Unbeliever je napisao:
Vader, hvala za slikovit opis.
Kad počne seks, nestane ono u vezi od čega nismo mogli da spavamo, ono što nam je davalo energiju da hodamo po oblacima i da budemo sretni samo zato što nas je, osoba koja nam je draga, pogledala i zato što postoji.
Kad seks postane reći ću rutina, a nije rutina, reći ću svakodnevna stvar, a nije svakodnevna stvar...šta dalje?
Seks ubija čaroliju.
Padaju maske, više joj nisi od etera, nego od krvi i mesa, vidjela te je kako uzdišeš i grčiš se kako sliniš i drhtiš, a i ti nju, prije kao vučicu nego vilu u jednoj apsolutno nespontanoj stvari. (možda je situacija koja dolazi do seksa polu-spontana, ali penetracija nije ni približno tome kad ti ispadnu ključevi u šaht)
Da, upoznali smo se. Zabili emotivne kuke jedno u drugo. Uložili dio sebe i položili na oltar veze. Hoće li biti dovoljno?
Hoćemo li preživjeti sve imperative modernog mediokritetskog društva?
Pozdrav čitačima postova, dužih od 2-3 reda.
Lijepo rečeno jeste al sva sreća nije tačno. Mislim nestaju neke simpatične stvari vezane za nepoznato al zar ne dolaze još bolje (bar kad nam se sviđa ono što otkrivamo kad "padnu maske", mada mi je i to brutalan naziv za dublje upoznavanje). Zar nismo poslije sexa još sretniji što ta osoba postoji, što nas pogleda. Sada sa nešto manje mistike al puno više značenja. Zar nismo izgubivši tu slatku mističnost dobili jedan cijeli novi svijet za otkrivanje samo za nas dvoje, pa čak i stvari koje smo radili mogu biti nove i bolje. Spontane. Zar ne volimo sve više i više i to ne vilu od etera već sada vučicu od krvi i mesa.