eric_cartman je napisao:
To kontam...al' ne kontam kako uopste moze covjeku pasti na pamet da bude sa muskarcem...nikako da se razumijemo

Ako si kroz odrastanje bio sa zenama i smatras da ti to nije bilo u redu - kako uopste moze pasti na pamet ova druga varijnta...da li je to razocarenje u zene ili nesto drugo - ostace tajna

Neće ostati tajna, jer tajna nikad nije ni bila. Homoseksualci su seksualno privučeni ka osobama istog pola. Kao što tebi hormoni prorade na plavušu velikih grudi (recimo, ne znam kakve te djevojke privlače) gej muškarca će da privuče tihi dečko crne kose (recimo i hipotetički). To je najprostija situacija koja je uslovljena genetski.
Postoje i druge situacije koje su izazvane socijalnim faktorima. Dijete koje je seksualno zlostavljano od strane odrasle osobe drugog pola može da razvije seksualne sklonosti ka osobama istog pola. Homoseksualno ponašanje se može pojaviti u vojnim kampovima, zatvorima i drugim izolovanim mjestima u kojima ljudi nemaju dodir sa pripadnicima suprotnog pola. To je socijalno indukovana homoseksualnost, nije urođena i ne mora da potraje čitav život. Ako se socijalno okruženje promjeni - promijeniće se i seksualna orijentacija.
Vratimo se na genetsku homoseksualnost koja nije zastupljena isključivo u ljudskoj populaciji. Konrad Lorenc je prvi dokazao da homoseksualnost nije raritet u životinjskom svijetu. Proučavajući populaciju divljih gusaka došao je do zaključka da jedan, ne tako zanemarljiv broj mužjaka kao partnere za čitav život bira druge mužjake. Kada populacija dostigne kritično nizak nivo ti mužjaci se uključe u reproduktivni ciklus jata, oplode ženke i vraćaju se svoji partnerima.
Radila sam seminarski iz genetike i zapala me ova tema. Bješe to poodavno i vjerovatno se ne sjećam svih detalja, ali ću pokušati da prepričam rezultate jednog istraživanja. Studija je rađena na populaciji blizanaca koji su razdvojeni po rođenju. Trebalo je ustanoviti koji su zajednički genetski faktori doprinjeli razvoju bolesti za koje se samo naslućivalo da su nasljedne. Između ostalih stvari, utvrđeno je da ukoliko je jedan blizanac gej to je i drugi, bez obzira na različite društvene sredine u kojima su odrastali. Studija nije prihvaćena jer je rađena na uzorku koji je bio suviše mali i podložan koincidenciji, ali je dala povoda za razmišljanje.
Sredinom 70ih godina homoseksualnost je izbačena iz udžbenika psihopatologije i ne smatra se bolešću ni devijacijom. Ne liječi se na klinikama za duševne bolesti iako još uvijek postoje neformalne grupe širom svijeta koje tvrde da mogu da "izliječe" homoseksualnost.
Kad sam bila peti - šesti razred imala sam drugara koji je odjednom postao potišten, bezvoljan sa vječito unezvjerenim pogledom. Pošto mi je dosadilo da ga nikada ne mogu natjerati na skakanje i budalesanje, pritisnula sam ga dok se nije rasplakao i rekao da ne zna šta mu je - zanimaju ga dječaci. Što je još gore, drugi dječaci su primjetili njegove poglede na sebi i počeli da ga maltretiraju. Tad je to za mene bio šok i osjetila sam čak i dozu gađenja, ali gledajući ga tako usamljenog i zbunjenog potisnula sam sva svoja negativna osjećanja i pokušala da shvatim. Nisam sigurna da sam ga ikada do kraja shvatila, jer sa 11-12 godina nisam shvatala ni svoja osjećanja, ali sam ga prihvatila. Kasnije, s godinama je došlo i do razumjevanja.
Mislim da dosta ljudi na našim prostorima ima problem da napravi razliku između homoseksualca i pedofila.
Mi smo još uvijek društvo u kom je u nedostatku seksualne partnerke u redu iskoristiti kozu, ovcu, krmaču kao seksualni objekat. Čak i ljudi kojima nikada tako nešto ne bi palo na pamet lakše prihvataju da se dešavaju takve grozote nego da se dva čovjeka istog pola vole. Što se mene tiče, ja nemam naviku da svoju ljubav demonstriram samo u svoja 4 zida. Kad izađem volim da svog momka držim za ruku, da ga poljubim na ulici, u parku, u prodavnici ... Ne znam zašto bi se takvo ponašanje smatralo devijantnim, nenormalnih, protuprirodnim i direktnim pozivom na linč u slučaju 2 djevojke ili 2 muškarca.
Drago mi je kad se medju gomilom trabunjanja na ovoj temi nadje jedan sistematican i argumentovan post. Bravo.
Svi se rasipaju nekim izjavama ali na kraju nista validno ne kazu. Najjace mi je nesto tipa "ne mozes ti prosjecnog covjeka sa ovih prostora ubjediti da prihvati homoseksualizam". Znaci priznajes da postoji zadrtost i jebena konzervativnost, ali opet u nastavku kazes "pederi su krivi sto paradiraju". A bog te jeb'o...
Inace, ovu cinjenicu malo ljudi zna, ali cerka Sigmunda Frojda, Ana Frojd, je smatrala da moze kontrolisati nesvjesni dio covjeka. Pokusala je to dokazati tako sto je prakticno odgajala djecu jedne porodice koju je poznavala. Pokusala je da ih "programira" i da od nih stvori licnosti kakvim ih je ona zamislila. Za jednog djecaka je sumnjala da je homoseksualac i ulozila je veliki napor da ga "vaspita" da bude "normalan", tj. da ne bude homoseksualac. Taj djecak je odrastao, ozenio se, dobio djecu. Nakon nekog vremena je dobio nervni slom i na kraju se ubio.