banjalukaforum.com

Ja sam vec pomislio da se u tebi krije veliki pjesnik,bio sam ostao bez teksta.
POZDRAV SLATKA.

evo slatki, jos jedna pjesmica, sad od grupe Radio

Nestajes, odlazis s tugom u ocima
bol je sve sto imas.
Kako ces sad
kad srebrne kise ne prestaju
i gladni golubovi kidaju noc.
Nebo je prazno
prazan sam ja,
hiljadu zvijezda, njihov hladan sjaj
izmedju nas - hiljade gradova.
Nesretna, baz nadanja,
u dugom nizu tvojih padova
tvoja je vila zaspala.
Morace jednom prestati,
neko ce tvoju dobru vilu
probuditi
pa da znas, bar malo znas
bice bolje ne placi, ako mozes
zaboravi i bice bolje
vjeruj mi

pozdravcic Slatka

Sve sad znam, sad je kraj, tvoje rijeci nisu vise iskrene
tuzno je kako sve prolazi kada treba ici na bolje,
Znam, vise nema povratka, al me boli istina
i da sve sto vrijedi sam izgubila.

Jer ako kazes da me ne volis,
ja necu suzu pustiti,
i svaka tvoja rijec ce boljeti,
al pogled necu sakriti
Pusti da vjerujem da mi sve sto je tvoje
pripada
jer ako kazes da me ne volis znacu da
stvarno odlazis

Slazi mi puno
da ti pogled prazan zapamtim,
reci da me nisi volio
da ti bude lakse otici

Znam vise nema povratka,
al me boli istina
da sve sto vrijedi sam izgubila

Dosta je sve sad jasno,
dolazim, znam prekasno
srce se odavno predalo.
Dolazim praznih ruku,
tisine me uvek svuku,
zato molim te da kazes mi sve

Ako ovo kraj je reci,
predajem se,
al prije nego odes jos ti priznajem
da jos uvjek zivim samo da dozivim dan u kojem vise ne krivim
ja jos uvijek zivim samo da dozivim dan
u kojem te vise ja ne volim

a gdje je tu ljubav?

Ljubav je dar za druge,
nama ostaju bol i tuge
sada znam da kriv si mi za sve.
Osjecam bice bolje,
al ne daju ruke tvoje
da me neke druge zagrle.
Ako ovo kraj je reci,
predajem se,
al prije nego odes ja ti priznajem
ja jos uvijek priznajem samo da dozivim dan u kojem te vise ne krivim
ja jos uvijek zivim samo da dozivim dan
u kojem te vise ja ne volim

Jel neko zna od Desanke Maksimovic pjesmu koja se zove "Reci mi sad" (bar mislim da je tako) Ako neko zna molim poslednje dvije strofe

Pjesma se zove "Po rastanku" a ide ovako:

Reci mi sad, kada vec proslo je sve:
casi bolni i dani dragi, lepi
kad novi bol se starom bolu smeje
od reci tvojih kad dusa ne strepi
reci, da l' te je moja
tuga bolela
nekad, kad sam te mnogo,
mnogo volela?

Reci mi sad, kada me ne volis vise
kad ti se prosloj ruga nova sreca
i kad se dani koji nekad bise
dusa ti samo, kad me vidis, seca
reci, da l' te je moja
radost bolela
jednom, kad nisam vise
tebe volela?


Nekad sam bila dobra i mlada
i poverljiva i puna nada,
nekada pre,
ti si mi tada reci mog'o
beskrajno mnogo, o kako mnogo
sa rec i dve.

Spokojni bili su dani moji,
a ti si srcu mi prvi koji
bese drag,
pa iza svega sto si mi rek'o
katkad surovo, kadkad meko,
ostao je trag.

Sad srce moje bije tise:
vec manje volim, a znam vise
nego pre;
vec sad mi ne bi reci mog'o
onako dosta, onako mnogo
sa rec i dve.

I kad bi danas prisao meni
i hteo reci davno receni'
buditi draz,
u srcu mome saptao bi neko:
da sve sto si mi ikada rek'o,
bila je laz.

Kada mislis da si sasvim sam
i da jutro skriva novi dan
kad na svetu nemas nikog svog
i u svemu vidis samo bol
kada zvezde budu nebu dom
pridji tada
tada kad si sam


nadji me da ti ruke svoje dam
nadji me da ti cuvam davni san

kada mislis da sli blizu dna
kad ti treba neko ko te zna
sreca jedva daje secanje
ali nikad nemas deo nje
kad ceo zivot stane ti na dlan
pridji tada
tada kad si sam

nadji me...

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Hvala Secret za trud

Za nikog drugog..


Zasto da ti nesto obecam, nesto sto mozda ni sutra necu razumjeti
Zasto govoriti o ljubavi, prije nego znam gdje ide (gdje ces ti sutra da odes)
Zasto da te lazem, prije nego istinu kazem
Ti si lijep, ti si pametan, ali ipak mozda sutra budem imala dovoljno i od toga
Ali sad smo tu, i niko osim nas nas moze vidjeti, niko razumijeti jer za nikoga svijet ne staje
Mozda cu te povrijediti, to je zadnje sto zelim, places li ti za mnom, plakacu ja za tobom
Vidjecemo sta ce se desiti, kad se desi, ali sad smo tu i jos nas niko ne vidi i niko ne moze da razumije jer za nikog svijet nece stati, svaki nas dan moze posljednji biti, niko sudbinom upravljati ne moze.. pusti sad, ljepse je biti s tobom nego misliti na sutra..

Presjeci rijecima, k'o macem, jer tebi je svejedno
dal' smijem se il' placem, tebi svejedno je
Pogasi svjetla pored puta, jer za onog koji gubi
svejedno je sto luta, njemu svejedno je

Ti zivis s' druge strane casti
u kraljevstvu svojih strasi
a ja s' druge strane pameti

To je zakon jacega, ruka koja razbija
tebi snagu daje sve sto mene ubija
to je zakon jacega, ali i to je od Boga
to je zakon srca tvog, sto jace je od mog

Ispijajuci svoju trecu cugu, kontemplirajuci cula sam topot SMS poruke koja zbunjuje okolinu. Dugacak i iritirajuc zvuk kazu . Ne zelim ga promjeniti. Svidja mi se. Pridosla poruka javlja kako se nada da dolazi na pravu adresu, jednoj izuzetnoj dami. Zahvaljuje se na razglednici i paznji. Bila sam sigurna kako je poruka dosla na krivu adresu. Bila sam lijena vratiti poruku s objasnjenjem: "Bojim se da je poruka ipak dosla na krivu adresu. Vise srece drugi put."
Mozda zbog cuge, mozda zbog ljenosti, a mozda zbog neobicne tjeskobe koja me hvata na samu pomisao predstojeceg familijarnog rucka, nisam je obrisala. Ostavila sam je da zivi jos neko vrijeme u mobilnom.
Nekoliko dana kasnije odlucila sam ocistiti mobitel. Cesto mi se desi da maleno pisamce pocne treperiti na dnu ekrana i tako me upozoravati koliko sam lijena za takve sitnice i koliko mrzim mobitele koji mi definitivno oduzimaju privatnost.
Odlucila sam se na taj odvratan cin brisanja necega s lica zemlje. Poruka nepoznata autora bila je prva na “odstrijelu”. Pazljivo sam je procitala. Ponovo sam pomislila kako nije meni namjenjena. Upravo sam se vratila s odmora. Razglednice ne saljem. Zapravo, saljem ih rijetko i to samo izvan zemlje, kako bi kroz njih pokazala lijepe krajolike i barem tako dokazala kako moja zemlja i nije, kakvom je oni koji ovdje rijetko ili nikada ne dolaze, smatraju.
Polagano sam prelistavala pa svojoj memoriji trazeci posljednju razglednicu koju sam poslala. Pogledala sam broj. Predbroj 381. To mora da si ti!? Jos uvijek nisam vjerovala, vec sam u rokovniku pokusala pronaci kodove tvoje zemlje. Proizvodjaci rokovnika ne zele se petljati u balkanska posla. Ne postoji niti jedan kod zemalja bivse YU.
Sjecam se. Poslala sam ti razglednicu Banjaluke. Pogled s Sehova. Napisala sam par recenica o vremenu i tako to. Pitala te kako si i potpisala se e-mail adresom. E-mail sam pocela cesce provjeravati.
Shvativsi ko si pocela sam se smijati tebi i sebi. Tebi jer si me nazvao izuzetnom damom po svojoj “definiciji” dame. Nisu li to zene zrelih godina s vrpcom na sesiru i besprijekno nalakiranim noktima? Moram ti priznati da sam provela anketu koja se je sastojala od svega jednog pitanja. Sta je za tebe dama? Svako je imao svoju definiciju.
Bilo mi je zao kad si otisao, iako znam kako nisi imao izbora. Ti si razlog zbog kog godinama izbjegavam otici u, valjda sad, tvoj grad. Bojim se kako bi nasi razgovori zavrsili sumom u komunikacijskom kanalu. Znam da ovo zvuci grozno, ali iz istog razloga, bilo mi je drago sto nisi dosao na proslavu godisnjice mature. Bombardiranje i problemi s vizom. Bice tesko razbiti sum u komunikaciskom kanalu. Vijesti tako sporo stizu, kao da zivimo na razlicitim planetama, medjusobno udaljeni miljama svijetlosnih godina.
Cesto mislim sta bi bilo da svega toga nije bilo. Da li bi izrasli u bolje ljude? Dugo se igram zamisljajuci sta bi ucinili da smo imali vise izbora i uvijek zavrsavam konstatacijom kako je to samo igra.
Bolje da zavrsim. Sinoc sam duvala, pa me pukla patetika. Da li dame duvaju?

Cuvaj se. S.

divno kostadine

... i da, dame duvaju

_________________
Ljepoti je kraj kada se pojavi intelektualni izraz. Intelekt rusi harmoniju lica. Onog casa kada neko pocne da misli, sav se pretvara u nos

Pronadjoh na netu stranicu gdje su ljubavni romani, mozda ste vec vidjeli a ako niste pa vas zanima sta sve ima tamo...
http://www.ljubavniromani.com/

_________________
~Pozdrav!~

…Nekad sam i ja… mladalacki… naivno… vjerovala u tvoju snagu… moc.. nekad sam se tobom hranila… bila hrabrija… spremna rizikovati u tvoju cast… tvojim imenom na usnama… otpocinjala i dan i noc… disala tvoje ime… a onda… spletom okolnosti… postala nevjernik… onako izdana te napustila … okrenula ti ledja… izgnala te… zabranila tvoje ime… olaksala sebi nove dane i noci… postala… nova… drugacija… i kako sad ovako razumna…da se pokajem…da te ponovo prigrlim…kad greske ne prastam…ni sebi ni drugima…gledam u ovo sto pisem…udisem vazduh…odmahujem glavom…izlazim van…moja zlatna odora bljestavo sjaji…moj mac neumoljivo vitla po zraku…opet sam jaka…najjaca…tvoje ime je…za mene nista…ponovo…odlazim da bijem neke druge…opasnije bitke…

"Ako sedim na svome prestolu i vladam nad tobom tiranijom ljubavi svoje, ako ti kao boginja poklonim svoju milost, podnesi oholost moju, dragane, i oprosti mi moju radost. " Tagore

_________________
Kazu da jos je lijepa i da ima stav, al' cesto, cak i kad je vesela, opaze plavu sjenu u crnim ocima!

Na jastuku... Bdim na ponoćnoj straži kao stari posustali ratnik
Kom svaki put od riznice neba jedva zapadne mesečev zlatnik...
Pod oklopom drhti košuta plaha večno gonjena tamnim obrisima straha
Koja strepi i od mirnih obronaka sna...

Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje se život kruni uzalud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme ne voli heroje... I da je svaki hram ukaljalo...
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo...

Kad potražim put u središte sebe, staze bivaju tešnje i tešnje...
I skrijem se u zaklon tvog uha kao minđuša od duple trešnje...
Al uspevam da jos jednom odolim da prošapućem da te noćas ruski volim...
Šta su reči... Kremen što se izliže kad tad...

Nedostaje mi naša ljubav, mila... A bez nje ovaj kurjak menja ćud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme svemu menja boje... I da je silan sjaj pomračilo...
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije značilo...

Ponekad još u moj filcani šešir spustiš osmeh ko čarobni cekin...
I tad sam svoj... Jer ma kako me zvali ja sam samo tvoj lični Harlekin...
Ponekad još... Suza razmaže tintu... I ko domina padne zid u lavirintu...
Tako prosto... Ponekad još stignemo do nas...

Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje uz moje vene puže stud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme uvek uzme svoje... I ne znam što bi nas poštedelo?
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije vredelo...

_________________
Kazu da jos je lijepa i da ima stav, al' cesto, cak i kad je vesela, opaze plavu sjenu u crnim ocima!

Ja sam vjecita djevojcica.

I ti to dobro znas.
Uostalom, znas da me bas zbog toga i volis toliko! Ja sam tvoja Zlatokosa, tvoja Djevojcica sa sibicama i tvoja Princeza na zrnu... Soli.

Pa naleti tebi tako neka furka kada se ponasas kao stariji i zreliji, zanemarujuci da smo oduvijek bili nepobjediv luckasti tandem. Moras biti schitzofrenicar da razumijes umjetnost- morao si biti mi da razumijes nas.

A sjecas se-
kako mi na rampi pricamo o Nietzscheu i "Zaratustri" dok umacemo vrele friske kifle u casu jogurta pa ti onda crtam brkove od jogurta i tako umeljani idemo na vecernju kafu u grad;

...
ti meni ljeti hvatas one bajice koje svijetle u noci i onda ih liznes i zalijepis meni na celo, a ja vristim jer me njihove nozice golicaju i psujem ti sve miseve jer me strah da ce me ugristi ili mi se pokakiti na celo...

...
sjecas se kako se ja autom zabijem u bor da bih te ucutila kad previse pricas dok vozim. Ti me onda optuzis za pokusaj ubistva, malo se mrzimo pa se oboje osjecamo kao zvijezde akcionog filma. K'o da si ti Bond, a ja tvoja picajzla

...
dolazim ti na posao i u pauzi pravimo piknik ispred ofisa Izvrsnog direktora. I mrve od hrane ne pokupimo, vec ih stjeramo pod stolice u hodniku.

Hmmm...
i sjecas se-
da smo nakon svakog prijatnog trenutka isli pravo- kod siptara na BUREK! Osim onda kada sam ja umislila da ne podnosim meso pa sam svoju pitu iscaprkala do gole jufke, a ti krao meso mog bureka...

Sjecas se nase Teorije zavjere, sjecas se naseg jezika, sjecas se nasih papuca, sjecas se kako si me gurnuo u blato da vidis kakva bih ti bila da sam rodjena k'o seljancica...

... I sada mi ponovno dodjes, stariji i ozbiljan. Dodjes i stanes na moja vrata, predstavis mi se nov i drukciji pa cekas da se ja uozbiljim... Da se presaltam na tvoje "pametne" godine i budem ti "prava"... Budem ti stvarna... A mi budemo krnji...
Nije fer, da znas... Ja to ne umijem. Ustvari, ja to ne smijem... Ja- JOK ja!

Ja sam mogla biti tvoja vjecita djevojcica... (a kazu da se djeca vole najiskrenije...)

Kazem:
'Umiruje me ta vecna logika paradoksa,
jer znam da su nasa sazvijezdja ispod koze
kao alkohol:
dovoljan je samo gutljaj
da ponovo postanes ovisnik...'
Kazem:
'Ljubim ti srce, blagonakloni andjele...'

_________________
Kazu da jos je lijepa i da ima stav, al' cesto, cak i kad je vesela, opaze plavu sjenu u crnim ocima!