Jao majko, šta radi ratna propaganda... Ako su svi u Sarajevu onako zaslijepljeni kao Japanska ruža, onda mi je definitivno drago što sam otišao odatle. Nekako nadrealac uvijek ispadne nešto najpribližnije glasu razuma međ ovom bošnjačkom "elitom"
Elem, nekoliko faktova: Ratna "Top lista nadrealista" (mislim da su je zvali TLN 4), koju su vodili Šibi, Zena, Elvis i još neki, bila je najblaže rečeno KATASTROFA, tj. tipičan primjer kako inače veoma duhoviti ljudi prave debilne gluposti kad im je rad motivisan isključivo mržnjom. Mislim, gegovi u toj seriji su tipa da Radovana (Karadžića) zovu Jadovan ili da imate neku kao seriju Vjetrovi rata na čijoj uvodnoj špici čujete "puštanje vjetra". Veličanstveno!
S druge strane, bez obzira šta je Japanska ruža pročitala na Sarajevo-x forumima ili čula na NTV Hayat, glavni scenarista TLN bio je upravo NELE KARAJLIĆ, što može bez problema da se vidi ako pogledate npr. neku odjavnu špicu u TLN 3. Naravno, nije sve radio sam, ali je bio mastermind iza najvećeg broja skečeva. Sejo prokleti Sekson nikad nije bio u TLN, a Elvis se pojavio u dva ili tri skeča (sjećam se npr. genijalnog druga Ćimića
).
Inače, ovde moram da podijelim nadrealčevo mišljenje - niko tu nije bio vidovit, ali za stvari koje su oni radili bilo je potrebno fenomenalno opažanje i razumijevanje situacije i naravno ekstreman smisao za humor. Već ste spomenuli Sarajevski zid, a meni je posljednjih dana često u glavi onaj neprevaziđeni skeč sa obdaništem Složna braća i kad hrvatsku djecu pitaju (pošto ih je malo i ugroženi su) kojoj grupi će da se pridruže za igru, a oni svi ko iz topa odgovaraju: "Sa Muslimanima!"
Naravno, valja priznati da je najbolja bila dvojka, trojka je imala dobrih stvari (već pomenuti skečevi, onda osamsto četrdeset i treći kanal i intervju sa profesorom Miljenkom Popovićem, pa stogodišnji rat u evropskoj uniji i sl.), dok je kec bio neopjevano glup. Kao i "četvorka" (što uostalom i ne smatramo legitimnim nasljednikom).
Nastavak slijedi, sad moram da letim na koncert. Podsjetite me da spomenem poslijeratni rad ljudi o kojima je riječ, kao i da kažem koju o Zabranjenom pušenju.