje ciljeve ostvarivati kroz sljedeće oblike aktivnosti:
• Organizovanje javnih tribina i okruglih stolova sa ciljem naučnog sagledavanja socio-ekonomske stvarnosti društva u Bosni i Hercegovini i utemeljene promocije ideja za koje se Savez zalaže;
• Organizovanje javnih protesta i demonstracija ili sudjelovanje u takvim oblicima građanskog nezadovoljstva koje organizuju druge organizacije;
• Sudjelovanje u štrajkovima koje organizuju sindikati ili neformalne grupe radnika i pružanje podrške istim;
• Izdavanje propagandnog materijala i publikacija koji ima za cilj promociju ideja saveza i poticanje građanskog samoorganizovanja i pružanja otpora sistemu,
• Saradnja sa drugim udruženjima građana s ciljem stvaranja što brojnijeg i uticajnijeg socijalnog pokreta u zemlji koji bi bio u stanju da izvrši pritisak na nosioce funkcija državne vlasti.