Kad bolje razmislim,ovo pitanje me malo zbunjuje.
Ljubav vodi mene,a ne ja nju.
Cudna je to neka 'stvar' ta ljubav,obujmi te cijelog i nosi visoko,pa te malo tresne od zemlju (ponekad,boze moj,desi se),pa te opet vine u nebeske visine,pa malo kroz oblake provuce tamo-vamo,pa kroz oluje i bure,pa te odnese na krilima svojim lakim u zemlju maste i snova (u kojoj ne postoje svekrve i taste - tako da su nocne more iskljucene
),dotaknes zvijezde u poljupcu mekom...
Eh,ta ljubav...oduzme ti razum,koljena klecaju,u stomaku leptirici...ma ni pomjeriti se ne mogu...vodi ona mene,prijatelju moj,ne ja nju.Prosto nisam u stanju tako,sva zatecena,treperava,zbunjena,opcinjena,dezorjentisana,izgubljena u vremenu i prostoru da ja nju negdje vodim.
Ona me uzme i vodi me i nosi me medju treperave zvijezde...
Eh,ta ljubav,to divno luckasto osjecanje...
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Inace,sto se tice goozenja,ne goozim nista ovih dana,ali ni inace...
Ono 'sevite' je vjerovatno vezano za opstepoznatu pticu sevu,ali nju ne vidjeh u skorije vrijeme - bice da je do zime koja je iza prozora i kad god bacim pogled kroz prozor doceka me sa svojim hladnim bodljama.
Zato ja brze-bolje vratim svoj pogled nazad.
'Karate" - je borilacka vjestina,a ja bas nisam u kondiciji u zadnje vrijeme,niti me 'raznorazne borbe' privlace...pa eto,tako
'Sex" je,cini mi se,spominjao profesor biologije...
Da,da,sjetih se.
Pricao nam je o sexu,jeste...kako pcelica leti s cvijeta na cvijet,spominjao je i neki tucak,al' zaboravih "zbog-radi-cega" i tako se razmnozava cvijece...jeste,tako nesto...