BiH je nastala kad je Mujo reko ISFUR. Bosna i Hercegovina je drzava u kojoj
zivi cudna mjesavina naroda ciji je nacionalni sport razbijanje casa u glavu i
ispijanje velikih kolicina kahve (lokalni naziv - kafenisanje), a nastala je pocetkom
12. stoljeca kako bi Srbija dokazala da je herojska nacija i kako bi Hrvatska dokazala
da je kulturna nacija, omogucivsi ujedno da obje participiraju u periodickim medjusobnim
klanjima i etnickim ciscenjima bez da Srbi narocito ostete svoju maticnu zemlju,
a da Hrvatima ima tko odlucivati na njihovim maticnim izborima.

Turci - Osmanlije su se pridruzili derneku u 15. stoljecu, dodatno zakompliciravsi
ionako zapetljane medjuodnose tako sto su 60% populacije obratili na islam, onako
iz ciste zajebancije.

Kako je uopce nastala BiH?

BiH je nastala kad je Mojsije pobjegao iz Egipta. Tamo se nastanio u danasnjem
Visokom i sagradio pokoju piramidu ([1]), nako, da ga podsjeca na rodni kraj. Vrlo
brzo je susreo Elvisa J. Kurtovica i predlozio da mu bude vokal ali nije islo. Mojsije
je promijenio ime u Mujo i ubrzo zavladao Bosnom. Mojsije je inace pao iz geografije
u srednjoj skoli pa se oblik BiH utvrdio tek kasnije kad su Turci dosli i otisli.
Kao nacionalno jelo Mojsije je utvrdio cevape, a kao religiju Novi Primitivizam.
Zato se cesto misli da je tamosnje stanovnistvo primitivno no oni samo slijede
svoju religiju, inace su jako urbani. Muzika iz njihove bastine su uglavnom sevdah
i pjesme grupa kao sto su Zabranjeno Pusenje i Elvis J. Kurtovic and his metheors.
Narodno jelo su cevapi s kajmakom (poznate su frakcije koje zele i luk (tzv. "lukasi")
i oni koji su protiv luka (tzv. "antilukasi"). Poznat je i sukob s Hrvatskom zbog
hrvatskog inzistiranja na ajvaru umjesto kajmaka. Prije dolaska Turaka vecina
stanovnika su bili katolici, pravoslavci i bogumili a ni vragu mrski.

Drzavni Motto: Jebes zemlju koja Bosne nema.

Bosne nema.

Jebes zemlju.




Stanovnistvo

Iz dosad neutvrdjenih i misterioznih razloga populacija BiH se od pocetnih cca.
4.4 mil. pocetkom 1990-ih, smanjila na cca. 3.9 mil. stanovnika, sa jos neizbrojanom
dijasporom sirom svijeta, a posebice u tzv. Sloveniji gdje cine preko 60% aktivne
radne snage, te 80% estrade, o cemu je ispjevana i nesluzbena slovenska himna:
"Se klicem Sul-jo".

Takodjer ne postoji znanstveno objasnjenje zasto DNA struktura mozga u Bosnjaka
sadrzi Molekule Kamena (MK), iako naucnici iz okolice Visokog tvrde da su u podnozju
tzv. piramide nasli odgovor: u davna vremena kad je prvi bosanski Pra-kipar napravio
Prvu Sex Igracku (kameni model zene), nakon sto je prototip "testiran", cudesno je
zatrudnio i donio na svijet prvog pravog Bosanca. Buduci nije bilo mlijeka, dijete je
intenzivno hranjeno rakijom, a taj se pitoreskni obicaj zadrzao ponegdje do dan danas.
Osim siroko rasprostranjenog ostecenja mozga, te galopirajuce gluposti, taj je
postupak znao dovesti i do smrti, i to cak 70 godina kasnije. Prekomjerno
konzumiranje rakije je jos uvijek najcesci uzrok smrti (osim ratova) kod muskog
dijela populacije.



Rakija je jedinstvena visenamjenska tekucina koja (ovisno o koncentraciji alkohola)
sluzi istovremeno i kao alkoholno pice, i dezinfekcijsko sredstvo, i kao aditiv pogonskom
gorivu motora sa unutrasnjim sagorijevanjem. To objasnjava zasto su Bosanci
poznati kao "zapaljivi".

Jezik

U BiH su veliki problemi s jezikom. Kao sto je to zorno prikazano u emisiji
"Top Lista Nadrealista" pa opet u emisiji unutar te emisije "Otvoreno o jeziku"
sluzbeni jezici koji su se prije nepravilno nazivali srpskohrvatski ili hrvatskosrpski jesu:

Hrvatski, Srpski, Bosanski, Hercegovacki, Crnski, Gorski

Ogromnu razliku u tim jezicima mozemo pokazati primjerom recenice na
hrvatskom: "Ja citam". Primjerice na bosanskom bi se ta recenica izgovorila:
"Ja citam", dakle potpuno drugacije od hrvatskog, dok bi se na hercegovackom reklo:
"Ja citam", dakle potpuno drugacija verzija. Na srpskom ta recenica glasi:
"Ja citam", dok su Crnski i Gorski donekle slicniji i recenica na Crnskom glasi:
"Ja citam", a na Gorskom: "Ja citam". Iako naizgled nisu slicne mozete
primijetiti neke fonetske analogije.

BiH je 1944. god. u tzv. Velikoj cistki Samoglasnika izbacila cca. 70% samoglasnika
nakon otkrica da su suradjivali s Naci okupatorima ("N mzmo to dzvolt!"). Razlicita
upotreba dijakritickih znakova u pojedinim podrucjima uzrokovala je dodatnu konfuziju
(od "cuskije" do "drljace").



Religija

Dominantna religija u BiH je islam, ali uoceno je i snazno prisustvo srpsko-grcko-ruske
Pravoslavne Crkve, te Katolicizma, Bogumilstva i paganizma. Te religije su zapravo
samo paravan za ono sto Bosanci uistinu obozavaju: rakiju, duhan i fudbal.
Muslimani (******) igraju fudbal u dimijama ADDIDAS da im lopta nebi prosla
kroz noge. Srbi (cetnici) su promasili ceo fudbal, a Hrvati (ustase) su najcesce
iskljuceni iz igre. Zanimljivost je da medju navijacima svih navedenih nacionalnosti
nema impotentnih: sucima svi ponesto jebu!

U nekim krajevima krvolocnim bogovima tradicionalno se prinose ljudske zrtve u
velikim kolicinama; od srednjevjekovnog nabijanja na kolac, do modernog strijeljanja u ledja.

Nastavak nedavnih ratova drugim sredstvima vodi se kroz novovjeko sakralno
neimarstvo: ne zali se (tudjih!) novaca da se svaki entitet potrudi podici
sto veci i visi minaret / kriz / krst po mogucnosti na nekom dominantnom
lokalnom brdu, s kojeg su do jucer pucali topovi, a sad nekima puca pogled,
a nekima puca kurac za obicnu raju.

Konflikti u BiH

Poznati su razorni sukobi u BiH. Naime kad je Kemina raja prebila tamo kod
Koseva nekoliko pripadnika Haretove raje izbio je krvavi sukob. U pocetku je
Haretova raja suradjivala s Facinom rajom ali je ubrzo izmedju njih izbio veci konflikt.

BiH je krajem 20. stoljeca postala popularni regionalni poligon za rjesavanje
medjudrzavnih konflikata, te jos i danas prima rezervacije iz zemalja regije za
granatiranja, bombardiranja i miniranja sirokih razmjera. Kao rezultat konstantnog
izvanrednog ili ratnog stanja, bosanski domoroci razvili su nadljudsku sposobnost
prezivljavanja u neljudskim uvjetima, zaleci se povremeno samo na nestasicu rakije
i jak smrad baruta. Krajem rata i pocetkom 2007-08 godine u BiH je sve vise
nacionalnih ispada. Tuku se ko s kim stigne. Policija drka keru nogu dok sanaga
kod autobuske kolje sve vise i vise ******, ali takodje i Srpskih kerova. cevapi
kod sanage su najbolji na prostorima sirom BiH.



Muzika/glazba/himna BiH

Najbolja i naslusanija pjesma kod muslimana (BALIJA) je ADDIDAS DIMIJE.
A kod Srba (CHETNIKA) Baja Mali Knindza - Crni gavran

Muzika/glazba koja se najvise slusa u BiH vec odavno je najbolji i
najprofitabilniji bosanski izvozni proizvod. Najznacajnije podvrste su:

Narodna ili muzika za merak, Sevdah (bosanski blues), Zabavna
(amalgam popa 70-ih i njemackih slagera), Turbo folk (mjesavina orijentalnih ritmova i
srceparajucih stihova koje pjevaju tzv. "pevaljke": debeloguze silikonizirane oskudno
odjevene napadno nasminkane i bez sluha).

Turbo folk se smatra otrovom za mladez jer, navodno, potice najnize strasti i promice
sumnjive vrijednosti, no usprkos tome rasirio se kao epidemija i udomacio se cak i u
takvim metropolama kao sto su Mrkonjicgrad, capljina, Zenica, Beograd, Zagreb.

Himna BiH je pjesma grupe White button

Jesi l' mala ljubila do sada Jesi, jesi al' Bosanca nisi

(alternativna verzija: Jesam brale i dobila zvale)

Lijepo cu se ocesljati, dotjerati, opeglati

Mirisat cu kao ruza, volices me ti - to znam

Kupicu ti nanulice, od bisera ogrlice

I kolace i bombone, za poljubac sve cu da ti dam

I na kraju kad ti kazem volim te

Ne vjeruj mi, lazem te

Tako ti je mala moja, kad ljubi Bosanac

Obecat cu, prevaricu, doleticu, poludicu

Ljubicu te, necu stati, dok ne kazes glasno ti si moj

Opicu se, neka cu se, s jaranima potuc' cu se

Zbog tebe cu glavu gubit al' cu biti tvoj, bit cu tvoj

I na kraju kad ti kazem volim te

Ne vjeruj mi, lazem te

Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac Eeeeeeeeeee

Ne bih ovoliki tekst procita o bosni da mi ga je mama napisala. Ne moze to biti toliko smesno koliko je bosna sranje

"Ја мислим да су нама Хрвати сад страшно опасни јер је Хрватска постала нуклеарна сила, набавили су атомско оружије, озрачене калашњикове из Мађарске. Нама Србима ће бити најопасније кад их ускоро буду масовно бацали у Саву па радијација допре до Београда. А што се ове њихове армије тиче, знате то двадесет, тридесет четника решава све. Кад метак из томпсона погоди Хрвата у чело оба му ока одмах искачу. А када рафал погоди преко врата одмах остаје без главе нема потребе да га кољу."

~ Војислав Шешељ на тему Хрвати и Хрватска


"Тко год у Загребу воли своју домовину, неће вјешати мокру одјећу на балкону. ‘Жено, Бог те мазо, мичи се одатле, хоћеш да нас из НАТО савеза због тебе избаце!’"

~ Јутарњи лист на тему Немојте да нас због вас избаце из НАТО-a.


Hrvati tvrde da Hrvatska postoji najmanje tisuću (hiljadu) godina i da su oni narod tisućugodišnje kulture i euro-katoličke uljudbe (civilizacije). Takođe tvrde da nisu ni ukakvom srodstvu sa Srbima, i misle da žive u (srednjoj) Evropi. Evropa zna za Hrvate od 1941 i ne razlikuje ih od Srba. Geografski ih locira na Balkanu, a po standardu i kulturi - južno od Ugande. Kada Hrvati ne razgovaraju o Srbima, onda se prepiru o tome ko ume više i bolje da psuje na hrvatskom. Veoma su ponosni na činjenicu da je njihove psovke nemoguće prevesti na bilo koji strani jezik - jer su im psovke briljantne. Kada je Hrvatu preko glave zemlje u kojoj ga je Bog blagoslovio da živi, on ode da živi u Nemačku, u kojoj je već više Hrvata nego u samoj Hrvatskoj. Dok god živi u Nemačkoj - ne prestaje da govori kako je Hrvatska najlepša zemlja na svetu.

Hrvatska nema istoriju, ona ima povjest. Povjest su počeli da pišu hrvatski povjesničari u sedamnaestom veku.

Mapa Hrvatske liči na slovo S (iako neki tvrde da je to u stvari bumerang, ili čarobna banana), što takođe pokazuje kako su Hrvati vredan narod. Toliko su umorni posle rada da moraju leći i spavati još nekoliko sati svakoga dana. Ovo se dešava, naravno, svakom ako on/ona ne uspe da dobije pravu količinu narodne droge - trač kafu toga dana. Stvara se užasan osećaj "mrzi me" i "neću".

Glavni grad Hrvatske zovu Zagreb, uglavnom naseljen studentima i ostalim vrstama ljudi koji nisu rođeni u Zagrebu. Postoji urbana legenda o ljudima koji se u stvari rađaju u Zagrebu, ali su svi svedoci nestali pod sumnjivim okolnostima. Ne postoji dokaz da su ljudi rođeni u Zagrebu u bilo kakvoj srodnosti sa dodo pticama. Takođe, ne pokušavaj naći travu u Zagrebu! Svu je ispasla stoka misteriozno stigla sa istoka. Stvarno postoje dve zemlje u Hrvatskoj, unutrašnja (aka Slavonija i Središnja Hrvatska), koja je bila deo Mađarske hiljadu godina i stoga misli da je u stvari Austrija, i priobalna zemlja (aka Dalmacija,Primorje i Istra), koja je bila deo Mletačke Republike tisuću godina i stoga misli da je u stvari Italija. Ova dva dela zavide jedna drugom; unutrašnjima se zavidi na bledoj koži i zavisnosti od kafe; priobalcima se zavidi na gostoprimstvu stranih turista i trajnom tenu. Oni nemaju ništa zajedničko osim religije (pričaju različitim dijalektima Hrvatskog) i gostoprimstva prema Srbima. Stranac može prepoznati u kom se delu zemlje nalazi samo gledanjem u lokalno stanovništvo. Ako sede ispred svojih kuća, verovatno je u Južnoj Hrvatskoj. Ako sede ispred svojih kuća, verovatno je na Islandu. Hrvati imaju dugu istoriju otcepljivanja s kim kod da su bili ujedinjeni (Romani, Germani, Austrijanci, Česi, Mađari, Slovaci, Slovenci, Srbi, Makedonci, Montenegrinci, Bosanci, Klingonci, Štrumpfovi, Teletabisi, itd.).


Život u Hrvatskoj

U Hrvatskoj se danas živi mnogo bolje nego u vreme eks-Jugoslavije. Danke Dojčland! Demokratija se vidi na svakom koraku (Kroz otvorena vrata demokratije prvo prođu lopovi - kaže Stanislav Ježi Lec, koji je bio Poljak). Možeš nesmetano obući ustašku uniformu, iđi na koncert Marka Perkovića Tompsona i pevati Jasenovac i Gradiška stara (Danke Dojčland!) i uživati u javnim tučama Torcide i Bad Blue Bojsa. Drogu možeš da kupiš baš svadge. (Nekad nam je bilo mnogo gore, danas nam je mnogo dolje - suvremena hrvatska pučka poslovica.) Zli jezici, truli Zapad i srbokomunistička propaganda govore i pišu kako su ljudi u Hrvatskoj bez posla i novca i kopaju po kantama za smeće, terajući pri tom pse i lisice. Hrvatska vlada takve izmišljotine i laži demantuje redovno u svakom večernjem TV dnevniku (Što je više kleveta i laži - život im je miliji i draži). Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik, je donio uredbu po kojoj će se kazniti svako na mestu ko se ipak drzne da kopa po kantama za smeće. Psima i lisicama dozvoljeno unapred i oprošteno.

Gvozdena volja i duh Hrvata ih vodi napred, u snove o Četvrtom Rajhu i nemačkom standardu života. Najveća stečevina hrvatske euro-katoličke uljudbe su slobodni izbori na kojima Hrvati mogu slobodno glasati za koga hoće. Ko će biti izabran - zavisi od toga ko i kako broji glasove.


Nauka

Nauka se na hrvatskom kaže znanost. Pa, ako se već ne zna - neka se zna: Hrvat je izmislio perpetuum mobile! Ovo znamenito "izvješće" dolazi direktno od hrvatske državne "izvještajne" agencije Hine (od 24 februara 2000) i to na engleskom: Miroslav Stabek, an inventor from Sarajevo, on Thursday publicly presented in Zagreb for the first time his gravitational engine, on which he worked for 20 years. Kako "izvješće" dolazi od Hine, sumnji ili prigovora nema! Nadalje se kaže: The inventor announced all proceeds from the product over the next two years would go to the Croatian state budget. Nećemo ovo prevesti na srpski - jer se bojimo da ne pokvarimo originalnost zadovoljstva koje daje čitanje "izvješća". Onaj ko hoće više da zna o ovome znamenitom "znanstvenom" otkriću, neka čita na [1].

Sve ovo o hrvatskom perpetuum mobile pomaže Hrvatima da konačno dokažu kako je Tesla uistinu poslao telegram (čija je jedina kopija ona koja je "tiskana" u Zagrebu) u kome se kaže kako se je Tesla (Srbin 100%) dičio svojim srpskim "podrijetlom" i "hrvatskom" domovinom - koja se je u vreme njegovoga rođenja zvala Vojna krajina i bila pod direktnom upravom bečkoga cara.
[uredi] Privreda

Privreda se na hrvatskom kaže gospodarstvo. Dolazi od ideje kako ne treba raditi nego samo gospodariti. Hrvati su, kaže ista teorija, raskrstili sa marksizmom koji tvrdi kako je rad merilo vrednosti. Otud su fabrike prestale da postoje, ili su prodane strancima. Hrana se takođe ne proizvodi nego uvozi jer se i njivama treba gospodariti a ne raditi na njima. Njive će takođe biti prodane ili će zarasti u korov. Glavne grane hrvatske privrede su:

* zaduživanje u inostranstvu
* uvoz
* prodaja svega što se može da proda
* droga
* dušobrižništvo

Zaduživanje u inostranstvu je striktno u funkciji uvoza. Uvoziti samo mogu dokazani Hrvati, domoljubi i dobri rimokatolici. Po rezultatima zaduživanja i uvoza Hrvati su na samom svetskom vrhu. Glavni moto zaduživanja je: Bog i Hrvati - uzajmi a ne vrati. Država se brine za stalni dotok novca iz inostranstva. Ako zbog nečega nema novoga zajma, onda se nastoji nešto da proda kako bi uvoz nesmetano tekao. Prodaju se banke, fabrike, hoteli, telekomunikacije - dakle sve ono što zaudara na omrznuti komunizam i eks-Jugoslaviju. Cene nisu važne ukoliko hrvatski domoljub koji prodaje nešto u ime države - pri tome dobro zaradi. Svako ko nema mesta u vrlo unosnom biznisu zaduživanja, uvoza, ili pomenute prodaje, može se okrenuti biznisu sa drogom - bilo kao potrošač, bilo kao snabdevač. Ovaj biznis je toliko popularan da su u njemu kao snabdevači aktivni policija, vojska, popovi, učitelji. Potrošači su uglavnom omladina, ratni veterani i ostali deo nezaposlenog stanovništva. Dušobrižništvo je inovativna grana hrvatske privrede koju je uvela rimokatolička crkva kao zakonita naslednica komunističke partije Hrvatske, znane pod imenom SKH. Dakle, svaki građanin nezavisne hrvatske države mora platiti porez crkvi. Zauzvrat, crkva (rimokatolička) se brine o dušama svih hrvatskih građana nezavisno od njihove političke, nacionalne i verske pripadnosti. Crkveni je blagoslov potreban kad se rodiš, pođeš u školu, pođeš na studij bilo čega, tražiš posao, slaviš Božić (Ko bi reka da je bilo lani, da će Božić slavit partizani!). Kad umreš, proveriće se jesi li, kao dobar Hrvat i katolik, dolazio redovno na misu i koliko si ostavio u škrablicu. Pa tek onda tvoji najbliži mogu očekivati opelo i misu zadušnicu za tebe.

Uspesi hrvatskoga gospodarstva su ogromni:

* Dug = 42.7 milijardi eura krajem 2009 uz kamatu od 10.7%.[2]. Ovaj je podatak možda srpsko-četnička propaganda - nismo proverili. Hrvatski domoljubi pišu u Jutarnjem listu 22 novembra 2008 [3] Hrvatski vanjski dug iznosio je oko 9 milijardi dolara u času smrti predsjednika Tuđmana, popeo se na 15 milijardi predzadnje godine madnata premijera Račana, a sada je oko 35 milijardi eura, tj. gotovo 44 milijarde (malčice usahlih) dolara. Kamate dospjele ove (a kamoli sljedeće) godine veće su od realnog rasta nacionalnog brutoproizvoda, što znači da je Hrvatska poslije njihove otplate objektivno u recesiji.
* Zahvaljujući uvozu, cene su stabilne i na svetskom nivou. Plate su čisto hrvatske koje većini stanovništva garantuju uspešno gladovanje uz redovan blagoslov matere crkve.
* Prodalo se dosta ali ima još toga dosta da se proda - ostale su šume, reke, njive, Jadransko more.
* Broj ovisnika od droge je oko 250 000 i raste svakim danom.
* Rimokatolička crkva je sagradila veliki broj crkava sa pozlaćenim tornjevima, dobila nazad sve što joj je pre nije nikad bilo oduzeto


Krleža je jednom ustvrdio kako je kultura nešto što ne postoji kod Hrvata. Pročitajte ostatak teksta kako biste videli koliko je Krleža bio u zabludi.
[uredi] Narod

Hrvati su veoma gostoljubiv i prijateljski narod (što nikako ne važi za Slovence ili Srbe - za neprijateljstvo prema njima postoje "povijestni" i "uljudbeni" razlozi). Svi su Hrvati pobožni, idu redovno u crkvu, mole se bogu i misle kako Bog nije na nebu nego je sišao na zemlju a živi u Rimu i da će se jednog dana "osobno" pojaviti u Međugorju ili u Mariji Bistrici. Svi Hrvati razumeju strane jezike. Na primer, ako ih upitaš "Do you speak English", ili "Sprechen Sie Deutsch?" ili "Parlez-Vous Français?" - dobićeš ljubazan, jedinstven i jasan odgovor "Ne!" sa pogledom uprtim u tebe (Jeli me ovaj zajebava ili je stvarno Englez-Nijemac-Francuz). Sasvim slučajno 40% muškaraca u Hrvatskoj se zove "Ante". (Živija nam Ante - prezime mu znate!) Sasvim slučajno je da su se dva oca hrvatske nacije zvala Ante - pa je razumljiva gorepomenuta slučajnost. Solidarnost je među Hrvatima postala poslovična: "Ja sam tebi brate tada pomog'o, a ti meni ovako sad!" Svi Hrvati veruju kako celi svet zna da je Nikola Tesla - Hrvat, hrvatski jezik nije iskvareni srpski a kravata - originalni hrvatski izum.


Jezik

Verovali ili ne, u Hrvatskoj je zvanični jezik hrvatski. Strancima se, interesovalo to njih ili ne, uporno objašnjava kako je hrvatski jezik potpuno različit od srpskog. Na primer, Englezu se objašnjava kako se čaj (tea) kaže na hrvatskom ćaj. Prihvati objašnjenje bezuslovno i ne očajavaj. Ako već znaš srpski, biće ti vrlo lako da naučiš hrvatski. Prelistaj malo zagrebački Večernji list, pokupi ne više od sto reči koje ti se čine čudne ili nerazumljive, izmisli još par novih - sledeći pravilo koje si koristio da 'prevedeš' čudne i nerazumljive reči iz Večernjeg - i ti si ekspert. Ako imaš priliku da koristiš ovako stečeno znanje - ne usteži se. Ispusti samoglasnike gde god misliš da još možeš samoga sebe da razumeš. Na primer - ako hoćeš da upitaš Hrvata: "Zašto nisi došao" onda prosto reci - Z'k'j n's' doš'. Ne zaboravi da na kraju svakog pitanja dodaš obavezno "ne", svako "č" zameni sa "ć" i nikad ne upotrebi reči "hljeb" ili "ostrvo" - sem ako nisi Slovenac. Pozdravi uvek sa "Bok" ili "Bok stari-stara" i poželi "Dobar tek" onome ko jede. Nikako ne zaboravi da je hrvatski jezik postao nezavisan od srpskog i nije više srpsko-hrvatski, da se menja povećanom čestoćom a razume i prihvata (kod samih Hrvata) smanjenom brzoćom. Kupi si košarkaške tenisice i navijaj za žensku nogometnu hrvatsku momčad ako igra neku tekmu u inozemstvu. (Jebi si mater, izbornik, opet smo izgubili) Reč "kurac" je zajednička i srpskom i hrvatskom - razlika je samo u "uporabi". "Uporabi" "kurac" kad psuješ, kad nisi siguran da li je neka srpska reč još uvek u "uporabi" u hrvatskom i koristi je umesto srpske uzrečice "bre". Na primer - u kafani umesto "Jeli, bre, hoću li ja već jednom biti poslužen kafom?" reci - "Ej ti, kurče, gdje je ta kavica što sam je već platio?" Ako se nađeš sa Hrvaticom u krevetu - "uporabi" nježnik ili čvrstnik - ovisno o temperamentu i godinama tvoje partnerice. Iza svega ovoga što je već napisano je korijensko-natražnjačka teorija koja se najbolje objašnjava jednom jedinom rečenicom na čistome hrvatskom jeziku - Nemoj me činit smijat.


Muzika

Kažu da je hrvatska muzika u najmanju ruku - dobra - bar u susednim zemljama (osim u Mađarskoj i na Marsu, čiju građani uopšte ne razumeju hrvatski, ali uživaju u samoj muzici). Lokalna tradicionalna muzika se čuje po kafanama (jer su Hrvati uvek tamo) i po prirodi je horska, uz pratnju nacionalnog klap-klap instrumenta tj. udaranja dlana o dlan - od čega bez sumnjne potiče i ime ove muzike - klapa. Sledeći nacionalni instrument je tamburica, koja se inače u Hrvatskoj zove prim, i na kom obično sviraju uspaljeni homoseksualci. Posebna je institucija i proizvod Domovinskog rata bio Mile Krajina, hrvatski narodni pesnik i guslar čije je prezime u stvari Krapina. Ostao je upamćen po svojim mnogobrojnim pesmama a posebno po onoj - "Predsjednika i Bogu je žao/Da nastavimo gdje je Tuđman stao". Drugi znameniti čovek hrvatske muzike, odmah iza hrvatskoga barda Krapine, je Marko Perković Tompson. Nadimak "Tompson" je dobio po pušci marke "tompson" sa kojoj se je slikao jednom za vreme poslednjeg balkanskog rata. Najčuvenija mu je pesma "Jasenovac i Gradiška stara" koju su, kako on kaže, pevali "naši" dedovi. Kaže nema ništa zajedničko sa ustašama (osim ove pesme i U-domoljublja) ni sa vernom mu publikom koja se redovito oblači u ustaške uniforme. Osim pesmom, svoje domoljublje i "kršćanstvo" iskazuje slikom sa mačom u ruci. Neke već zaboravljene grupe (koje uporno najavljuju svoj kambek, tj. povratak - mada ih niko više ne želi slušati), kao što je Prljavo Kazalište, još uvek krstare zemljom pevajući već zaboravljene pop-rok balade. Izgleda kako neki ljudi se ne mogu pomiriti sa činjenicom da su već odavno "u kurcu" (fraza koju koriste i Hrvati i Srbi a koja označava stanje u životu/mišljenju kao što su depresija, nemaš posao, a već si prešao tridesetu, i još uvek živiš sa roditeljima) Ali, daleko najvažniji izraz hrvatske muzikalnosti je - "Sviranje kurcu". Ipak, najpopularnija muzika u Hrvatskoj je srpski turbo-folk: Ceca, Dara Bubamara itd. Većina Hrvata će to negirati pozivajući se na tisućugodišnju hrvatsku kulturu, glasovitog hrvatskog kompozitora van Betovena, još neprevaziđenu hrvatsku rok grupu Bitlse, itd, itd.


Običaji

Najoriginalniji i najnoviji običaj koji dolazi iz Hrvatske je - hrvatsko rukovanje. Osoba se "rukuje" sa drugom osobom gurajući joj srednji prst u analni otvor. Ovaj je običaj prvi praktikovao hrvatski domoljub i dobar rimo-katolik Joso Mraović iz Gospića. "Rukovana" osoba je bila američka košarkašica Iliša Garet. Sudija Milanović je u Gospiću sudski potvrdio ovaj čin komunikacije između dve osobe kao rukovanje. Dakle, jasan dokaz da je Hrvatska kulturno pozicionirana južno od Ugande.


Sport

Hrvatska je izuzetna sportska nacija. Najveći uspeh ove nacije u istoriji njenog postojanja su 26 medalja na specijalnim olimpijskim igrama (mentalno retardiranih) u Groningenu 2000. Još više je Hrvatska poznata po svojim navijačima čiji su najveći sportski uspesi - svastika u Livornu, razbijeni izlozi i automobili u Austriji i redovne masovne tuče navijača Torcide i Bad Blue Bojsa. Najpoznatija hrvatska sportistkinja je bez sumnje Janica Kostelić. Njezina velika guzica je glavni razlog zašto se ona spušta niz brdo tako brzo. Ali velika guzica i upotreba druge vrste štapa, puno manjeg i nježnijeg, učinili su da Janica napusti skijanje. Janica ima brata Ivicu, koji je takođe skijaš. Strance zbunjuju dve stvari - njihova ženska imena i muške face. Vrlo je zanimljivo primetiti da Hrvati slave poraz bilo koga srpskog tima ili sportiste kao njihovu sopstvenu pobedu - i kad srpski protivnik nije ni Hrvat ni hrvatski tim. Ali, u samoj zemlji i među običnim svetom, najpopularniji sportovi su kafenisanje, pušenje i trač. Sva tri sporta zahtevaju mnogo svakodnevnog treninga. Zbog toga se kafeniše, puši i trača na svim mogućim mestima i u svako doba, a posebno u radno vreme kada Hrvati redovno ostavljaju posao za račun ove vrste treninga i sporta. Sledeći po popularnosti sport u Hrvatskoj je "lokanje" piva po birtijama i kafićima što navodi strance da pomisle kako su Hrvati i Česi u nekom genetskom srodstvu. Najodaniji tom sportu su starci i tinejdžeri koji sede po ceo dan u birtijama i kafićima pijući pivo i bareći neuspešno kelnerice.

Psihološki profil prosečnog Hrvata se sastoji od dva najvažnija i jedina faktora: kopiranja Nemaca u apsolutno svemu (konc - logori, istrebljivanje celokupnih nacija, najbrži način na koji je moguće oduzeti čoveku život, itd. ) osim u radu i kreativnim sposobnostima; i naravno i nezaobilazno - patološke opterećenosti Srbima. Ta opterećenost prouzrokovana kompleksima nižih vrednosti se nepovoljno odražava na celokupno zdravlje nacije: naime, istraživanja Svetske zdravstvene asocijacije pokazuju da 93,67% Hrvata boluje od najtežih oblika karcinoma prouzrokovanih stresovima zbog uspeha srpske vaterpolo reprezentacije. Amaterska istraživanja na ovu temu su iznedrila sledeće rezultate: budući da hrvatska nacija ima gotske gene koji vode poreklo iz Persije (današnjeg Irana), što dokazuje sklonost ka svim mogućim sportovima, prosto je kontradiktorno kako bolje rezultate mogu da postižu Srbi, koji su po svojoj genetskoj strukturi najbliži Štrumpfovima sa Alfa Kentaura. Ovo, kao i mnoga druga neobjašnjiva pitanja (npr. kako je moguće da je čisti hrvatski jezik nenormalno sličan gedžovanskom srpskom, kako je moguće da Srba i dan - danas ima više, kako je moguće DA IH UOPŠTE I IMA?!?! ), prouzrokovaće narednim generacijama Hrvata i neke druge oblike najrazličitijih oboljenja.

Grčka
Iz projekta Нециклопедија
Skoči na: navigacija, pretraga

Grčka je praistoriska država koja je jedna od onih koje nam smetaju jer bez njih ne bi morali tolko precizno da se razumemo u istoriju. Ulavnom , fazon je u tome da su Turci okupirali Grčku u zadnjih 15 godina. Ako oće da olabave, moraju da puste da južna Grčka padne. Grčka je bila razvijena, iz nje je tekla civilizacija, sve je to bilo u redu, Grci su ubirali autorska prava, ali jednom su došli Turci, i Grci, a ni Srbi nisu hteli da slšaju Turko-Folk. Grčka je pala pod Turskom 1889. i od tada su ljudi primetili da nema nešto puno pomiljana grčkih naučnih radova na ćirilici u zadnje vreme... Uglavnom, da je pravde, pravo ime grčke trebalo bi biti Makedonija.
Grci su u praistoriji bili strašno kulturni ljudi i tu je bilo gomilu filozofa. Imali su praistorijsku olimpijadu, praistorijsku evroviziju, praistorijske demokratske izbore i još mnogo toga. Oni su prvi izmislili barut. To je bila napredna civilizacija, ali onda su došli Turci. Oni su im sve to uništili i ukinuli. Grčka je potpisala sporazum o stabilizaciji u pridruživanju sa Evropskom Unijom 3. jula 1942. Grčka je tada bila vrlo ujedinjena - svi su bili jedinstveni u nekoliko nezavisnih država - Sparta, Atina, Arena, Akropolj...

Demokratija u Grčkoj

Stara Grčka je bila demokratska država. Zato je i propala.

Grčko pismo

Službeno pismo u Grčkoj je iskrivljena ćirilica.
[uredi] Gde se nalazi Grčka

Ovako: Sednete u 81, i idete do zadnje stanice, tj. siđete na Altini. Altina je glavni grad Grčke.

Night battles were very productive. Dis cuz dey wuz some black-ass jabbawockey nigs! Ain't nobody gonna see a quick little porch-monkey wit night goggles running nowhere! Das rite, nigguh! Dey had night-ass vision goggles! And Escalades, too!

I was gonna say some smart ass shit here 'bout Serbia or some'un, but there ain't no niggahs in Serbia! So anyways, we was having a good time, wearing deez kickass shirts that you could see our nipples through. We was the aforementioned PIMPS!