Koliko ko lupa ili cita lako se prepozna. Tako u mom tekstu lepo pise ko je bio Miler i da svoje korene vuce od Baptista. Pri tome, to ne menja na stvari... Cinjenica je da je rodjenje pokreta bilo racunanje vremena Hristovog povratka sto je veliki greh. Doticna Hellen G White je po izjavi njenog muza imala preko 200 vizija koje je imala u nekakvim transovima. Po opisima tih dogadjaja, danasnji doktori to nazivaju - EPILEPSIJOM.
Svi ovi navodi se lako mogu proveriti, pogotovo ako osoba poznaje Engleski. Zvanicni Americki sajtovi subotara sa istorijskim cinjenicama postoje.
Sajt na srpskom:
http://true.faithweb.com
Nego da nastavimo lagano...
----------------------------------------------------------------------------------
ISUS U SVETINJI NAD SVETINJAMA - VEC DVADESET VEKOVA!
Sveto Pismo tvrdi da je Isus usao u drugu odaju nebeskog hrama, Svetinju nad svetinjama, u samu Bozju pristunost, ne u jesen 1844. godine, vec odmah nakon svog Uznesenja, u prolece 30. godine nase ere!
U poslanici Jevrejima, koja je napisana pre 70. godine nase ere, pisac veli:
"Tako i prvi zavet imase pravde bogomoljstva [odredbe za bogosluzenje - Carnicev prevod] i svetinju zemaljsku. Jer skinija bese nacinjena prva, u kojoj bese svecnjak i trpeza i postavljeni hlebovi, sto se zove Svetinja. A za drugom zavesom bijase skinija, koja se zove Svetinja nad svetinjama...
A kad ovo bijase tako uredjeno, ulazahu svestenici svagda u prvu skiniju i obavljahu sluzbu Bozju. A u drugu ulazase jednom u godini sam poglavar svestenicki, ne bez krvi, koju prinosi za sebe i za narodna neznanja. ...
Ali dosavsi Hristos, poglavar svestenicki dobara koja ce doci, kroz bolju i savrseniju skiniju, koja nije rukom gradjena, to jest, nije ovoga stvorenja, ni s krvlju jarcijom, niti telecom, nego kroz svoju krv udje [u grckom, proslo vreme] jednom u Svetinju, i nadje vecni otkup.
... Jer Hristos ne udje u rukotvorenu Svetinju, koja je prilika prave, nego u samo nebo, da se pokaze sad pred licem Bozjim za nas; niti da mnogo puta prinosi sebe, kao sto poglavar svestenicki ulazi u svetinju svake godine s krvlju tudjom: inace bi on morao mnogo puta stradati od postanja sveta; a sad jednom na svrsetku veka javi se da svojom zrtvom satre greh.
I kao sto je ljudima odredjeno jednom umreti, a potom Sud; tako se i Hristos jednom prinese, da uzme mnogih grehe; a drugom ce se javiti bez greha na spasenje onima koji ga cekaju" (Jevrejima 9,1-3.6.11-12.24-28).
Kao sto je poglavar svestenicki u Starom zavetu jedom godisnje ulazio u drugu odaju hrama, Svetinju nad svetinjama, tako je Isus Hrist, sada na posletku vremena, kao pravi poglavar svestenicki usao u Svetinju nad svetinjama, jednom zauvek, i izvrsio ocisenje nasih greha.
Medjutim, buduci da je poslanica Jevrejima napisana pre 70. godine nase ere, a njen autor govori o Hristovom ulasku u Svetinju nad svetinjama kao o vec svrsenom dogadjaju, to jasno pokazuje da Isus nije usao u drugu odaju nebeskog hrama godine 1844. nego odmah po svom Uznesenju, oko 30. godine nase ere!
Citava poslanica Jevrejima ukazuje na to kako je starozavetni ceremonijalni sistem (3 Mojsijeva 16) nasao svoje ispunjenje u zivotu i delu Isusa Hrista. Rec je o tome da je Isus Hrist svojom krvlju ocistio grehe onih koji veruju u Njega. To je u Mojsijevom zakonu bilo oslikano krvlju zivotinja i svestenickom sluzbom. U Hristu je naslo svoje ostvarenje.
CISCENJE SVETINJE IZ DANILA 8
Osma glava knjige proroka Danila, medjutim, ne govori o ociscenju greha vernika krvlju Hristovom, vec o necem sasvim drugom. Adventisti su naprosto pomesali dva sasvim razlicita koncepta.
U ovom prorockom tekstu rec je, naime, o ociscenju hrama od spoljasnjeg oskrnavljenja, opoganjenja i obesvecenja koje je pocinio neprijatelj Bozjeg naroda.
Ovo prorocanstva, iz Danila 8, glasi ovako:
"I iz jednoga od njih izidje jedan rog malen i naraste vrlo velik prema jugu i istoku prema krasnoj zemlji. I naraste dori vojske nebeske, i obori na zemlju neke od vojske i od zvezda, i pogazi ih. I naraste dori do poglavara toj vojsci, i uze mu svagdasnju zrtvu, i sveti stan njegov obori. I vojska bi dana u otpad od zrtve svagdasnje, i obori istinu na zemlju, i sto cinjase napredovase mu.
Tada cuh jednoga sveca gde govorase, i jedan svetac rece nekome koji govorase: 'Dokle ce trajati ta utvara za svagdasnju zrtvu i za otpad pustosni da se gazi svetinja i vojska?' I rece mi: 'Do dve tisuce i tri stotine dana i noci; onda ce se svetinja ocistiti" (8,9-14).
Ovde je rec o neprijateljskoj sili koja ce doci i onecistiti Bozji hram u Jerusalimu ukidanjem prave, biblijske sluzbe Bogu (redovno prinosenje zrtava prema Mojsijevom zakonu) i uspostavljanjem krive, neznabozacke sluzbe paganskim bogovima.
To se ispunilo kada je asirski vodja, Antioh Epifan, dosao je godine 168. pre nase ere, i obesvetio (onecistio, opoganio) hram Gospodnji u kome su se prinosile zrtve. Prema svedocanstvu rimskog istoricara jevrejskog porekla, Josifa Flafija:
"1. U to vreme Antioh, zvani Epifan, ... dosao je na Jevreje sa velikom vojskom, zauzeog grad [Jerusalim] silom, pobio mnogo ljudi ... i pustio svoje vojnike da pljackaju bez milosti. On je takodje oskrnavio hram i zaustavio trajnu praksu prinosenja dnevnih zrtava pomirnica za period od tri godine i sest meseci. ...
2. Antioh medjutim nije bio zadovoljan svojim neocekivanim osvajanjem grada, ili njegovim pljackanjem, ili velikim pokoljem koji je tu nacinio; vec nadvladan svojim nasilnim strastima, i secajuci se sta je morao da trpi tokom opsade, primorao je Jevreje da ukinu zakone svoje zemlje, i da ne obrezuju svoju novorodjencad, i da zrtvuju svinjsko meso na oltaru; cemu su se svi suprotstavili, i ugledniji medju njima bili zato pogubljeni. Bakid takodje, koji je bio poslan da drzi tvrdjavu, imajuci ovakve opake naredbe pridodate njegovom prirodnom varvarstvu, odao se svim vrstama krajnih zlodela, i mucio je najuglednije stanovnike, coveka po coveka, i pretio njihovom gradu svakoga dana otvorenim unistenjem, dok na kraju nije svojim zlim delima isprovocirao jadne stradalnike da se osvete.
3. Tako se Matija, sin Asamoneja, jedan od svestenika koji je ziveo u selu zvanom Modin, naoruzao, zajedno sa svojom porodicom, u kojoj je imao pet sinova, i pogubio Bakida nozem; a nakon toga, iz straha od mnogih neprijateljskih garnizora, pobegao u planine; i tako ga je mnogo ljudi sledilo, da je bio ohrabren da sidje sa planina, i otpocne bitku sa Antiohovim generalima; tada ih je pobedio, i izgnao iz Judeje. Tako je ovim uspehom dosao na vlast, i postao knez svoga naroda njihovim vlastiti slobodnim pristankom, a onda je umro, ostavljajuci vlast Judi, svom najstarijem sinu.
4. Juda je sada, pretpostavljajuci da Antioh nece sedeti skrstenih ruku, okupio vojsku svojih sunarodnika, i prvi nacion savez prijateljstva sa Rimljanima, i isterao Epifana iz zemlje, kada je ovaj pokusao drugu pohod, zadajuci mu veliki poraz; i kada je bio ohrabren svojim velikim uspehom, izveo je napad na garnizon koji je bio u gradu, jer nije bio potpuno unisten; tako ih je istisnuo iz gornjeg dela grada u donji deo, koji se zvao Citadela. Tako je hram dosao pod njegovu vlast, te ga je potpuno ocistio, podigao zidove okolo, nacinio nove posude za svetu sluzbu, i doneo ih u hram, jer su prethodni sudovi bili obesveceni. Takodje je nacinio novi oltar, i poceo da prinosi zrtve; i kada je grad konacno primio natrag svoje sveto uredjenje, Antioh je umro; njegov ga je sin nasledio u carstvu, i u mrznji prema Jevrejima takodje.
(Josif Flavije, Jevrejske starine, knjiga I, gl. 1. Uporedi: 1 Knjiga o Makabejcima 1,16-28; 2,1-69; 2 Knjiga o Makabejcima 4,21 - 10,8.)
Ovo prorocanstvo, dakle, ne govori o oneciscenju i ociscenju nebeskog hrama, vec o ociscenju zemaljskog hrama u Jerusalimu. Ono takodje nema nikakve veze sa starozavetnim ceremonijalnim sistemom iz 3 Mojsijeve 16, vec govori o spoljasnjem narusavanju hramske sluzbe.
Prorocanstvo je predskazalo da ce to obesvecenje hrama trajati "2300 dana i noci" ili pune tri godine i deset dana, nakon cega ce se hram ocistiti.
(U izvornom, jevrejskom tekstu ne stoji "2300 dana i noci", vec "2300 jutarnjih i vecernjih [zrtava]". Svakoga dana u hramu su se prinosile dve zrtve: jedna jutarnja i jedna vecernja. Dakle, 2300 jutarnjih i vecernjih zrtava, predstavlja zapravo 1150 punih dana.)
Kada je Antioh Epifan dosao, zrtve su prestale da se prinose Bogu. Zato "svetac" iz vizije pita: "Dokle ce trajati ta utvara za svagdasnju zrtvu i za otpad pustosni da se gazi svetinja i vojska?" A andjeo odgovara: "Jos 2300 dana i noci, onda ce se svetinja ocistiti."
Dakle, jos 1150 "jutara" (jutarnjih zrtava) i 1150 "veceri" (vecernjih zrtava), koje su zbog obesvecenja hrama uskracene, pa ce se hram nakon toga ponovo ocistiti.)
I zaista, kao sto je prorocanstvo i predskazalo, nakon ovog perioda od "2300 dana i noci" (1150 dana ili 3 godine i 10 dana), jevrejski narod je uspeo da oslobodi Jerusalim od vladavine Antioha Epifana i da onecisceni hram ponovo ocisti i posveti. Zrtve su se ponovo pocele prinositi pravome Bogu.
To je ono sto i Biblija i istorija svedoce.