banjalukaforum.com

OKRETALI SU LJUDE NA RAŽNJU


Odluciti se za samo jednu pricu iz Srebrenice, isto je kao odlucivati o tezini boli brata koji je izgubio tri brata, oca koji je ostao bez sinova, majke bez djece... U izboru srebrenickih prica u kojima se skupila sva iskonska bol i covjeka i njegovog svijeta, sabiranje i oduzimanje se ne primjenjuje. Tu svijest, jednostavno, tone u ponor ljudske boli. Ali, cini se da je uvijek posebna prica tamo gdje se oci, ni u snu, ne mogu odvojiti od sina jedinca.

Sina sam sanjala tri puta. Sanjam, kao vratio se odnekle, u lijepom odjelu. Pitam ga: gdje si dosad, a on kaze: Evo me. Pitam: Zasto nisi dosad dosao? A on odgovara: Pa, tako... To uvijek kratko traje, a nakon toga ne znam nista vise, nego sto sam znala ranije. Svjesna sam, da sam sama i da ga cekam. Jednom sam sanjala da je on bio u Zvorniku i da sam ja dosla tamo vozom desetkom. Sretnem ga na ulici: Samire, gdje si ti? Ovdje sam, kaze. Zasto te nema? Kaze: Ne mogu jos.

Ovako sanja Kada Hotic, majka iz Srebrenice, koja devet godina trazi izgubljenog sina. Ona je, nakon cetnickog prodora u "zasticenu zonu UN-a", izgubila sve muske clanove porodice: sina Samira, muza Seada, dva brata, Ekrema i Mustafu, i djevera. A sve rodjake nestale u srebrenickoj golgoti tesko bi i nabrojala.

Jedini prezivjeli muski clan porodice je Mirsad koji je tada imao 11 godina, sin brata Mustafe. On je jedva uspio preci na slobodnu teritoriju, jer ga je jedan od cetnika u Potocarima vec bio poveo u stranu da ga odvoji sa ostalim muskarcima. Naisao je drugi, i kazao pusti dijete. Taj drugi, nije bio cetnik, on je covjek, kaze Kada.

Prica da je Mirsad vec zavrsio srednju skolu, a njen sin Samir koji je nestao u srebrenickim sumama imao je 29 godina. Bio je vec zreo covjek, ali to je moje dijete, moja najteza rana, govori ova Srebrenicanka koja danas zivi sama.

Do pada zasticene zone Srebrenica, njena porodica je zivjela u stanu u blizini poste.



Okreni se sine!

Kad je osvanuo 11. juli 1995, unproforci su s megafonima pozivali stanovnistvo u bazu UN-a u Potocarima. Mnostvo ljudi koji su bjezali ispred granata i pucnjave iz obliznjih mjesta oko Srebrenice vec su bili u sredistu grada.

- Iz stana smo izasli Samir, moj muz, brat i snaha sa dvije kcerke i ja. Drugi brat je vec krenuo sa ostalim sposobnim muskarcima kroz sumu. Centar Srebrenice je bio pun ljudi, cetnici su ih granatirali, nastao je haos i metez. Tu nije bilo promasaja, jer su ljudi bili stisnuti glava do glave. Kod benzinske pumpe u Srebrenici, unproforci su usmjeravali sposobne ljude koji mogu ici sumom, a drugi su posli u Potocare. Tada je i moj sin krenuo prema sumi. Nismo se pozdravili, samo sam pogledala za njim. Kad se udaljio nekih 15 metara, zvala sam ga: Samire! Malo se okrenuo, vidjela sam ga iz profila i rekla: Sretno, sine. On je samo odmahnu rukom. To je zadnje sto sam vidjela od njega, sjeca se sagovornica.

Posljednja nada da ce u Potocarima biti pod zastitom UN-a raspala se vec sutradan, kad su cetnici prodrli medju civilno stanovnistvo u krugu fabrike akumulatora. Naredna noc u Potocarima odvijala se prema scenariju kojeg je najavio Ratko Mladic. Nakon podjele hljeba, cokolada i bombona, kada su se kamere iskljucile, sagovornica se sjeca da se Mladic okrenuo grupi cetnika i rekao: Braco Srbi, ovo vam je jedinstvena prilika, iskoristite je, ovakva vam se vise pruziti nece. Iako nije mnogla biti jasnije srocena, prijetnja je dospjela do usiju, ali u svom bezumlju nije odmah mogla doci do razuma. Tek kasnije, na mucilistu u Potocarima, bespomocni ljudi su shvatili da su dzelati dobili odrijesene ruke da rade sta hoce, da se izivljavaju, da muce, kolju, siluju, ubijaju...

- Te veceri cula se vriska, krkljanje, jauci ljudi. Bilo je trenutaka kad sam pomislila, mozda su stavili neku kasetu s tim kricima samo da bi nas uplasili. To se vise nije moglo trpjeti, i cim je svanulo krenula sam s muzem prema rampi u Potocarima. A tamo, pored rampe, autobusi, kamioni, cetnici i unprforci, i cetnici u uniformama UNPROFOR-a i mnostvo ljudi... Ako bi se neko onesvijestio, nije mogao pasti na zemlju u takvoj guzvi. Nekako smo prosli rampu i nekoliko zatvorenih autobusa firmi Strela Valjevo, 7. juli Sabac, Lasta Beograd, Transprevoz Zvornik... Taman kad smo dosli do jednog otvorenog autobusa, prisao je cetnik, stavio mom muzu puscanu cijev na vrat i odveo ga. Nije se ni okrenuo - sjeca se trenutka nakon kojeg je, kaze, ostala ni ziva ni mrtva. Bez volje je usla u autobus.



Strah od istine

Cijelim putem nije smjela pogledati u lice nijednom zarobljenom Srebrenicaninu, jer se bojala da ne prepozna sina. Pored puta od Bratunca prema Konjevic Polju, bile su grupe zarobljenih ljudi koji su iz cetnickog obruca pokusali pobjeci kroz sume. Oko njih su bili cetnici sa transportetima i transporteri UN-a. Kada se sjeca: - Autobus je usporio kako bi mi to sto bolje vidjeli. Bojala sam se da cu prepoznati sina Samira, ili brata Mustafu. Nisam smjela gledati u lice zarobljenih, nadala sam se da moji nisu tu, vec da ce oni proci. Onda smo naisli pored jednog brezuljka, a na njemu ljudi goli do pojasa, kleknuli na koljena sa rukama za vratom. Autobus je ponovo usporio. S druge strane puta vidim transporter, a nedugo zatim osuli su rafali. Malo dalje, ne bih tacno znala gdje, vidim grupu cetnika pored raznja, a na raznju ljudsko tijelo kojeg cetnici polijevaju pivom.

Nada da su njeni prosli sumom bila je jaca od onoga sto je vidjela svojim ocima. Ni zarobljenici, ni strijeljanja, ni razanj, pa cak i sasvim jasna poruka vozaca autobusa koji je prognanicima pored igralista u Kasabi rekao: Cuvajate tu djecu, jer znajte da samo njih imate, nisu pokolebali Kadu Hotic u nadi da je njen sin ipak prosao. Cak je vjerovala da bi cetnici zarobljene Srebrenicane mogli jos i pustiti. Rekla je to i novinarima na slobodnoj teritoriji, moleci ih da nista ne objavljuju, jer nasi su ostali tamo, sacekajte.



Razgovor sa izgubljenim sinom

Dva mjeseca je hodala po Tuzli i raspitivala se za sina, jer Srebrenicani koji su se probijali kroz sume i cetnicke linije dolazili su i nakon mjesec ili dva. Kad je cula da je ranjen, mada niko nije znao gdje se to desilo, obisla je sve bolnice i vidjela sve ranjenike iz Srebrenice. Ali, Samira nije bilo, a nije nasla ni muza, ni bracu. Tek 2000. godine, njen muz je ekshumiran, a 2001. godine identificiran. Ukopan je u prvoj dzenazi u Potocarima. Ove godine, 11. jula, bit ce ukopan njen djever Naser, pored brata Seada.

- Ostavila sam mjesto za mog sina, ako ga nadjem - kaze Kada.

Samir je bio elektrotehnicar i radio je u frabrici stolica. Bio je clan muzicke grupe Fendi i clan vatrogasnog drustva, volio je tehniku i po cijeli dan je znao nesto rastavljati i sastavljati.

Sjecam se, prica Samirova majka, da je, kad je pusio cigaru, znao napraviti deset krugova od dima, tako da se oklagija moze kroz njih provuci. I, nekad, kad mi se otrgne krug, uvijek se sjetim mog Samira. Ponekad se zaboravim u razmisljanju, pa glasno progovorim: Samire!, kao da ga dozivam da dodje iz druge sobe. Poslije kazem sebi, pa nisi ti luda, ti to svejsno radis jer hoces nazor da ga ozivis. Jos osjecam njegov dodir i cujem njegov glas. Mi nismo bili samo majka i sin, vec i veliki jarani.



Bolni dodir Srebrenice

Stan u Srebrenici vracen joj je prije dvije godine, mada u njega, zbog mucnih sjecanja, rijetko ulazi. Nije vise sigurna da li je jos na ulaznim vratima izblijedjela slicica helikoptera, ali zna da u zgradi na dva-tri mjesta jos stoji Samirovo ime, koje je urezao jos dok je bio dijete. Iz tog doba ostali su na prozoru u sobi urezi koje je Samir upisivao testericama. Djeciji nestasluci su sve sto je ostalo od njega.

I majka koja ga ceka. Ona danas zivi sama, a glava joj, kaze, puna teskih misli. Mozda bi sebi i oklasala kad bi sve ono sto misli i osjeca zapisala. Ali, nece da muci svijet sa njima. Zato nosi sve u sebi i cesto sanja, ali, ipak, ponesto i zabiljezi:

Putovala sama autobusom iz "srpskog" Sarajeva do Srebrenice. Bila je zima i snijeg. Prolazimo kraj Glogove. Ne desava mi se da u toku dana i u tako kratkoj voznji zaspim. A to mi se na ovom putu desilo. Sanjam da na brijegu kod Glogove vode jednu grupu ljudi, mladica veznih zicom, i vode ih uzbrdo. Medju njima je i moj Samir. A gore, kao da je uzorana zemlja, sija se. Samiru stavise povez preko ociju. Nisam cula rafal... Tragnula sam se iz sna: Moj sin je tu ubijen.

Od Srebrenice vise volim pobjeci. Nekad pomislim, da je hoce zemljotres sravniti sa zemljom, samo da me prestane dirati.

Portal 24sata.info objavljuje imena svih žrtava koje su 11.07.2004 ukupani u Potočarima.

U Memorijalnom centru u Potočarima danas su ukopani: Ademović (Džemal) Đemo (1975), Ademović (Džemal) Fatmir (1980), Ademović (Mehmedalija) Osman (1961), Ademović (Šećan) Abid (1935), Ahmetović (Hasan) Hakija (1949), Ahmetović (Ibro) Fehim (1960), Ahmetović (Maho) Ibrahim (1941), Ahmić (Hamid) Safet (1942), Ahmić (Jusuf) Sabit (1959), Alić (Alija) Alaga (1933), Alić (Alija) Fahrudin (1973), Alić (Hamed) Hamid (1963), Alić (Hasib) Sakib (1969), Alić (Haso) Nijaz (1961), Alić (Ibrahim) Kadmir (1975), Alić (Osman) Husein (1934), Alić (Suljo) Ramiz (1942), Alić (Šefik) Refik (1977), Aljkanović (Haso) Hasib (1951), Aljkanović (Ibran) Đemo (1970), Atić (Abdurahman) Suljo (1946), Atić (Ibro) Smajo (1946), Avdić (Alija) Abdulah (1945), Avdić (Alija) Dulan (1965), Avdić (Avdo) Meho (1945), Avdić (Hasan) Husein (1939), Avdić (Hurem) Ahmo (1938), Avdić (Ibrahim) Kadrija (1965), Avdić (Mehmed) Mirzet (1976), Avdić (Nazif) Sada (1953), Avdić (Nurija) Alija (1955), Avdić (Rahman) Akif (1960), Avdić (Redžo) Adem (1945), Avdić (Salih) Ibrahim (1941), Avdić (Saiko) Sadik (1974), Avdić (Smail) Zulfo (1980), Badžić (Avdo) Mujo (1937),Bajraktarević (Abdurahman) Husein (1927), Bajramović (Adil) Nezir (1943), Bajramović (Ramo) Šemso (1947), Bećirović (Mustafa) Abdulah (1945), Bećirović (Mušan) Kahriman (1942), Beganović (Dedo) Sead (1963), Begović (Ahmo) Huso (1929), Begović (Mehmed) Muharem (1940), Begović (Muharem) Sead (1960), Begzadić (Azem) Alen (1978), Begzadić (Šaban) Šahman (1923), Bekrić (Sulejman) Rasim (1950), Bektić (Emin) Hakija (1955), Bektić (Enez) Dželil (1969), Bektić (Hamed) Džemal (1976), Bektić (Husejin) Sejdalija (1959), Bektić (Mujo) Munib (1950), Ćehajić (Abid) Ćazim (1957),Ćeliković (Saban) Mirsad (1974), Čivić (Ibrahim) Nazif (1954), Čivić (Idriz) Hidin (1960), Ćivić (Mustafa) Omer (1962), Ćivić (Šukrija) Ahmedin (1976), Ćemo (Aljo) Remzija (1956), Dautbašić (Bajro) Muhamed (1969), Dautović (Alaga) Azem (1959), Dedajić (Salko) Ćamil (1939), Dedić (Alija) Husein (1926), Delić (Ahmo) Senaid (1975), Delić (Dahmo) Abdurahman (1932), Demirović (Meho) Mefail (1970), Dervišević (Huso) Ibrahim (1959), Dizdarević (Avdo) Haso (1948), Dudić (Alija) Zijad (1974), Dudić (Husein) Sadik (1964), Dudić (Jusuf) Smail (1959), Dudić (Omer) Azem (1962), Džananović (Nezir) Nedžad (1973), Džananović (Nurija) Beriz (1958), Džanić (Ramo) Ramiz(1952), Đelić (Omer) Ramo (1944), Đikanović (Omer) Mustafa (1955), Đogaz (Salčin) Salko (1962), Efendić (Zekir) Bekir (1973), Emkić (Suljo) Nezir (1938), Ferhatović (Rahman) Ahmo (1970), Ferić (Hasib) Eniz (1940), Gabeljić (Atif) Mustafa (1938), Gabeljić (Husejn) Ramiz (1962), Gagulić (Abdulah) Alija (1931), Garaljević (Juso) Mehmed (1946), Gerović (Mujo) Emin (1932), Gobeljić (Hašim) Jakub (1937), Gušić (Sarija) Meho (1948), Hafizović (Džemail) Dževad (1977), Hafizović (Taib) Džemail (1954), Halilović (Esad) Emir (1959), Halilović (Fejzo) Ragib (1940), Halilović (Husein) Huso (1951), Halilović (Ibro) Osman (1933), Hamidović (Selmo) Jusuf (1948), Hamzabegović (SaIko) Meho (1923), Hamzić (Bego) Ramo (1929), Handžić (Avdo) Hasan (1932), Hasanović (Abid) Husein (1927), Hasanović (Ahmet) Hamdija (1959), Hasanović (Enez) Hasan (1974), Hasanović (Hasan) Hamdija (1959), Hasanović (Hurem) Šaćir (1929), Hasanović (Husein) Ševka (1939), Hasanović (Mujo) Mustafa (1965), Hasanović (Mujo) Salih (1958), Hasanović (Ramo) Hasan (1924), Hasanović (Rešo) Adil (1956), Hasanović (Rešo) Nedžib (1953), Hasanović (Salih) Sabit (1970), Hasanović (Selim) Ibro (1925), Hasanović (Šaban) Džemal (1939), Hasanović (Zejnil) Enver (1963), Hasić (Asim) Samir (1975), Hasić (Husejn) Ismet (1958), Hasić (Redžo) Hasan (1968), Hasić (Šaban) Hamed (1944), Hirkić (Osman) Rešid (1953), Hodžić (Huso) Malaga (1930), Hodžić (Mujo) Himzo (1946), Hodžić (Munib) Sabit (1958), Hodžić (Osman) Beriz (1958), Hodžić (Suljo) Fikret (1956), Hotić (Hasan) Naser (1956), Hrnjić (Alija) Hasib (1956), Hrnjić (Hasan) Abdulah (1963), Hrnjić (Mehmed) Adem (1954), Hrnjić (Rahman) Hasan (1924), Hrustanović (Avdo) Huso (1936), Hrustanović (Hasan) Dahmo (1950), Hukić (Edhem) Gajibija (1954), Hukić (Huko) Omer (1959), Hukić (Ibrahim) Šećo (1934), Hukić (Mujo) Sabit (1970), Hukić (Zuhrija) Sidik (1977), Huremović (Nurija) Zenudin (1959), Hurić (Nurija) Muhidin (1975), Huseinović (Ibiš) Halil (1930), Husejnović (Ibrahim) Alija (1951), Husejnović (Mehmed) Ismet (1954), Husić (Hasan) Esad (1961), Husić (Jahija) Muharem (1954), Husić (Nurija) Islam (1956), Husić (Ramo) Enez (1946), Husić (Šaćir) Enver (1977), Husić (Šemso) Ismet (1945), Ibišević (Omo) Salko (1929), Ibišević (Zulfo) Hasan (1976), Ibrahimović (Šaban) Hamed (1961), Ibrić (Šemso) Ismet (1944), Ikanović (Omer) Rahman (1943), Isaković (Hakija) Džemo (1961), Jahić (Avdo) Saban (1965), Jahić (Jusuf) Mevludin (1961), Jakubović (Husein) Esed (1950), Jakubović (Mujo) Mujčin (1953), Jašarević (Ibro) Ibran (1965), Jašarević (Juso) Huso (1933), Jusić (Avdo) Enez (1934), Jusupović (Hamed) Sulejman (1950), Jusupović (Mustafa) Muharem (1933), Kalajdžić (Meho) Nezir (1925), Karić (Hasan) Edhem (1949), Karić (Zuhdo) Zuhrija (1961), Kasumović (Bekto) Bećir (1935), Korkutović (Omer) Bego (1928), Košpić (Mustafa) Senaid (1954), Krdžić (Nurija) Omer (1943), Krdžić (Omer) Sabit (1975), Kuljančić (Mujo) Šaban (1933), Kunić (Asim) Asmir (1976), Kurtić (Mehan) Sadik (1963), Majstorović (Omer) Hasan (1928), Malagić (Ahmo) Dahmo (1936), Malatić (Salko) Enver (1973), Malić (Alija) Šaban (1947), Malić (Avdo) Alija (1950), Malić (Sejfo) Zahid (1928), Mašić (Omer) Idriz (1935), Mašić (Sejfo) Sejdalija (1973), Mehanović (Mustafa) Ohran (1961), Mehić (Hamed) Ramo (1969), Mehić (Junuz) Mehmed (1942), Mehić (Meho) Ibro (1947), Mehinović (Osman) Vahid (1965), Mehmedović (Ćamil) Redžep (1952), Mehmedović (Ibrahim) Senahid (1956), Mehmedović (Karo) Ramo (1974), Mehmedović (Osman) Fehim (1976), Mehmedović (Osman) Husnija (1967), Mehmedović (Osman) Mehmed (1968), Mehmedović (Ramo) Huso (1940), Mehmedović (Šaćir) Ramo (1946), Mehmedović (Zuhdija) Ćamil (1964), Memić (Ahmet) Sakib (1968), Memić (Rahman) Bajro (1965), Memišević (Nurija) Šaćir (1953), Memišević (Osman) Meho (1934), Memišević (Smajo) Nurija (1918), Merajić (Huso) Husein (1956), Muharemović (Mušan) Mahmut (1962), Muhić (Asim) Šemso (1978), Muhić (Ibran) Asim (1942), Muhić (Meho) Rešid (1949), Muhić (Nurija) Beriz (1970), Muhić (Nurija) Kadrija (1957), Mujanović (Hasan) Fejzo, Mujanović (Osmo) Adem (1954), Mujčinović (Alija) Kadrija (1966), Mujčinović (Huso) Omer (1936), Mujčinović (Mujo) Ejub (1960), Mujčinović (Mujo) Nesad (1972), Mujčinović (Omer) Ramiz (1977), Mujičić (Hasib) Esmir (1976), Mujić (Haso) Osman (1936), Mujić (Himzo) Rifet (1970), Mujić (Ibrahim) Ramiz (1977), Mujić (Kasim) Mujo (1935), Mujić (Meho) Fahrudin (1969), Mujić (Suljo) Smajo (1951), Mujkić (Mehmed) Mehmedalija (1971), Muminović (Mehmed) Mujo (1973), Muminović (Šećo) Saiko (1930), Musić (Demir) Bego (1969), Musić (Osman) Edhem (1957), Mustabašić (Ramo) Smajil (1936), Mustafić (Abid) Sado (1934), Mustafić (Enez) Halid (1968), Mustafić (Muharem) Nurija (1929), Mustafić (Mustafa) Hamed (1943), Mustafić (Rifet) Nazif (1965), Muškić (Mumin) Ibiš (1953), Nuhanović (Asim) Esad (1963), Nuhanović (Asim) Senad (1966), Nuhanović (Ibran) Adil (1933), Omerović (Abdulah) Mehdin (1960), Omerović (Abid) Hurem (1928), Omerović (Alija) Aljo (1937), Omerović (Hamid) Bego (1929), Omerović (Hašim) Mustafa (1928), Omerović (Hirkija) Fadil (1965), Omerović (Mehmed) Ismet (1929), Omerović (Meho) Husein (1952), Omerović (Meho) Murat (1971), Omerović (Mulo) Mensur (1965), Omerović (Mustafa) Husejn (1942), Omerović (Šukrija) Nurija (1965), Osmanović (Adem) Aziz (1932), Osmanović (Idriz) Mevludin (1958), Osmanović (Munib) Velid (1978), Osmanović (Omer) Dževed (1955), Osmanović (Ramo) Hajrudin (1939), Osmanović (Ramo) Ramiz (1949), Osman ović (Safet) Jusuf (1947), Osmanović (Šerif) Osman (1970), Osmić (Šemso) Omer (1946), Otanović (Salko) Feho (1934), Pašalić (Alija) Mehmedalija (1965), Pašić (Ibrahim) Gadafi (1974), Pašić (Pašan) Ibrahim (1942), Pilav (Ismail) Senad (1975), Pirić (Ibrahim) Hilmo (1934), Pirić (Ibrahim) Munib (1968), Pitarević (Huso) Elvedin (1977), Pitarević (Rešid) Huso (1947), Rahmić (Asim) Šaban (1934), Rahmić (Suljo) Mefail (1969), Ramić (Ahmet) Adem (1937), Ramić (Dahmo) Kasim (1949), Ramić (Fazlija) Šaban (1967), Ramić (Husein) Ramiz (1957), Ramić (Ibrahim) Mustafa (1946), Ramić (Ramiz) Kiram (1974), Ramić (Ramiz) Sulejman (1978), Rizvanović (Rahman) Šaban (1947), Salihović (Mehmed) Sead (1967), Salihović (Mehmed) Selman (1951), Salihović (Meho) Emin (1947), Salihović (Murat) Junuz (1942), Salihović (Nezir) Alija (1975), Salihović (Salih) Mehmed (1940), Salihović (Smajil) Mevludin (1961), Salihović (Šaban) Šahin (1928), Salihović (Zaim) Jasmin (1962), Salkić (Abdulah) Adnan (1980), Salkić (Alija) Ekrem (1952), Salkić (Hakija) Sedin (1974), Salkić (Jusuf) Mušan (1965), Salkić (Jusuf) Osman (1951), Salkić (Sejfo) Mirza (1979), Selimović (Alija) Muška (1956), Selimović (Bego) Ramo (1959), Selimović (Hakija) Sead (1967), Sinanović (Huso) Hasan (1952), Siručić (Mehmed) Faruk (1958), Smajlović (Demir) Ismet (1941), Smajlović (Demir) Medo (1943), Smajlović (Jusuf) Ahmo (1959), Smajlović (Nazif) Nail (1972), Smajlović (Nurif) Vahdet (1976), Smajlović (Omer) Jakub (1947), Smajlović (Rasim) Ahmet (1931), Subašić (Bajro) Hilmo (1945), Subašić (Ibrahim) Safet (1972), Subašić (Meho) Huso (1924), Subašić (Sefer) Ibrahim (1938), Sulejmanović (Husein) Ilijaz (1961), Sulejmanović (Selman) Esad (1976), Sulejmanović (Sinan) Asim (1933), Sulejmanović (Šemso) Šemsudin (1974), Suljić (Abdulah) Bido (1951), Suljić (Bido) Almir (1978), Suljić (Hasan) Selmo (1958), Suljić (Imšir) Ismet (1928), Suljić (Jusuf) Saib (1969), Suljić (Salko) Bajro (1955), Šabanović (Idriz) Miljaim (1932), Šiljković (Avdo) Refik (1978), Tabaković (Abdulah) Senahid (1974), Tabaković (Junuz) Ismet (1950), Tabaković (Junuz) Selim (1934), Tabaković (Meho) Ševal (1967), Tabaković (Osman) Ševko (1941), Tihić (Mustafa) Hamid (1931), Uvalić (Meho) Smail (1949), Velić (Ejub) Mehmed (1944), Vranjkovina (Salih) Ramiz (1943), Zahirović (Abid) Beriz (1963), Zildžić (Nazif) Šemso (1934), Zimić (Mujo) Ibro (1943), Zuhrić (Mehmed) Abid (1961), Zukanović (Salko) Husein (1939), Zukić (Ibrahim) Alija (1941), Zukić (Šemso) Husein (1929) i Ćosić (Mustafa) Nurif.

Nek im je vječni Rahmet.

Teme sa političkom konotacijom koje se postavljaju na ČiD su zasad zaključane (ove koje su otvorena) a uskoro će biti obrisane. I od sada se brišu odmah, bez ikakvih upozorenja i zaključavanja.

_________________
Blagosloven neka je onaj koji nema šta reći, a ipak ćuti.