Zdravo rio, pravoslavni podviznice (u usponu karijere).
rio je napisao:
ali prijatelju, kad se ugase sve zelje u tebi kako bi se mogao zvati...zivim?
necine li nas zivim i nase zelje?
Apsolutno ne! Zivim nas cini nasa teznja ka beskonacnom, ka beskrajnom vrlinom, ka cistotom, ka svetloscu, a kako bi poneko jos rekao - ka Bogu.
Kada se sve zelje u tebi ugase, plamen jedne takve teznje moze neometano da sija. "Crveni" plamen zelja se ugasi, "beli" plamen teznje bukti.
Zelje nas cine vezanim i ogranicenim. Uslovljenim od necega sto ne zna sta je mrak sta svetlost, jer je to dvoje u zelji pomesano.
Kako bi to rekao drevni mudrac - "normalan" ljudski zivot, ciji je glavni cilj u ispunjenju zelja, cak i u svojim najsjajnijim trenutcima - ipak vodi samo u smrt i nigde vise.
Citiraj:
stoga nemojmo misliti da su nase zelje lose
Slazem se - ali samo ako teznja za duhovnim ne postoji (sto je sasvim OK, svako svoju srecu trazi i kako-tako nalazi).
Tada covek ima jasni izbor - ili zelje (kao kakav-takav pokretac) ili tupost, nezainteresovanost za bilo sta.
Medjutim, od tebe kao vernika svakako da ocekujem vise... kada teznja za beskonacnim postoji svesno, zelje su tada uslovno receno "lose", jer vezuju i vuku ustranu... a kada covek na duhovnom putu daleko dogura, onda su zelje cak katastrofalne - jedna zelja koja se krisom uvuce u tvoj sistem, moze godine i godine duhovnog rada da pokvari...
Eto, svakom svoje... nekom je "zelja" majka, nekom maceha.
Izvinjavam se jer je ovom postu mesto na Religiji, a ne na Drustvu, al' eto - tako ispalo...