banjalukaforum.com

Ispostavilo se da je Ajnštajn bio u pravu. Tačno jedan vek nakon što je veliki naučnik objasnio Opštu teoriju relativiteta, naučnici iz opservatorije LIGO su otkrili gravitacione talase koji nastaju sudarom crnih rupa, saopšteno je danas na konferenciji za novinare u Vašingtonu.

Detektovan je sudar dve crne rupe, od kojih je svaka imala masu 30 naših Sunca. Rupe su se pre sudara ubrzale do polovine brzine svetlosti. Sudar se desio 1,3 milijardu svetlosnih godina daleko.

Šta su gravitacioni talasi?

Gravitacioni talasi su vibracije dimenzije prostor-vreme koji se javljaju ubrzanjem svih oblika materije i energije. Njihovo postojanje je jedno od ključnih predviđanja Ajnštajnove Opšte teorije relativiteta, objavljene 1916. godine.

Šta je LIGO?

Lasersko-interferometarska opservatorija za gravitacione talase (LIGO) na Tehnološkom institutu u Kaliforniji završena je 1999, a gravitacione talase je prvi put, bezuspešno, tražila 2002.

Opservatorija je 2010. godine ušla u petogodišnju rekonstrukciju kako bi svoju aparaturu učinila osetljivijom. Redizajn je doveo do desetostruko pojačane osetljivosti, što omogućava da LIGO „čuje“ 10 puta udaljenije gravitacione talase i da ima pristup 1.000 puta većoj glasnoći svemira.

Dana 18. septembra 2015. godine opservatorija je obavila prvu zvaničnu, tromesečnu probu svojih poboljšanih detektora. Bez ikakvog dodatnog finog podešavanja, detektori su bili u stanju da slušaju gravitacione talase udaljene čak 225 miliona svetlosnih godina, što je već tri puta veća osetljivost u odnosu na prvobitni LIGO.

[video]https://www.youtube.com/watch?v=B4XzLDM3Py8[/video]

Profesor astronomije i fizike Kreg Hogan:

„Kako nam gravitacioni talasi omogućuju da proučavamo svemir sa novim oblikom energije koja sve spaja, detektori gravitacionih talasa bi takođe mogli da dovedu do potpuno neočekivanih otkrića — kao što je to nekada bio slučaj sa teleskopom i mikroskopom“, objašnjava Kreg Hogan, profesor astronomije i fizike na Univerzitetu u Čikagu.

„Pored toga, gravitacioni talasi daju detaljan zapis događaja koji su se odigrali u prvih sekund ili tako nešto postojanja svemira, što bi nam takođe omogućilo da ograničimo modele poput kosmičke inflacije i drugih ekstremnih i nezabeleženih fizičkih pojava ranog univerzuma.“

Fizičar sa Univerziteta kolumbija Sabi Mark je rekao:

"Gravitacioni talasi su pomeranja u prostor-vremenu, koja je Ajnštajn predvideo pre 100 godina. Mogu nastati tokom rođenja i sudara crnih rupa i mogu doći do nas čak iz najudaljenijih galaksija"

Džon Batenvort, profesor fizike sa Univerziteta u Londonu rekao je:

“U jednu ruku, ovo smo očekivali. Znamo da masa “savija” prostor i vreme, na sličan način na koji se gimnastičar pomera na trampolini. U drugu ruku...U stvari, postoji mnogo ‘drugih ruku”

Kip Torn, američki fizičar, dugogodišnji prijatelj Stivena Hokinga i Karla Sagana, povodom ovog otkrića izjavio je:

“U narednih nekoliko godina očekujemo još sličnih signala sa istih ovih mesta. LIGO je već spreman za ogromnu količinu gravitacionih talasa”

On je pomalo ironično dodao "da nas ovo otkriće neće nimalo približiti putovanju kroz vreme".

Osnovu američkog nuklearnog arsenala još uvijek čine stare diskete

Ako je vjerovati nedavnom istraživanju, danas tek 14% djece zna kako popularna ikonica „Sačuvaj“ (engl. Save), predstavlja dobru staru disketu, koja je šire primjene izašla još prije desetak godina, zauzevši ponosno mjesto u muzejima računalnih antikviteta.

Međutim, jedan važan sustav i danas ovisi o disketama, i to, ni manje, ni više, nego američki nuklearni arsenal. Štoviše, glavne zvijezde navedenog sustava su prastare 8-inčne diskete. Naime, prema izvješću koje je objavio United States Government Accountability Office (USGAO), kao agencija odgovorna za nadzor strateškog arsenala Sjedinjenih Američkih Država, gdje ubrajamo interkontinentalne balističke projektile, nuklearne bombardere i podmornice, te sredstva za potporu, riječ je o IBM Series/1 računalnom sustavu, osmišljenom tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća.
nuklearni silos

Spomenimo ovdje kako je riječ o prvom tipu disketa, koje su kasnije naslijedile 5¼-inčne i 3½-inčne diskete, maksimalnog kapaciteta od 1.212 KB, odnosno 1.2 MB, a što po današnjim standardima ne bi bilo dovoljno ni za pohranu pjesme u trajanju od tri minute.

I dok USGAO tvrdi kako 61 milijarda USD koju američki porezni obveznici svake godine izdvajaju za potrebe nesmetanog funkcioniranja navedenog sustava uistinu biva potrošena na prave stvari, sad je očito kako taj sustav nisu ni taknuli. A zašto? Ako je vjerovati glasnogovornici Pentagona, pukovnici Valerie Henderson, najmoćnija vojska svijeta i dalje koristi tu staru kramu iz jednostavnog razloga što navedena radi kao podmazana. „Kratko rečeno, ovaj sustav je i dalje u uporabi iz jednostavnog razloga što radi“, bila je prilično direktna puk. Henderson.

Ipak, projekt projekt modernizacije sustava je u planu, pa će diskete biti umirovljene tijekom iduće godine, dok bi stari računalni sustav trebao biti u potpunosti zamijenjen do 2020. godine.

Revolucionarni uspjeh na polju kvantne teleportacije
U revolucionarnom poduhvatu u demonstriranju kvantne teleportacije, dva nezavisna tima naučnika uspjela su da prenesu kvantnu informaciju na nekoliko kilometara duž komercijalnih mreža optičkih vlakana.
Kvantna teleportacija (Foto: Thinkstock) -
Kvantna teleportacija (Foto: Thinkstock)
Eksperimenti sprovedeni u Kalgariju (Kanada) i Hefeiju (Kina), opisani su u dva različita rada objavljena u časopisu “Nature Photonics“.
Kvantna teleportacija prvi put je zamišljena prije gotovo dvije decenije i zasnovana je na “isprepletenosti“ – čudnom fenomenu koji je Albert Ajnštajn nazivao “čudnom aktivnošću na daljinu“.
Kada su dvije subatomske čestice isprepletene, mijenjanjem kvantnog stanja jedne automatski se menja kvantno stanje druge, bez obzira na njihovu udaljenost.
Koristeći to svojstvo, istraživači iz Kanade mogli su da pošalju kvantnu informaciju kroz optička vlakna na udaljenost od 6,2 kilometra. Kineski tim, koristeći nešto drugačiju konfiguraciju, prenio je informaciju na udaljenost od 12,5 kilometara.
Iako su ranije naučnici uspjevali da prenesu kvantne informacije i na većim razdaljinama, ovo je prvi put da je eksperiment uspio koristeći postojeću telekomunikacionu infrastrukturu, što je ključni korak u primjenjivosti ovog fenomena.

Snimak Gagarinovog leta.

https://www.yandex.ru/?cover=gagarin