Popokatepetl je napisao:
Ja nikad nisam imao problema sa startovanjem cura, jer ih nisam ni startovao. Kao mladji sam bio pravi ljepotan, pa su mi prilazile sa recenicama tipa "gdje si, lijepi". I sad sam prelijep, a uz to sam postao i faca, pa i danas prilaze sa "gdje si lijepi", ali i "gdje si, faco". Medjutim, s vremenom sam uvidio da je ljepota zaista prokletstvo, kao sto jednom rece Majkl Kelso. Iscili tokom godina, i sve sto nam ostane jesu uspomene, "ovoj sam prisao ovako, ovoj sam prodao onu zvaku". A ja, cak ni njih necu imati! Ah, prevareni svijete!
DŽes' ba faco?

Od koga prvog počne "ona iskra"; sa muške ili ženske strane.
Žena je
obično pasivnija strana, muško aktivnija, ali ni muško neće prići ako ne vidi bar neki signal u vidu nekog pogleda, osmijeha itd. Ženski rod je tome sklon, ona i nesvjesno odaje sitne signale koji oštrom oku dovoljno govore.
Zar nije beznadno prilaziti tek onako nekoj djevojci? Djeluje po principu "ako upali upali" što ne dovodi do bogzna kakvog rezultata.
Muška logika se često pokazala sasvim suprotna ženskoj logici i imala sam par puta doživljaj da neko nov dođe u naše (žensko) društvo, neko ko me npr. skoro očigledno ignoriše, pitajući moju prijateljicu xy pitanja, razgovarajući sa njom nakon čega ja "dignem ruke" i odustanem od bilo kakvog oblika konverzacije.
Poenta je da je ta osoba koristila metod "namjerno zanemarivanje" što je navodno trebalo u meni da probudi zanimanje i ljubomoru a samim tim i skretanje pažnje.
Šta reći osim da kod mene taj princip ne prolazi uopšte.

Ako na mene neko ne reaguje (ni u kom pogledu) ja slegnem ramenima i zaboravim.
Pogotovo u nekim mlađim godinama kad dečko ili izostane sa sastanka i pravi se faca ili se na neki drugi način prikazuje da mu nije stalo do mene, kod mene bi automatski prestao svaki interes za tom osobom. A više puta sam čula priču kao "nemoj joj pokazati da ti je stalo, nek ona malo za tobom trči bla bla". Ne mogu da shvatim taj rezon.