mady je napisao:
Mnogi se vjencavaju u napadu te prve zaljubljenosti i ne razmisljaju (kako to gipsy rece) sta poslije,kako zivjeti , ne poznaju partnera uopste ali hajde da se vjencamo , da se potpisemo pa nas boli briga. Trudnoca je isto razlog mnogim vjencanjima sto po meni nema nikakvog smisla. Moguce je veoma lijepo i dobro zivjeti s nekim i bez tog papira koji nista ne garantuje. Dobijes neka prava i obaveze u slucaju razvoda, uzmes tudje prezime ( a sta ce ti imas i svoje ) i nista vise. Brakovi ustvari odavno nisu vise ono sto bi trebali da budu.Cast izuzetcima.
rio je napisao:
ako dvoje zeli da zivi zajedno neka zive.naarvno da ce biti problema koje moraju zajedno rijesiti a iznalazenjem kojekakvih medjurjesenja (o sklapanju braka koji i nije brak) samo se bjezi od odgovornosti koj usvaki brak i treba da nosi.a upravo ta odgovornost se najlakse podnosi kad je brak stvoren iz ljubavi...ljubav cini cuda!
Mislim da je "divlji brak" OK kao privremeno rjesenje,ali da je kao trajno rjesenje ustvari neka vrsta izbjegavanje odgovornosti i 'odrastanja'.
Ako dvoje ljudi zivi zajedno i sve funkcionise OK,zasto onda ne zakoraciti i stepenicu vise,zasto ne napraviti i jos jedan korak naprijed,pa tu vezu i ozakoniti?
Kao sto Rio rece,to je neko polovicno rjesenje.izvrdavanje pravog rjesenja,tj. definisanja pravog statusa izmedju te dvije osobe.Jer oni vise nisu momak i djevojka,vec nesto vise,a nisu ni muz i zena,vec nesto manje.
Oni su kao neki ljubavnici koji imaju zajednicke troskove zivota...i tako do smrti?
Brak,vjencanje,sem simbolicnog znacenja ima i prakticnu vrijednost.
Moja komsinica je zivjela u divljem braku s jednim likom (zena je bila starija od njega nekoliko godina,inace je bila udata,udovica sa jednom cerkom).On je zivio u njenom stanu,a zajednickim novcem su gradili kucu na njegovoj zemlji.Na kraju,kad je kuca bila gotova,on je nju ostavio i ozenio se drugom,mladjom.
Advokati su joj rekli da nema dokaza za podizenje tuzbe.
Zasto?
Jer je ona njemu dobrovoljno davala kes za koji je on kupovao materijal i placao radnike,ali to ne moze dokazati jer nema papira.Naime,ona od njega naravno nikada nije trazila pri davanju novca da joj on potpise da je tog i tog dana uzeo toliko i toliko novca od nje - pa oni zive u divljem braku,to je isto kao brak,samo sto nisu otisli kod maticara,a od muza ne trazis potpis na papiru za svaki novcic koji mu das ili koji uzmes od njega,zar ne?
Posto je zemlja njegova i sve je uknjizeno na njega,ona nije imala nikakvih dokaza i nije mogla dobiti svoj novac nazad.Jednostavno nije bilo osnove za podizanje tuzbe,tj. konkretnih dokaza za pokretanje parnice.
Naime,rekli su joj da moze dici privatnu tuzbu (ili tako nekako,ne znam tacno kako se to zove),ali da od toga nema nista,samo ce potrositi jos brdo novca - jer ti fakticki tom privatnom tuzbom mozes tuziti bilo koga bez ikakvih dokaza 'privatnom tuzbom' (i ako tuzilac odbije predmet kao neosnovan i bez dokaza i ne podigne,hajmo rec 'javnu tuzbu',jer ne znam kako se izraziti),mozes reci da je komsija koji zivi iznad tebe gurnuo svoju ruku kroz plafon i pokvario ti frizuru i tuziti ga zbog toga,ali ce tuzba biti odbacena (jer je nebulozna i jer nemas dokaza),a ti snosis sve sudske troskove koji su ogromni.