Dzontra Volta je napisao:
A nema ništ bolje pa kad roditelji odlučuju slobodno vrijeme djece...koliko sam sesamo nagledao djece koja plaču ne želeći nešto svirati/trenirati, a roditelji ih onako vuku za ruku sve govoreći kroz zube "sviraćeš ti mamicu ti tvoju, nisam džabe platio/la"
Primjer: moja nerođena sestra...njen mali se ne može vani s drugom ddjecom igrati zbog časova klavira,nit mali želi nit voli, a već godinu dana na časove ide...jebo je klavir.
Na žalost ovoga je mnogo, roditelji liječe svoje komplekse na djeci, kao ono "ako mi nismo nešto postigli naši mali genijalci moraju milom ili silom da razbude uspavani genije u sebi".
I uvijek taj hebeni klavir! Klavir je mnogima personifikacija uspješnosti i plemenitosti. Ako sjedu za klavir krv im odmah prelazi u plavu boju.

Od moje kolegica kćerka je oči isplakala zbog klavira i solfeđa i kaže da je to najgora sprava za mučenje. A sve zbog nedosanjanog sna svoga oca.
Najgore je kad te neko na nešto tjera mimo tvoje volje, dok si dijete ništa ti ne znače ni časovi plesa, ni kursevi egzotičnih jezika, ni skakanje za lopticom tenisa. A zbog čega? Zbog prestiža. Roditelji zaboravljaju da su i oni nekad bili djeca i da su se opirali nametnutim stvarima i nametnutom ukusu.
Kome to u odrasloj dobi znači osrednje sviranje klavira? Najvjerovatnije nikad više ni ne sjedne za njega.
Roditelji često najbolje znaju šta je najbolji izbor za njegovo dijete dok za sebe i dalje ne znaju.
Zar ne bi trebalo da roditelj pusti dijete da se njegova kreativnost izražava na svoj način i u nekom njegovom ličnom pravcu a ne da bude skretana po nečijoj želji u nešto sasvim drugo?
Tu su da koriguju i ukažu na greške a ne da vode dijete poput slijepca kroz život i sugerišu mu kao da nema mozga šta je za njega najbolje?