Pa 'mladjanih' osoba koje stupaju u brak radi bebe je uvijek bilo i bice.
E sad, nekad su oni 'malo manje mladjahni' lakse stupali u brak, jer je posao bio siguran, nakon par godina je bilo ocekivano da dobijes stan, a ako ga i ne dobijes imao si sigurnu platu i znao da ces imati od cega placati iznajmljeni stan. Otkaz si mogao dobiti jedino ako napravis zesce sranje.
A i ljudi nisu bili tako zahtjevni, mnogo su se lakse odlucivali na suzivot sa roditeljima, tj. visegeneracijsku zajednicu.
Zene su imale trudnicko, posao ih je cekao nakon sto rode, od plate se moglo zivjeti.
Imao si sigurnost i mogao si planirati buducnost ili bar nisi morao strahovati od buducnosti.
To je bilo u socijalizmu i odlucili smo da nam je to lose.
E sad vise nismo u socijalizmu.
Mladi tesko mogu naci posao sa covjeka dostojnom platom. Ako i nadju posao cesto nisu prijavljeni. Stan od firme je dio jedne bajke koju smo sami sahranili.
Za kredit trebas imati novca, a da ga imas ne bi ni trebao kredit, zar ne? Ili bas jake zirante ili kucu da stavis pod hipoteku - a opet, da sve to imas ne bi ti ni trebao stanbeni kredit.
Zene kad rode, cesto se mogu pozdraviti s poslom, jer ili nisu ni bile prijavljene, pa i nemaju pravo na trudnicko ili gazde vec nadju nacin da ih otpuste, da ih ne bi morali placati kad ne rade, vec radjaju djecu (sto bi gazda njoj placao sto je ona radi sebe odlucila da rodi - taj sistem

).
Sve je od danas do sutra, nista nije sigurno, buducnost ne mozes planirati, a jos manje imas razloga da se ne bojis buducnosti.
Ljudi se tesko odlucuju na suzivot sa roditeljima jednog od bracnih partnera, jer vise niko nikog nece da trpi ili cesce - vise niko nikog nece da razumije. Svi bi da gazduju i sefuju, a sa dva sefa i dvije sefice u kuci - ratno stanje je zagarantovano i to na svim mogucim frontovima.
I sad, kako se odluciti na brak, kad ne znas da li ces imati sutra od cega hraniti sebe, a kamoli zenu, o djetetu da i ne govorimo...
Tako da na kraju desetogodisnje veze se okrune brakom kad je beba na putu.
Mislim, ljudi su to htjeli i ranije, ali su cekali da ispune neke osnovne preduvjete. Kad je vec beba na putu odluce se naprecac i pomire se sa novonastalom situacijom.
Onda zive kod njegovih (najcesce), onda se malo sveKr
iva istresa na snahi, malo snaha na sveKr
ivi i onda nastane mali rat, te se novopeceni par odseli od roditelja, pa jedva spajaju kraj s krajem, pa se onda svadjaju zbog toga, pa se onda razvode, pa imamo puno djece koja zive u rasturenim porodicama i tako...
To je naravno tuznija verzija, sretnija je da se prislepaju starcima za stan i zive tako do kraja zivota (zivota roditelja, morbidno - ali tacno), a onda u pedesetoj postanu domacini (napokon), imaju svoje gnijezdo, svoj vlastiti dom i imaju sina koji ima dvadeset i zenio bi se, a ima isti problem kao roditelji mu i onda sin igra lutriju na netu ne bi li otisao u Ameriku.
Ono "postanu domacini i imaju svoj topli dom" je moguce, naravno, samo pod uslovom da na ostavinskoj raspravi ne moraju stan podijeliti sa bratom ili sestrom, dakle da su on ili ona jedno djete pokojnih roditelja ili da se druga djeca odreknu nasljedstva.
Ima i onih koji se mladi sastanu, mladi rastanu.
Mladost ludost.
Opet, danas je razvod prihvatljiviji korak nego nekada, pa i takvih razvoda ima sve vise, "djeca se sastala, posvadjala oko igracke, pa se rastala".
Ili bi mladenci mozda svadbu, a nemaju dovoljno love da to urade kako treba, pa onda cekaju i cekaju dok ne skupe lovu i cekajuci da skupe dovoljno love - docekaju bebu, pa se brze bolje vjencaju i prirede pir u skladu sa svojim trenutnim finansijskim stanjem.
Nekad su roditelji imali od cega skupiti i izdvojiti sumu kad zene sina ili udaju kcer.
Danasnji roditelji najcesce imaju penziju od 100 km, od koje ne mogu ni pola rezija platiti, a kamoli jos i zivjeti od toga i cak ostaviti nesto sa strane za zenidbu ili udaju sina ili kceri.
Danas se 90 posto mladenaca nadje pred ispred maticara kad je mlada vec sa stomakom do zuba.
Kako nam je tako nam je.
Ide se na to da se ispostuje forma, da se djete rodi u braku, u zakonitoj vezi, da roditelji u trenutku rodjenja djeteta nose isto prezime.