Kad ti se bas svidja Vuce
evo za tebe jos jedna prica...
Ljeto, avgust 2002 godine.
Negdje na obali mora sa rukama punih pjeska sjedi zgrceno pogledom uperenih u zemlju devojka plave kose. Zamisljeno trazi komadic sudbine dok kroz njene prste zapinje izgubljena morska skoljka kao sto su i njene sekunde provedene u ovom gradicu bez krovova. Vraca film iz sedam dana i ubrzanim tempom trazi nesto po cemu ce pamtiti to proslo vreme. Nista! U njenim culima odzvanja samo sum talasa koji dolaze i odlaze. Tjeraju je da napusti plazu ali velika zelja pretocena u fantaziju neda joj ni makac. Ta zelja koliko god da je jaka ona je upropascuje. Koliko je sestra gordosti, toliko je ona i neispunjeni san. Ona slabi a ne jaca covjeka, zaludjuje a ne vodi do ispunjenja.
Talasi polako dolaze do djevojackih noznih prstiju, golicaju njenu radoznalost i tjeraju je da ostavi pijesak i skoci u pomahnitale talase trazeci dozivljaje u beskonacnoj pucini. Izgubljena u vremenu i prostoru ne primjecuje da sunce trosi svoje poslednje sate bacajuci senku koja prodire u njenu tisinu. Nesvjesno podize glavu zureci u pet pruzenih prstiju koji izgledaju kao pojas za spasavanje, taj poslednji trzaj izgubljenog srca. U mnogim trenucima bi ona samo okrenula glavu ali taj ljudski magnet kao nebeski dar privukao je njenu ruku i spojio se u neraskidivi var. Stajao je on iznad nje kao stijena koja je sad nikla iz vode. Nije mogla izbaciti ni slova sa usana, hipnotisovano je ustala pogledom i divila se njegovoj ljepoti. Ljepota nije bila kao u leptira ali je bila tako skladna i postojana u morskom pejsazu bacajuci iskre osecajnosti u njenu dusu. Slobodnom rukom je zagrlila njegov preplanuli vrat i bez ikakvog razmisljanja vec se nalazila u njegovom krilu. Osjetila je vlazno tijelo ali ono nije moglo nikako da ugasi vatru koja se vec rasplamsavala u njoj.
Znala je da ce koliko vec sutra biti u svom gradu, slusati glupa predavanja od svog razmetljivog sefa ali nikako nije zeljela da propusti ples sa talasima. Njegove usne su vec bile u njenim a njeni prsti se zarivali u njegovo snazno telo. Polako su nestajali u talasima i njihova tijela su uporno, bestezinski probijali svaki talas, svaku prepreku ka savrsenstvu. Kroz njene misli su prolazile nepovezane cinjenice, da ga vidi i dozivljava sad i nikad vise. Svjesna je bila mogucih posljedica ali se nije mogla odupreti od svoje zelje da pobjedi sumorno provedeno letovanje. Dok su djevojacke kandze cupale njegovu od sunca osvjetljenu kosu, njegove su kao san velike ruke gutale njene nabrekle grudi. Nije uspjela ni krik izbaciti iz glasnih zica izmjesanog sa nagutanom morskom vodom a on je bio vec u njoj. Usao je bez kucanja, bez pitanja, medjutim ona nije marila za protokol. Pustila se sili talasa i njihove gravitacije. Velicanstvena svjetlost je obasja. Svjetlost isprepletena sa osecajom vreline pomjesana tecnoscu nevjerovatnog dozivljaja.
Otvorila je oci i pogledala u talase, vidjela je spas jednog vremena proslog.
Dok je polupijani taksista ubacivao njene stvari u auto ona je trazila odgovor na zivotno pitanje. Zasto se predala covjeku koga je prvi put vidjela i o kome nista nije znala? U samo je jedno bila sigurna, odgovore zna samo more i njegovi talasi.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
