Ovdje se Naj. pojavila sa makazama i isjekla neke stvari... A prije mnogo godina imao sam stelu kod nje
Ono, jasno je meni da se trebamo drzati teme i to, ali ipak... nekad i off topic zna da bude zanimljiv... Ne mora ovo mjesto Naj. da bude uredno kao apoteka.
Evo proza u stihu
RAJ
ustajao bih oko 10:00,
prvo svracao do toaleta, zatim
silazio do trpezarije,
tamo bi me cekala crna kafa plus dorucak, a
kada bih sve to obavio izlazio bih u dvoriste.
sunce bi se vec uveliko popelo, medjutim
imao sam posla sa dva sunca
jer tu je stajala i cura blistavija od
meni svakog poznatog. Sunca.
tu bi se nesto kao malo zezali i tako to,
odigrali bi jednu na male
golove, ali morao sam pazljivo da vodim
racuna kako se krecem i da se sto prije
oslobadjam
lopte jer su njene noge sijevale na sve strane.
dosta, rekao bih, nije ti ovo karate (trenirala
ga) već fudbal na male golove!
okej, dzanki,
vidim da si crko, rekla bi, pa bi odvezala svog
ogromnog dlakavog psa i posli bismo u dugu i
laganu setnju.
tokom setnje pas bi trcao ispred nas,
zavlacio se u zbunje i gubio iz vida na
najrazlicitije nacine, ali bi se iznova i iznova
vracao, ili sam od sebe, ili
cim mu dovoljno glasno pomenes
ime.
ostavili smo, dakle, stvari da idu
svojim tokom, ta polja su bila pred nama, i ti
vjetrovi
i zeleno i konji i plavo, mnogo plavog, blijedog,
nebeskog, tamno plavog, i
ptice i lavez njenog ogromnog
dlakavog psa u daljini, dok smo se kretali
po sumarku koji je zeljela da
mi pokaze (studirala biologiju na PMF-u).
i objasnjavala mi sta je sta. Evo,
recimo, rekla bi, ovo je pecurka,
i drzala bi mi tu stvar ispred
nosa sve dok ja ne bih potvrdio – zaista ? pecurka ?
(ko da ja ne znam kako izgleda prokleta
gljiva). ipak, lijepo je sve ovo,
pomislih, oko tebe samo priroda, i ta dobra
riba koja vodi racuna o tvojoj
kafi i o tvojoj ishrani i
o tvom poznavanju biologije i o tebi.
poslije bi se vratili kuci, i nakon sto bi
privezala psa, ogromnog i dlakavog i svog,
iznijela bi flasu vina i dvije case
i zatim bi sjeli u bastu, ona i ja, i
to ce, rekoh, zasad biti sasvim dovoljno
sto se mene licno tice, ali sta ces, bejbi,
ti da pijes ? ona bi se onda nasmijala, i ta
njena crvena kosa, nekako
ludacki zatalasana, i suncevi zraci
sto sa svih raspolozivih strana
galaksije prodiru kroz nebo, taj prizor
nikad necu zaboraviti, kad umrem ponijecu
taj prizor sa sobom, taj prizor
ce mi u paklu
predstavljati lijepu
utjehu.
onda bi mi pokazala nesto od
svojih crteza, uradjenih grafitnom olovkom, i ti
crtezi su bili dobri, mozda zato
sto je i vino bilo dobro dobri su bili i ti
crtezi, mnogo bolji mozda cak i od svih nijemih
Caplinovih filmova, i to sam joj
rekao, a ona je rekla oh, ne pretjeruj, opet si
potegao malo vise, e
ajde sad da rucamo, vidi
vec je 17:00, a ja pomislih, covjece, ovo je
raj, ovo je bolji raj
i od onog raja koji je genijalni bog
osmislio za nas, pa bih ustao, i dok bi
njuska ogromnog dlakavog psa virila
iz srca seoskog dvorista,
polazio za njom u stancic, gdje bismo
provodili preostali dio
dana, a bilo ih je
sveukupno
tri.