U ovoj priči "alkohol=LSD"
| banjalukaforum.com https://www.banjalukaforum.com/ |
|
| Postao sam pisac https://www.banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=10&t=42860 |
Stranica 1 od 1 |
| Autoru: | Nemanja666 [ 06 Jun 2009, 03:27 ] |
| Tema posta: | Postao sam pisac |
Evo jedna moja prica, nije bas originalna al' se nadam da je zabavna E odlučio sam da postanem pisac, znate oni ljudi koji uništavaju savršeno bijele podloge sa sve ne samo lijepim crnim mrljama koje trebaju da predstavljaju njihov jadni život. Čak sam podesio da imam ona izuzetno ružna slova kao što je slovo koje izgleda kao slovo "Z" sa oblakom kiše na njemu. Znam, znam, uvod je više nego dosadan ali ono što tek slijedi ne može se nikako nazvati dosadnim, nego ćemo uvesti novi pojam "viedosto" koji predstavlja toliko veliku količinu dosade koja se može naći samo u crnim mrljama koje slijede. Prošli dan se činio jako užasnim, a zatim je sve krenulo niz brdo negdje sat vremena prije početka novog, tj. ovog dana. Ja, brat i Duck smo odlučili da pogledamo film, koji sam inače gledao x puta, i malo se ubijemo u alkoholu. Brat odlazi da obavi kraći poziv, a mi ćemo zato vrijema da zakoljemo limun ključevima od auta. Limuna je sama ta pomisao jako uznemirivala i počeo je da jadikuje o njegovim pravima bla bla bla. Nakon par trenutako dok smo ga onesvijestili poceli smo da ga koljemo, iako je izrazito naglasio da mu se to ne sviđa. Slovo "Đ" je savršen primjer ružne crne mrlje. Limun je iskrvario po mom laptopu koji se već navikao na takve događaje i samo je tužno, kako samo on zna, uzdahnuo. Tu polako ulazimo u današnji dan. Brat je jos uvijek obavljao svoj kratki razgovor, a mi sa nestrpljenjem cekali njegov povratak. Poslije mnogo trenutaka ja i Duck smo se poceli diviti jednim dlakavim i vise nego smiješnim stvorenjia. Zatim se začulo otvaranje i brat se pojavio, pogledali ga kao da gledamo u stvora koji je upravo ubio jedno dlakovo stvorenje. Sada ide jedan dio koji je bio nešto manje užasan pa ćemo ga stoga preskočiti. Film završava i ja spremam za sve samo ne za spavanje. Uništavam preostale količine alkohola i sebe zajedno sa njima. Sledeća tri sata sam radio sve ali samo ne ono što sam želio da uradim, da li je to zbog neke komete koja je prolazila jako blizu daljine od Zemlje ili od alkohola, još se dvoumim. Uništen istinom da ne vrijedim ni pišljivog lonca za gnječenje kopriva odlučujem da odem spavati gledajući Sunce koje je lijeno virilo kroz prozor. Nakon svega nekih desetak minuta sna budi me me mater, stvorenje koje me rodilo, sav u želji da nastavim brojati maslačke koje nosi petodaktil nastavljam spavati. Jadni petodaktil nije ni stigao da bude pojeden od mačke sa osam repova ja sam već bio ponovo uznemiren glasom koji je tražio da ustanem. Dok sam se pribrao i ponovo zaspao propustio sam trenutak kad petodaktilu otkaže motor i sruši se među palme. Gledajući ga jadnog kako skuplja maslačke začuo sam glasnu buku. Zvučalo je kao da neko želi da ustanem. Pogledao sam oko sebe i vidio mnogo dinusaura oko mene i nije mi bilo jasno kako mogu ustati kad već stojim. Neobaziruju ći prošetao sam se šumom i upoznao jako čudno drvo. Čudna stvar ako tog drveta je bila što je manje sličilo drvetu, a mnogo više papagaju. Na moje opšte čudo drvo je poletjelo zahvaljujući svojim šarenim krilima. Koliko sam se kod trudio nisam mogao primjetiti korijenje, a isto tako koliko sam se god trudio da ne čujem čuo sam glas koji je govorio da ustajem pošto ću zakasniti. Interesatno je da sam ja više nego bio svjestan svoje treće ruke. Na prvi pogled nije to bila čudna ruka, imala je oko sto trideset šest hiljada i pesto jedanaest pristiju i osam zglobova. Čudno je bilo to što je bila mnogo veća od tastature na kopjuteru. Začuo sam ponovo glas i zemlja se otvorila ispod mene. Padao sam, padao i sasvim mi je bilo jasno da sam ja padao. Zatim sam začuo tup udarac. Na moje opšte iznenađenje mater je stajala iznad mene dok sam ja bio na podu kraj kreveta. Sjećam se da je govorila o njenom truda protekla tri sata, ali da budem iskren najviše me je u tom trenutko zanimalo kako da se probudim i da se vratim u stvarnost, svome petodaktilu. Nakon par trenutaka mi je bilo jasno da se ne mogu vratiti u tu stvarnost, bar ne ubrzo, pa sam se pomirio da ću morati da se objašnjavam sa ženom koja je u isto vrijeme bila visoka i niska, znate kao trol koji je upravo isisao čitav đžoint. Kad sam malo razmislio bio sam spreman prihvatiti ovu starnost da je više stvarna nego one ostale stvarnosti. Sjetio sam se Gradiške i obaveza. Odvojio sam glavu od poda i sastavio noge sa njim. Ugledao sam neku trenerku i majicu koju sam navlačio na sebe nekih dvjesto pedeset sedam sekundi. U želji da ne zakasnim gdje sam već zakasnio, brzo sam iskoristio metod brzog razbuđivanja i tada više nego uništen uputio sam se na stanicu. Sjećam se da autobusom nisam stigao, ali čime ... ustvari koga je briga? Mene nije, siguran sam da nije ni vas? Prva stvar koju sam trebao prekrižiti na spisku koji ne samo da nije postojao nego jednostano nije niti mrtav, je bio odlazak u banku. Naravno, to je zahtjevalo dug put od tačke jedan do tačke dva. Interesatno da je taj put pređen jako brzo bez ikakvih problema i uz najmanji mogući faktor prijatnih situacija. Banka je radila, bio sam sretan. Ali kako obično biva njima je sistem pao, i morao sam čekati. Naravno ja sam čekao, pa što sam drugo mogao uraditi? Kako kažu ko čeka taj i dočeka, ja sam dočekao da sistem proradi, ali nažalost moj mozak nije pošto je otišao na kraći put vaseljenom. Interesatno je da je u tom trenutku, kroz svoje putovanje vaseljonom, upravo bio u mojoj glavi i razledao njene divne šupljine i samim tim imao sam ga na raspolaganju da koristim. Podigao sam pare, znate ono zbog čeka je svijet postao sranje kakvo je trenutno, i pošao sam ka školi. Školu mnogi primjerci bića sličnim meni smatraju ustanovom koji je primarni zadatak da stvara bol, patnju i mnogo šarenog papira ljudima koji su obavezni da bježe iz nje same. Put kao put je bio više viedostan. U školi sam se susreo sa profesorom, koji inače proizvodi mnogo šarenog papira. Nakon par razmjenuti više nego ne konstruktivnih riječi zaključili smo da trebamo igrati šah. On je ga je igrao u pravom smislu riječi, dok je moja igra više podsjećala na nespretno pečenje palačinki od zelenih zečeva sa planeta Malrage. Ti su zečevi interesatni po tome, što više podsjećaju na tjesto nego na zečeve. Poslije nekih pet minuta i izgubljenih sedam partija shvatio sam da je vrijeme da se uozbiljim. Uozbiljio sam se. Nakon sledeći pet minuta i izgubljene dvije partije bio sam više nego spreman da pojedem šah sa svim figurama sem lovaca. Bojao sam se da lovci nisu dobri sa probavu. Znate to je strah koji vam se urodi. Neko se boji mraka, nego zmija, ja sam se jednostavno bojao pojesti lovce, pogotovo one bijele. Sledeći pet partija su se bas odužile, gotovo čitavih dvadeset minuta. Ali ovog puta ne samo da nisam pobijedio, nego nisam bio ni blizu da igubim kako dolikuje nekome ko se boji da probavi bijele lovce. Nakon ukupno odigranih četrnaest partija trebao sam osvježenje, tako sam se ja osvježio. Naletio sam tad na jedno stvorenje, koje samo malčice manje volim nego pojesti bijele lovce. U svakom slučaju moje je raspoloženje tada palo na nešto jako nisko, vjerovatno niže nego mrav kojeg ja zgazio Čak Noris. Počela je petnaesta partija, bio sam zadivljujeće u dobroj poziciji kad se nezamislivo desilo. Odustali smo od šaha i ja sam krenuo onoj ni blizu kockastoj stvari koja se zove kuća. Na samom izlasku sreo sam jednu posebnu osobu, primjećuje te da je ne zovem stvorenje. Iako sam znao da ona nije tu, imao sam osjećaj da ću je tu sresti. Naravno to nebi bilo to, da se ja nisam iznenadio potpunom ne očekivanim, koji sam ja očekivao, susretom. Susret je tekao ovako: vidio sam osobu, i ona je mene; ona je nešto rekla, ja sam nešto ispustio iz usta, ne nije to bila slina; ja sam otišao svojim putem, ona je otišla svojim. Ako želite znati ko je ta osoba pošaljite mi karton piva i ja ću ga popiti i naravno neću vam reći ko je ta osoba. Nakon susteta nastavio sam žuriti ka autobusu na koji sam naravno zakasnio cijelih dvadesetak sekundi. Stvarno ne želim pisati šta sam radio do sledećeg autobusa. Stigao sam kući. Naravno neprijateljski nastojena biće su od mene tražila da odradim nešto. Sjeo sam na motor i on nije upalio. Upalio sam šibicu da vidim da li ima goriva u rezervaru i bilo ga je. Pokušao sam ga upaliti na kurblu, koja je na moje iznenađenje staja u poziciji u kojoj se nalazi osoba koje je stavila omču oko vrata i skočila na nešto na što ne može doskočiti zbog omče. Sjećate se mrava? E za moje raspoloženje on je bio viši, nego za puža još veći puž. Raspalio sam polako na pogon svojih vlastiti nogu. Poslije toga sam počeo pisati neku priču ali šta da vam kažem ne da mi se pisati o tome kako pišem, a bilo bi i glupo. Dobro možda ne za mene ali za vas sigurno. Tako je dan prolazio uz još nekakvih gluposti, mada moram priznati i uz nekoliko prijatnih iznenađenja, i uz nešto alkohola. Pošto oni koji su me učili uvijek su govorili da priča mora imati zaključak, ima će i ova. I to dva zaključa. Prvih zakljčak je da sam vas lagao da će imati dva zaključka, dok je drugi: ako imate loš dan sjeti te se mene i smijite se idiotu, to mislim na sebe iako ne volim da me zovu idiot, koji je ovo napisao. PS. Sve greške su ubačene sa namjerom. Ako se želite žaliti na njih ima da na vas bacim bijele, pa i crne, lovce. |
|
| Autoru: | Yewros [ 07 Jun 2009, 12:11 ] |
| Tema posta: | Re: Postao sam pisac |
U ovoj priči "alkohol=LSD"
|
|
| Autoru: | Nemanja666 [ 07 Jun 2009, 15:17 ] |
| Tema posta: | Re: Postao sam pisac |
nisam jos dotlen dosao 
|
|
| Autoru: | Yewros [ 07 Jun 2009, 22:25 ] |
| Tema posta: | Re: Postao sam pisac |
Onda alkohol čudno utiče na tebe Kad možemo očekivati slijedeću priču, odnosno kad češ "uništavati alkohol" pa da budeš inspirisan? 
|
|
| Autoru: | Nemanja666 [ 08 Jun 2009, 21:59 ] |
| Tema posta: | Re: Postao sam pisac |
Pola sam je napisao i bez alkohola u krvi  Mozda bude jos ako bude jos ovakvih sjebani dana
|
|
| Stranica 1 od 1 | Sva vremena su u UTC [ DST ] |
| Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |
|