Citiraj:
Dopisnica Jutarnjeg upoznala je jednog takvog čovjeka koji je bio sasvim normalan student, sve dok ga nisu našli kako drži propovijed
Ovde ispada da je "normalan student" postao nenormalan samo zato sto je propovijedao. Ne vidim zasto bi neko bio nenormalan ako iz nevjere predje u vjeru i pocne da prica o necemu sto ga ispunjava odnosno da propovijeda (bez namecanja)?!
Sindrom ili ne, mnogo toga se ni danas ne moze objasniti zasto se neki ljudi ponasaju odredjeno, pricaju odredjeno, misle odredjeno... Mislim da i ovaj "sindrom" ili sta god , je stvar koju nismo u stanju da razumijemo i ne treba olako osudjivati nesto sto ne razumijemo. Danas se mnogo toga smatra bolescu iako ne zasluzuje pecat bolesti.
Ne poricem da vjerski fanatizam postoji, naravno da postoji, ali ne treba sve trpati u isti kos. "Nije sve onako kako izgleda".

Znam ljude koji su isli u Jeruzalem i koji kazu da tamo zraci posebna energija. Jedna zena rece da tamo uopste nije osjecala glad i zedj , toliko je to mjesto ispunjavalo i da je htjela da ostane tamo zauvijek.
Poznajem jednog covjeka koji je nakon jednogodisnjeg boravka u bolnici postao vjernik. Tek tad je shvatio smisao zivota i svrhu vjere. Kroz svoju bolest je spoznao vjeru. Ima vec dosta godina odkako se to desilo i on je bas postao vjernik, cita vjerske knjige, obilazi vjerske destinacije, jednostavno se promijenio kao licnost, na pozitivno, a njegov otac (teski ateista, komunisticki) to vidi kao nesto negativno "Previse se on zadubio u tu vjeru, samo cita, obilazi svetilista...", to mu ocito smeta jer tek sad uvidja da nema teme za razgovor sa sinom. A sve zato sto covjek ne zeli da shvati neke stvari, da se pomiri sa tim da njegov sin mozda zna nesto vise ili je spoznao nesto vise... tako da ovaj otac jednom rece .."ja ne razumijem to sve oko Boga, kako je On mogao otici gore na nebo...sa Zemlje na nebo...tad nisu postojale rakete a neko ga je morao raketom ispaliti gore".

Pa dragi moj, zato sluze knjige pa procitaj, ili pitaj ako te interesuje, dozvoli si objasniti. Ja sam odustala od svakog pokusaja da objasnim jer nije imalo smisla, covjeka ocigledno bas ne interesuje da uopste sazna zasto i kako, ali je zato prvi kad treba osuditi.
Zato kazem, ako nesto ne razumijemo , ne trebamo osudjivato to nesto kao lose. Jednog dana cemo (sa)znati vise pa ce nam mnoge stvari biti jasnije.