STRATOKASTEL je napisao:
Ovo jeste samo filozofski problem, ništa što se može aplicirati u stvarnom životu.
Danas zaista ne može. Za sutra ćemo vidjeti.
STRATOKASTEL je napisao:
propao jedini pokušaj koji je vodio u drugom pravcu, a to je bio socijalizam/komunizam. A to je bila vizija da radiš koliko moraš a da dobijaš onliko koliko ti je potrebno.
Radiš koliko možeš a ne koliko moraš. Ako se ne varam parola je: "od svakoga prema
mogućnostima, svakome prema potrebama". Jako lijepa parola.
STRATOKASTEL je napisao:
Možda je to bilo naivno, možda je bio pogrešan trenutak u istoriji, ali je sigurno da su teoretičari previdjeli korumpiranui sebičnu prirodu čovjeka.
Vjerovatno će se pokazati da je to bio samo demo, demo sa bugovima. Bio je potreban taj demo, svašta se moglo iz njega vidjeti i naučiti, baš ovo što kažeš oko korumpirane, sebične, površne, iskvarene prirode (tadašnjeg i sadašnjeg) čovjeka. Da bi neki tako uzvišeniji i humaniji sistem zaživio prosto je neophodno da i sami ljudi budu zreli za njega, ako nisu zreli sistem će se srušiti. Zato mnogi lijepo kažu da je put na promjeni svijeta zapravo put rada na sebi, pa tek kad sebe dovedemo u red možemo pričati o ostalom. Ali iako je to više nego tačno i predstvalja najbitniju stvar ima tu još nešto, nešto što se obično ne uzima u obzir kad se priča o ovim stvarima. Sistemima koji se gaje na zapadu nikako nije odgovarao socijalizam, i to do te mjere su se osjećali ugroženim njime pa ne samo što ga nisu željeli sebi uvesti (što je sasvim u redu, imaju pravo na to) nego su ga napadali gdje god bi se on pojavio. Jedna jako žalosna priča je priča o državi koju su amerikanci i sovjeti nasilno podijelili jer su jedni željeli da država fura socijalizam (i to onako kako joj ga oni definišu i nametnu) a drugi su željeli isto to ali sa kapitalizmom. Ta država je i danas podijeljena, familije su podijeljene, a isti narod, sa dve strane granice, i još su tokom decenija učeni da su im oni drugi smrtni protivnici. Radi se o Koreji. Jako tužna priča, ali ne samo priča, to je naša istorija, istorija ove planete. A sve samo zbog toga što sovjeti i ameri nisu u stanju da sebi zavedu sistem koji smatraju najboljim nego ga žele nametati i drugima. Ponašaju se kao borgovi. Isto su i jedni i drugi pokušali sa SFRJ pa Tito nije dao. Ne trebamo pričati kako ameri gledaju na socijalističke zemlje Južne Amerike i kako rade da sruše te sisteme i zavedu kapitalizam i demokratiju. Isto je rađeno i sa SFRJ, ona je srušena i iznutra i iz vana, šta je od toga bilo zastupljeno u većoj mjeri je priča za sebe. Jako je naivno misliti da se SFRJ srušila samo iznutra.
Ali nije taj dio sad toliko bitan, najbitnije je ipak to da ljudi moraju biti dovoljno zreli za naprednije i humanije sisteme, i da se mora pojaviti dovoljna kritična masa takvih ljudi, tada bismo vidjeli šta bi se moglo postići. Sadašnjem sistemu ne odgovara da se pojavi kritična masa takvih ljudi, zato nas i bombarduju svim i svačim da čovjek nema vremena ni da zastane i razmisli o ovim stvarima a kamoli da tu nešto uradi. Kako je to rekao moj brat na ovoj temi na drugom mjestu:
Sve ovo stanje-sranje je ništa drugo nego način da nas se porobi, ali kako je ovo planeta slobodne volje to se MORA izvesti tako da mi dobrovoljno pristanemo na to. Dakle, sve što se radi nije zbog profita, jer one koji stvarno vuku konce (ili samo tako misle
) profit ne zanima, nego ih zanima da mi radi profita ili bogatstva kojeg nam "samo oni" mogu dati ili uskratiti postanemo njihovi dobrovoljni robovi, i da sasvim zanemarimo sopstvenu stvaralačku snagu i potencijal kojeg nam je dao Tvorac i koja nam omogućava da budemo nezavisni o bilo kome, pa čak i o Njemu. Sami smo krivi ako na to pristanemo i ako zanemarimo svoj duhovni razvoj koji nas jedini može iščupati iz kandži tog ropstva.Pokazaće se da su sistemi i društvena uređenja koje postoje prije svega dobra osnova da iz iskustva analiziramo šta u njima nije dobro (neki su loši u svojoj definiciji a neki su dobri na papiru ali loše implementirani), da vidimo da su neki od tih sistema bili samo demo sa silnim bugovima pa da poučeni time shvatimo da trebamo napraviti puno bolje i prije svega humanije i zdravije sisteme. Ali kao što je u nauci bilo teorija i ideja koje, iako dobre, nisu mogle da se sprovedu dok tehnologija još ne napreduje, dok se ne napravi neki tehnološki napredniji dio koji je neophodan da bi neka stvar funkcionisala, isto tako napredniji društveni sistemi čekaju na duhovno naprednije ljude da bi mogli na pravi način zaživjeti. Pokušati napraviti napredniji sistem sa lošim ljudima je kao da praviš štampanu ploču sa lošim kondenzatorima, zavojnicama i otpornicima: kad-tad će nešto da pukne, procuri, eksplodira, istopi se. Zbog toga je krajnje površno smatrati da je "dokazano da npr. socijalizam nije dobar sistem zato što se srušio", a to je upravo ono što zapadnjaci žele da mislimo. To je kao da neko postavi eksploziv da sruši zidanu kuću i kad se ona sruši kaže: eto vidite da ne treba praviti zidane kuće, sad je dokazano da su one nepouzdane, bolje je da pravite montažne kuće (koje sasvim slučajno ja prodajem). I ljudi nasjedaju na ovo. Zato trčimo u kojekakve integracije, u EU i slično, u lošije sisteme. Srušili su nam puno bolji (ali ne savršen) sistem od onoga koji oni nude pa su nam svoj majstorski izreklamirali, kao što su nam srušili privredu da bi nam prodavali svoje proizvode. To što se njihov sistem sada urušava i što ga mogu još kratko vrijeme održavati na aparatima je priča za sebe. Baš zato i jeste potrebno da sada razmislimo i sagledamo sve te stvari, te sisteme, da pronađemo prave razloge zašto su dobri i humaniji sistemi pucali, da sagledamo načine kako da sadašnje sisteme promijenimo da bismo mogli živjeti ispunjenije i zdravije (duhovno, psihički, fizički), kao ovaj sadašnji sistem posla i rada o kojem sam gore pisao.
Ali na kraju sve potiče od čovjeka, ako sebe ne dovedemo u red onda ništa od toga. Baš zato loši sistemi ovoliko opstaju, jer odgovaraju mnogim ljudima, a ostali uglavnom nisu ni svjesni da im ne odgovaraju već su povučenu u tu brzu rijeku i ona ih nosi.
Kao što jako lijepo reče jedan čiko:
Čovjek je još uvijek ono što je i prije bio. Još uvijek brutalan, nasilan, agresivan, posesivan, pohlepan. I on je sagradio društvo u skladu sa ovim osobinama.To je upravo tako, mi gradimo društvo prema tome kakvi smo. Kad budemo bolji pravićemo bolje društvo.