|
O jednoj čudnoj porodici
Pažnju nam je privukla jedna čudna porodica sa mnogo članova, svojom galamom i stalnim uznemiravanjem svog komšiluka. Kad smo se malo raspitali, iznenadili smo se dramatičnošću i neobičnošću njihove situacije.
Njihova drama počinje prilično davno, mnogo prije nego smo se mi rodili. Dvoje mladih ljudi riješiše da započnu zajednički život. Pošto su se skućili, mukotrpnim radom i pomalo nasledstvom sa obe strane zaimaše solidno imanje. Na red naravno dođoše i djeca. U kratkom roku dobiše oni dva sina i sve bijaše lijepo i berićetno. Ali ne lezi vraže! Njihovoj sreći ubrzo dodje kraj. Pošto je žena još bila mlada, ljepota i šarm je ne napuštahu. U nekom selu blizu njihovog, živio je jedan moćan čovjek, beskrupulozan ali bogat. Zapala njemu za oko ova mlada, pa je on poželi u svom srcu. Nastojaše da ukloni njenog zakonitog muža, a kad mu se u nekom metežu ukaza prilika on bez oklijevanja udari nožem muža one žene i ubi ga. Ostade žena udovica u najboljim godima, sa dvoje nejake djece. Pošto je imanje bilo solidno mogli su pristojno živjeti bez mnogo muke.
Onaj krvnik uz pomoć nekih lažnih svjedoka i svog novca izađe ubrzo iz zatvora. Sad mu se ukazala prilika i nije mnogo gubio vrijeme.
Poče se on nabacivati udovici, ponekad pomažući na imanju, dajući pozajmice i malo po malo dođe i u kuću! Prihvati ga žena uprkos preziru komšiluka i familije, uprkos plaču sitne djece, pravdajući se kako joj treba domaćin i djeci otac.
Nedugo zatim rodi žena još jednog sina! Tako da su sva trojica rasla tu, pod istim krovom. Dok su roditelji bili živi, o nekoj većoj svadji medju djecom nije bilo ni govora. Što zbog roditeljskog autoriteta, što zbog batina vladaše relativan mir i sloga u kući.
Prodje neko vrijeme, pomriješe i roditelji. Braća se poženila, osnovali porodice pa kuća nekako postala tijesna. Naravno, tada počeše razmišljati o diobi.
Tek sad među njima nastupiše čarke i prepucavanja oko imovine.
Starija braća prebacivahu najmlađem kako on navodno i nema prava na dio kuće i imanja već treba da ode na svoju očevinu! Najmladji i da je htio nije mogao, jer tamo odavno žive neki očevi rođaci sa kojima on nije ni blizak, iako imaju isto prezime.
Pošto se pronijela vijest da je njihova majka varala prvog muža sa nekim iz komšiluka, onda najmlađi brat prebacivaše starijim da možda i od njih dvojice neki nije biološki sin onog nesrećnog čovjeka a možda i obojica!
Naravno, starija braća burno reagovahu na svako osporavanje njihovog porijekla tako da rasprave potrajahu do dana današnjeg. Svo vrijeme komšije i mnogobrojna rodbina podržavajući svoje favorite, što po krvnom srodstvu, što na osnovu ličnog prijateljstva samo još više zapetljavaše čitavu priču. Narod lijepo kaže, teško kući koju selo miri.
Rješenje njihovih problema još nije u najavi a njihov suživot pod istim krovom odvija se zahvaljujući dobronamjernim komšijama i ljudima od ugleda i moći u cijelom kraju, koji priteknu u pomoć kad god se začuje neka galama.
Miša Selimović
19. zulhidže 1428
Poslednji put menjao petrich dana 06 Jul 2008, 19:04, izmenjena samo jedanput
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
