banjalukaforum.com

Jednom davno živio je srećan i vrijedan mrav koji je svaki dan dolazio rano ujutro prvi na posao. Cio radni dan bio je veseo i odlične volje i dok je radio pjevušio je vesele pjesmice. Bio je srećan dok je radio i njegovi rezultati su bili odlični. No, radio je bez usmjerenja, jer uopšte nije imao nadređenog šefa. Zato je gospodin stršljen, direktor firme, odlučio da takva situacija ne može da potraje i zaposlio je bubamaru koja je imala veliko iskustvo sa upravljanjem.
Prva briga bubamare bila je da organizuje praćenje dolazaka i odlazaka mrava na posaoi sa posla. Uspostavila je u tu svrhu i sistem prijemnih i odlaznih dokumenata. Zbog povećanog obima posla oko papira su morali zaposliti sekretaricu koja bi pripremala papire i izvještaje. Pauk, kojeg su za tu funkciju zaposlili, je odmah uspostavio sistem arhiviranja i postao je odgovoran i za preuzimanje telefonskih poziva.
U međuvremenu je srećni i vredni mrav samo radio, radio i radio. Direktor stršljen je bio oduševljen sa izvještajima koje je dobijao od bubamare i uskoro je počeo da zahtjeva uporedne studije sa grafikonima, pokazateljima i analizama trendova razvoja. Zbog povećanog obima posla bilo je nužno zaposliti hrčka koji bi bio direktna pomoć direktoru i kupili su mu odmah nov računar sa štampačem.
Veoma brzo je srećni i vrijedni mrav počeo da se žali na svu tu papirnu vojsku sa kojom je morao po novom da se bori. Direktor je odmah vidio da je potrebno najhitrije reagovati. Kreirao je novo radno mjesto šefa službe koji bi nadzirao srećnog i vrijednog mrava. Na novo radno mjesto je zaposlio cvrčka koji je odmah po svom dolasku zamijenio cjelokupni namještaj u svojoj kancelariji i na zahtjev dobio ergonomski oblikovanu stolicu i nov računar sa ravnim LCD ekranom. Pošto je broj računara narastao morao se kupiti i instalirati i mrezni server. Novi šef službe je shvatio da hitno treba pomoćnika (koji je uzgred bio njegov pomoćnik i u prethodnoj firmi) za pripremanje strateškog nacrta upravljanja i proračuna sluzbe.
U pozadini cele priče mrav je postajao sve manje srećan i sve manje produktivan. Šef cvrčak je oduševljeno zaključio da mora naručiti studiju o socijalnom raspoloženju i zadovoljstvu zaposlenih u firmi. Kada je direktor stršljen pogledao cifre i na osnovu njih shvatio da firma, u kojoj je radio srećni i vrijedni mrav, nije više tako rentabilna kao prije, duboko se zamislio. Unajmio je najelitnijeg savjetodavca, gospođu sovu kojoj je rekao da izvrši potpunu dijagnostiku firme i da predloži rjesenja za poboljšanje rentabilnosti na način da firma posluje kao prije.
Gospođa sova je po tromjesečnom detaljnom analiziranju odnosa u firmi direktoru predala sljedeći izvještaj: "U firmi je previše zaposlenih!"
Direktor stršljen je prihvatio stučnu analizu i odmah otpustio mrava.


Pouka priče:
Nikada nemoj da budeš srećan i vrijedan mrav. Mnogo se više isplati da si nesposoban i da ne radiš ništa. Nesposobni ne trebaju svog nadzornika. Ako si uprkos svemu produktivan, nikad ne pokaži da si veseo kada radis, jer za to nema opravdanja. Ako ipak na svaki način želiš da si mrav, osnuj svoju firmu i tako nećeš morati da radiš za stršljena, bubamaru, pauka, hrčka, cvrčka i sovu.
Nažalost, cijela priča se temelji na univerzitetskim naučnim istraživanjima koja kažu da većina ljudi teži ka parazitskom životu.