Evo konačno da napišem šta sam radio na planinarenju.
Dan 1:
Krenuli smo oko 05.00 i stigli na Tjentište oko 10.00. Išli smo pješke do sela Vrbnice gdje smo uzeli konje i na konjima se zaputili put Orlovačkog jezera, premo Crnog i Bijelog jezera. Taj dan smo 2 puta vidjeli medvjede. Prvo medvjeda, a kasnije mečku sa mladunčetom. Na jednoj visoravni prije Orlovačkog jezera smo naišli na stećke.
Kampovali smo kod Orlovačkog jezera. Jezero nije baš za kupanje, puno je kojekakve trave. Smeća ima u jezeru i oko njega relativno puno. Ovdje smo ostavili konje.
Dan 2:
Ujutro smo ustali malo ranije, ali je doručak i spremanje potrajalo. Zaputili smo se pješke na jezero Donje bare i usput smo popeli vrh Zelengore - Bregoč (2014m) i Uglješin vrh. Prilikom prelaska preko jednog sipara poslije vrha Bregoč meni se odlijepio đon sa cipele. Nedugo potom se odlijepio i drugi đon, što se pokazalo kobno za ovu ekspediciju. Poslije Donjih bara smo krenuli pješke makadamskim putem prema Tjentištu, a u susret nam je išao prevoz koji nas je odvezao na Prijevor gdje smo i kampovali. Teren je bio relativno lako prohodan. Povremeno smo nailazili na mjesta gdje je bilo jako gustih busenova trave i kamenja u travi pa je bilo malo nezgodno gaziti. Maltene čitavom stazom je bilo divlje borovnice tako da smo mogli malo uživati u pauzama iako je bila loša godina za borovnice.
Dan 3:
Ustali smo rano i krenuli sa Prijevora premo Suve jezerine na Trnovačko jezero. Tamo smo postavili kamp, rasteretili se i krenuli put Maglića. Prva polovina uspona na Maglić je teška - strma i sipar, ali je zato druga polovina uživancija. Na Magliću su sve muke nakratko prestale pa smo mogli na miru pojesti po paštetu i mesni narezak. Sišli smo takođe prema Trnovačkom jezeru. Spust je bio takođe težak, sipar se kliže i treba dobro paziti na ravnotežu. Cipele su totalni raspad.
Dan 4:
Ljenčarenje u kampu, budući da ja nisam mogao više planinariti. U blizini se nalaze katuni, tako da smo tamo otišli na ručak i jeli domaće mliječne proizvode i pogaču. Naveče smo dali gas i za oko sat vremena stigli nazad do Prijevora kako bismo ulovili prevoz do Tjentišta. Isto veče smo spalili za Banjaluku i stigli kući oko 03.00.
Skratili smo planinarenje za jedan dan, uglavnom mojom krivicom jer su mi se čizme raspale i jer sam bio najslabije spremljen.
Računajte da markacije na Zelengori praktično nema, a karte koje smo mogli naći nisu bile baš optimalne. GPS nam je mnogo pomogao.
Na Magliću smo ubrali puno nane i pravili smo čaj, čak smo ponijeli i jednu vrećiću kući da se osuši...
Vode je bilo u izobilju i nismo je morali filtrirati. Zmija nije bilo. Medvjede smo vidjeli, a vidjeli smo i jako puno njihovog izmeta, tako da oprezno. Računajte da svi radnici tamo očekuju neki mito ili podmazivanje ako planirate raditi nešto što nije izričito dozvoljeno (kampovanje na Prijevoru).
Slike možete vidjeti ovdje:
viewtopic.php?f=70&t=36856&start=2320#p2616000