|
Bosko Tesanovic
BIVSI SLUGA NAJIMUCNIJI SRBIN
Prica o velikom donatoru, biznismenu, sigurno najpoznatijem Srbinu na petom kontinentu, Bosku Tesanovicu, izistinski lici na bajku, koju on sam nerado pripovijeda.
Za četiri decenije života u Australiji, od maja 1959. do 1997. godine, Boško Tešanović je postao je jedan medju bogatijim Srbima na petom kontinentu. Od sluge po selima Bačke, u najranijoj mladosti, stigao je do poslovnog čoveka koji je stekao diplome ekonomije, gradjevine i turizma i danas je priznat stručnjak za poreze u svetu. Od pre nekoliko godina češće boravi u Beogradu nego u Sidneju.
Životna priča Boška Tešanovića počinje 1938. godine, kada je rodjen u selu Krupa na Vrbasu. Pošto su mu svi poginuli u ratu, ostao je sam.
“Kao dijete radio sam po kućama u Banjaluci, u njivama brao kukruze i kupus, a u školu isao kada sam stizao izmedju dvije berbe. Služio sam za vrijeme rata i poslije oslobodjenja po Lici, Hercegovini, a potom i u Bačkoj, gdje su mnogi naši ljudi kolonizovani. Bio sam dijete, ali sam upamtio taj rat. U sjećanje mi se urezala slika iz Banjaluke 1943. godine, kada su naši Srbi skinuli sa biste poprsje pisca Petra Kočica i sakrili ga u jedan podrum da ga se Nijemci i ustaše ne bi dokopale. Nama, djeci naši su rekli da ćutimo. I mi smo ćutali, srećni što i tako možemo da pomognemo našem narodu ! “
U aprilu 1958. godine krenuo je pješke iz Kule Bačke do austrijske granice i putovao mjesec dana, jer nije imao novaca da plati putnu kartu. 17 juna 1958. godine je prebjegao u Austriju, gde je dobio azil i ostao u Salzburgu do aprila 1959. godine, kada je krenuo za Australiju i tamo stigao brodom u maju 1959. godine.
Počeo je da radi u željezari "Port Kembla", jer je vjerovao da će tamo naučiti neki zanat. Medjutim, teški fizički poslovi mu to nisu omogućili. Kada se ukazala prva prilika za školovanje, Boško Tešanović je upisao koledži odlučio se da uči računovodstvo i ekonomiju. Specijalizaciju i praksu imao je kod profesora Vilsona, čuvenog u Australiji za ovu vrstu računa gde je specijalizirao "International income tax law and prictice". Obradjivao je hiljade poreskih predmeta tako da je postao jedan od trojice najboljih stručnjaka po pitanju porezne politike u Australiji, uključujući poslove oko knjigovodstva, kooperiranje firmi, “bussiness consalting and planing and investing”. 1968. godine otvorio je svoju kancelariju za računovodstvo, poreze i kooperiranje firmi kao “public accountant” u Wollogongu i Sidneju. Poslove danas vodi njegov sin Rade Tešanović. Boško je oženjen, ima dva sina Radeta i Boška Juniora, a sada ima i unuke.
Tešanović je u prošlih dvadesetak godina postao izuzetno poznat i po brojnim donacijama srpskom narodu u matici. Pored toga, Boško Tešanović je doživotni, počasni član Srpske katedre za srpski jezik, na Makvari Univerzitetu u Sidneju. Odlikovao ga je srpski patrijarh German Ordenom Svetog Save prvoga stepena, tako da je on prvi nosilac te vrste ordena na svetu. Donacije je davao i uvek daje velikom broju crkava i manastira u Srbiji. Manastiru u rodnoj Krupi je dao prilog kakav još niko nije u zadnjih šest vekova.
Dobročinstava je mnogo. Uvijek, kad je bilo potrebno pomoći srpskom narodu Tešanović je bio spreman. Član je Srpskog centra u Sidneju, gdje je bio dugo vremena i predsjednik. Bio je aktivan član mnogih drugih organizacija.
"Mjesec dana po mom dolasku u Australiju 1959. godine, bio sam prvi učesnik u formiranju Crkvene opštine Sveti Jovan Krstitelj u Wollogongu. Nakon izvjesnog vremena kupili smo zemljište i napravili crkvu, a posle četiri godine tj. 1963. godine došlo je do cijepanja Srpske Pravoslavne Crkve, pod uticajem komunizma i do podjele Srba, jedni su ostali pri Majki Crkvi u otadžbini, a drugi su otišli na stranu dionisije, Američko - gračaničke biskupije. Tu smo se podijeli na dve strane i mi smo otišli u drugo mjesto, predgradje grada Wollogong-a, DAPTO. Tu smo kupili zemlju, sagradili Srpski dom, Salu i nakon toga izgradili crkvu, koja isto ime nosi - Sveti Jovan Krstitelj. Po završetku izgradnje, tražio se kum, tj. najveći donator iz cijele dijaspore, licitacija je bila tajna. Ispostavilo se da sam ja bio najveći donator i kumovao sam crkvi 04.10.1986. Wollogong je jedan od većih gradova Australije, što govori o važnosti postavke i gradnje crkve.
Želio bih napomenuti da kada sam stigao u Australiju, tamo nije bila ni jedna pravoslavna crkva, a danas ih ima 42 i 4 manastira, kao i dosta sportskih klubova i srpskih umjetničkih centara. Tako u Australiji ima više pravoslavnih crkava, nego u cijeloj Evropi, izuzev područja bivše Jugoslavije".
U vrijeme rata u Bosni slao je konstantno pomoć. Čim su počele sankcije u Srbiji poslao je kontejner sa lijekovima u vrijednosti od milion dolara. Sada stipendira djecu palih boraca iz Republike Srpske.
_________________
Go ahead. Make my day!!!
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
