Na pocetku covjecanstva, kad je covjek bio stvoren, vitalni organi covjeka poceli su raspravljati tko je sef medju njima.
Mozak je smatrao:
Ja moram biti sef, buduci da je naredjujem kako da funkcionirate.
Oci su imali drugi argument:
Mi bismo trebale biti gazde jer mi vodimo tjelo kamo treba ici.
Srce je kazalo:
Ipak bih ja trebao biti sef, jer svima vama ja donosim krv da biste uopce mogli funkcionirati.
I trbuh se je ocitovao:
Ja cu biti sef, buduci da vas sve ja prehranjujem.
Noge su iznijele svoje misljenje:
Mi trebamo biti sef jer nosimo cijelo tijelo.
I svi su bili uvjereni da bas oni trebaju biti sef.
Ali tada je govno progovorilo da ono zeli biti sef i svi su se glasno nasmijali..
Govno je reklo jednostavno:
Ja cu biti sef, svidjalo vam se ili ne.
I odlucilo je ne izaci 5 dana!!!
Tijelo se je lose osjecalo.
Trbuh se je preokretao od muke.
Ocima se je sve bilo zamaglilo.
Srce je bilo u agoniji.
Noge su drhatle.
I tada su povikali zajedno u glas:
¡¡¡Neka govno bude sef!!!
I od tada svako govno moze biti sef!!!
