BSE je napisao:
kao sto sam vec jednom rekao za mene je Win7 u stvari Vista Service Pack 2, razlike su toliko minorne da me podsjecaju na one koje su bile izmedju Win XP i Win XP SP2, samo sto je MS skontao da ime Vista ima previse negativnih asocijacija pa ga upakovase kao novi proizvod
ja sam se licno opirao Visti dok je nisam isprobao na dobroj masini i to u 64 bitnoj verziji i vidio da je moj otpor uzaludan
Reci, 'ajde priznaj! Sram te bilo! Kako se sada pravdaš, a sa mnom si pljuvao po njoj! Dok Toshiba Cosmio nije proradila!!!
Šalu na stranu, postoje razlike. Prosječan korisnik i može na kraju da vidi samo "kozmetičke promjene", odnosno "face lifting", ali to ne znači da je samo to i odrađeno. Ima dosta promjena "ispod haube" koje su daleko bitnije od onih kozmetičkih, ali prosječan korisnik takve ne vidi.
Vista se pokazala kao promašaj. U suštini, ona to vjerovatno tehnički nije bila, ali zbirni rezultat je donio poraz. Nije to isto kao recimo slučaj Win ME, jer ono je bio tehnički promašaj. Vista je nakon dugogodišnje dominacije WinXP-a donijela odjednom veliki zaokret. A poznato je da korisnici Windows OS-a vole "mirno more" bez naglih promjena, zaokreta i revolucije. Teško se odvikavaju od dugo građenih navika. Pa ja sam samo WinXP default temu vraćao godinama na Classic (kao u Win2k) jer sam bio navikao na sivo i samo sivo, oštre uglove i klasični meni. Kakvo plavo, kakvo šarenilo, kakvi bakrači. Sad se tome smijem, ali je bilo tako.
Vista je donijela sljedeće:
- Ogromnu razliku u vizuelnom izgledu OS-a. Od principa "što šarenije, to budali draže", što je rađeno naravno po slici i prilici prosječnog Amerikanca, preko Aero beskorisne šminke pa do nenormalnih razlika u ikonama itd. Ocjene su bile extremno negativne većinom, naravno zbog naviknutosti na staro. A kasnije svi koristili tu šminku da "vistamiziraju" svoj XP da im bude lijep!
- Ogromnu hardware-sku zahtjevnost u tom trenutku ukoliko se željela iskoristiti u punom potencijalu. WinXP je prilikom izlaska tražio minimum 64MB RAM-a, a "recommended" je bilo 128. Velika većina korisnika Win98 ili Win2000 u tom trenutku je imala PIII procesore preko 800MHz i sa 128MB RAM-a, na kojoj je startni WinXP radio kao sat sve što treba. Kasnije je došlo da WinXP SP3 radi kako treba tek sa 512MB RAM-a i 2.0 GHz procesorom, ali to je došlo nakon 5 godina! Vista je odmah tražila 2.4 GHz i 512MB minimum, s tim što na tome skoro ništa nisi mogao da iskoristiš od nje. Preporučen je bio Dualac neki i giga RAM-a. Optimum bio C2D i 2GB. To je bilo bezobrazno u to vrijeme i značilo je skoro uvijek kupovinu nove mašine (to je bio i cilj tala Microsofta i hardware-skih kompanija, ali nećemo sad o tome). Ovo je bio jedan od presudnih razloga pljuvanja Viste.
- Očajno rješenje vezano za indexing servis koji je ubijao mašinu i volju za radom na njoj, a bez njega je kopiranje file-ova na Visti trajalo kao gladna godina. A i sa njim je bilo daleko sporije nego na WinXP. Do danas nije riješeno kako treba, popravljeno malo tek sa Vista SP1, ali od strane krajnjih korisnika - nikad oprošteno.
- DirectX 10 - stvar koja je naravno pozitivno ocijenjena od strane gaming populacije kojoj je i bila najbitnija. Upravo se hvatajući za tu slamku spasa, u Microsoft-u nikada nisu htjeli napraviti prilagođavanje istog za WinXP (jeste bilo teško uraditi to, ali ne i nemoguće), ne bi li došlo do tranzicije.
- Pokušaj izjednačavnja iskorištenosti x86 i x64 tehnologija, odnosno pravilnije rečeno pokušaj da se polako ide prema nečem boljem. Pokušaj vrijedan pohvale, s tim što je malo ko tada imao x64 procesor za takvo nešto. Nije se baš prihvatalo kako je očekivano (najveći problem su pravili proizvođači hardware-a koji su pružali užasno lošu podršku za x64 driver-e u tom trenutku). Ali u svakom slučaju pozitivna stvar.
- Navigacija, odnosno kretanje kroz sistem (ili kroz Windows Explorer, da banalizujemo stvar) u stilu web-interface-a (Back-Forward, Link-ovi umjesto duble-click opcije itd.). Zamišljeno jako dobro, ispalo jako loše. Htjeli su tako da krajnjem korisniku omoguće da sa naprijed-nazad dođu do bilo koje opcije koju bi htjeli čačkati. A to su odradili tako temeljno da kad kreneš nešto da tražiš, ne možeš to da nađeš, na glavu da se nasadiš.
- UAC - Jeste, čuveni omraženi User Account Control. Neviđeno smeće zbog kojeg tvorca pomenutog sistema zaštite OS-a od nestručnog ili neovlaštenog čačkanja po istom treba poslati na robiju ili ga bar mučiti desetak dana indijanskim metodama mučenja. Sistem te pita da li si siguran da pokrećeš to što pokrećeš, da li znaš da ti trebaju administratorske privilegije za to pokretanje, da li imaš te privilegije, da li si svjestan da si kliknuo da imaš te privilegije, da li si siguran da si svjestan da pokrećeš to sa takvim privilegijama, da li siguran da si siguran... I kad ga ubiješ, a zatim i ubiješ sve te notifikacije koje iskaču, ostajala je jedna notifikacija koja se onda nije mogla ubiti. U Sistray-u je stajala notifikacija da si pogasio sve notifikacije! Ma tvorcu te ideje treba *ebati sve živo i mrtvo samo kao opomenu za ubuduće!
- Driver podrška - Da li slučajno ili ne, ali kao i prethodni promašaj u svoje vrijeme, ranije spomenuti WinME, Vista je donijela sa sobom nenormalno dobru bazu driver-a za hardware. Većinu stvari je prepoznavala, a najbolji dio je bio online traženje drivera za neprepoznat uređaj. Ta opcija je u WinXP stojala bukvalno reda radi i bila je neupotrebljiva, ali u Visti je bilo tako dobro da je meni i do danas to ostalo kao jedno od najjačih poboljšanja koja sam vidio. Jeste, bilo je problema sa kompatibilnošću sa starijim komadima hardware-a, ali taj problem je imao i Win2k što ga nije spriječilo da bude jak kao beton i jedan od najboljih OS-ova uopšte. Pored toga, driver-i su podignuti na stepen iznad kernel procesa, tako da u slučaju rušenja određenog driver-a, otkazuje samo on, a ne pada sistem zbog toga.
- Novi sistem licenciranja. Nenormalno loš potez koji je dodatno isfrustrirao korisnike i koji je sigurno bio potez viška u tom trenutku pored svih već pomenutih promjena. Jer umjesto dotad opšteprihvaćenih u životu opcija Home (kućna varijanta) i Professional (varijanta na poslu, na radnom mjestu, u kompaniji) pojavilo se zilion edicija pa ljudi nisu imali pojma šta im je potrebno i šta su dobili kad kupe neku opciju. Ili što je još gore, tek naknadno su saznavali za šta su uskraćeni kupovinom jeftinije opcije.
Ovo su naravno samo neke od promjena, ali ja sam izabrao one koje su bar meni i većini krajnih korisnika bile najbitnije (i kojih sam se sad uspio sjetiti
), jer njih ima još mnogo. A namjerno sam prvo upoređivao WinXP i Vistu. Jer u tom grmu leži zec. Tu leži objašnjenje zašto je Vista loša, a Se7en dobar.
Sedmica je kako to Žika lijepo reče nešto kao Vista SP2 (u to vrijeme je bila aktuelna Vista SP1). Naravno, to nije zapravo to, jer danas imamo Vistu SP2 koja je zapravo sasvim uredan OS i radi sasvim OK. Ali Microsoft je bio prisiljen da odustane od imena koje je postalo sinonim za promašaj decenije i napravi nešto "potpuno novo" kako bi se oprali. Core sistema je isti. Radi se o optimizovanju postojećeg, modifikovanju onoga što je popljuvano, dorađivanju i daljem forsiranju onoga što je pohvaljeno i prihvaćeno. Ima tu budimo realni i dosta novih stvari, ali to je uglavnom upravo ono "ispod haube".
U poređenju sa onim što sam gore naveo, to bi onda izgledalo ovako:
- Vizuelni izgled sistema je polako prihvaćen (kao što to i obično biva, samo je trebalo vremena) tako da se danas podrazumijeva da koristiš Aero šminku, gadžete i ostalo, da je to baš lijepo, toliko je dobro da čak i korisnici XP-a šminkaju sistem Vista i Se7en temama.
- Hardware-ska zahtjevnost je optimizovana. Startna zahtjevnost Sedmice je manja nego ona od startne Viste, a danas je konfiguracija potrebna za pokretanje Sedmice maltene svima dostupna. Iako se radi zapravo o kratkom vremenskom periodu, tehnologije brzo napreduju/pojeftinjuju pa je Sedmica izašla "baš kad treba i kad se može".
- Indexing i kopiranje je popravljeno iako je WinXP i dalje jači što se toga tiče (ko će ga znati u čemu je kvaka).
- Ako se nešto pokazalo kao pun pogodak, onda tako treba i nastaviti raditi. Vođeni tom logikom, preko DirectX 10 došli smo do DirectX 11. Na orgazmičnu radost gamer-ske populacije.
- 32-bitni sistemi polako ustupaju mjesto 64-bitnim sitemima, što je i logično i realan slijed događaja. x64 nudi više i tim putem se polako, ali sigurno gazi naprijed.
- Navigacija, kao i vizuelan izgled sistema je polako prihvaćen od strane krajnjih korisnika, ili preciznije polako se prihvaća. Prilagođavanju je potrebno malo vremena, proces je malo sporiji, ali sad niko ne galami zbog toga.
- UAC je i dalje tu (ima on svoje zašto i zato), ali sad se može stepenovati njegov nivo upotrebe i što je najljepše - može se potpuno pogasiti (moja default radnja) gdje te lijepo jednom upozori na to što si učinio, a kasnije te više ne smara s tim pitanjem.
- Driver podrška - Ista priča kao i s DirectX-om: Dobre stvari ne treba mijenjati.
- Sistem licenciranja je minimalno modifikovan, ali i ovdje je dođlo do prilagođavanja. Najviše zbog toga što se kućnim korisnicima često nudi predinstaliran OS na računarima (Starter, Home Basic/Premium) pa se oni ne smaraju oko toga nego im prodavac ocijeni šta im treba, dok korporacije koriste Enterprise varijantu koja je njima i namijenjena. Zahtjevniji kućni korisnici traže Professional jer se u to razumiju, a piratska banda preko interneta koristi Ultimate koji kao da je stvoren za pirate koji uvijek žele ono "ful sve", pa su eto dobili tu varijantu koja je "iznad ostalih".
Eto, to bi ukratko
bilo to.
Htio sam se i ranije javiti ovdje i ostaviti komentar, ali sam znao da ima pisati pa mi se nije dalo. Međutim, kad se Žika javio, to mi je dalo snage da pišem i svoje iskustvo evo prezentujem vama prijatelji moji...
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
