Sve je relativno, zavisi da li ideš u posjetu nekome (pa ćeš ostati do tri mjeseca) ili planiraš da ideš "turistički" pa da zatražiš azil (koji se po pravilu ne odobrava građanima zemalja koje su oslobođene šengenske vize). Dakle: 1. Ne znam koliko si star/a i koja ti je ciljna grupa za druženje, ali što se tiče engleskog, kod mlađeg svijeta je poznavanje 100%, a kod starijeg dovoljno za sporazumjevanje. 2. Saobraćaj u SVIM gradovima je regulisan dosta dobro, kuda kreneš, stići ćeš. Jedino što sve manje možeš da platiš kartu novcem, već u većinio slučajeva postoji neka vrsta pre-paid sistema, može da se kupi u svim većim prehrambenim radnjama i većini kioska, samo moraš znati šta ti treba. Različito je za svaki region. Ista karta vrijedi za bus, tramvaj, podzemnu, brod (lokalne linije), čak i za lokalne vozove. Ako ideš vlastitim kolima, nabavi GPS, jer se u većim gradovima bez toga lako možeš izgubiti, dovoljno je da raskopaju jednu ulicu i preusmjere saobraćaj i ode ti u 3... 3. Ljudi kao ljudi, ima ih svakakvih, kao i što nas ima svakakvih. Kada odeš u bilo koju stranu zemlju, u pošetku primjetiš stvari koje te iritiraju, ali koje funkcionišu za lokalno stanovništvo i tu nema puno diskusije. Prilagodi se ili traži sebi drugo mjesto pod suncem. Ima ona stara:"U rimu radi ono što i Rimljani." Srbe ne vole ništa više, a ni manje, nego Hrvate, Bošnjake, Makedonce, Crnogorce... U stvari oni nas i ne razlikuju. Rat je završio davno i njima ne ide u glavu da je kod nas još uvijek sranje kakvo jeste, a normalno bi bilo da se sve vratilo u red nakon max. pet godina, ili jednih izbora. Oni koje oni stvarno ne vole su Arapi i Somalijci. Šveđani najviše vole sami sebe, zatim na rang listi dolaze ostali Skandinavci, Anglo-Germanski dio Evrope, Baltičke komšije, ostatak zapadne Evrope, nove EU-zemlje (ist. Evropa), ostatak Evrope (tu svi mi sa Balkana spadamo),...zatim nekoliko praznih mjesta, ...J užnoamerikanci, Azijati i na kraju Afrikanci. Ova lista je neformalna, zvanično svi imaju ista prava, ali se stvarna statistika vidi po zapošljavanju, tj. broju nezaposlenih. 4. Druženje je petkom. Ostali dani su zauzeti drugim stvarima i nema vremena za ispijanje kafa po kafićima ili neko pivo sa rajom. To ne postoji u sred sedmice. Ne možeš ( i da hoćeš) naručiti alkohol prije podne. Ne možeš kupiti alkohol nigdje osim u jednoj specijalnoj radnji koja postoji u svakom gradu/opštini, i koja prodaje samo alkohol. alkohol je oporezovan do bola, ali opet nigdje nisam vidio narod koji je toliko opterećen alkoholom. Petkom se kupi boca, i ona se ne ispušta iz ruke dok joj se ne vidi dno. Jednostavno, ne postoji navika da se uvijek u kući mora naći boca žeste, onako, ako zatreba. Ima li se, mora se popiti odjednom. Nema nikakvog ćeifa cugati sa nekim Šveđaninom, niti oni kontaju kako se pravi žurka/fešta/teferič na naš način. Mi pijemo i mezimo i sviramo i pjevamo i imamo sjajne trenutke sa prijateljima, tih trenutaka se rado sjećamo. Njima je važno samo da se što prije oleše i ničega se ne sjećaju, ni jednog petka u svom životu. 5. Pravilo koje vrijedi: uvijek se drži zlatne sredine, zavist je ono što je usađeno u koštanu srž. Ako ti je kuća veća, kola novija, odjeća modernija nego komšijina, računaj da će početi da te ogovara kod drugih komšija i na kraju neće niko da te pozdravi. Nije ni da je kod nas nešto drugo, ali... 6.Srednja klasa živi kao i svuda na zapadu, samo što je sam termin "srednja klasa" nešto što je teško definisati. Uzmi da imaš dvoje u porodici koji rade (bilo kakav posao, čak i u fabrici), ne preseravaju se trošeći pare na ljetovanja po Havajima ili Tajlandu, bar par godina i ta se porodica već nakon pet godina može ubrojiti u srednju klasu jer za to vrijeme možeš da stekneš sve što ti treba za takav život (znači kuća, kola ili čak dvoje kola novijih godišta, izlasci i ljetovanja gdje god poželiš i tako to). Niko ne može da se obogati, srednja klasa je plafon za 99% ljudi, ali je sasvim dovoljno.
_________________ Lično više volim strat, jer mi leži takav vrat...
|