banjalukaforum.com https://www.banjalukaforum.com/ |
|
Matija Beckovic https://www.banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=8&t=12098 |
Stranica 1 od 1 |
Autoru: | Ipanema_ [ 16 Feb 2005, 12:34 ] |
Tema posta: | Matija Beckovic |
Trebam obraditi Matiju Beckovica (lik i djelo), pa ako neko ima korisnog materijala nek mi se javi na pm please. |
Autoru: | josephine [ 16 Feb 2005, 15:47 ] |
Tema posta: | |
a ti si kritikovala onu jadnu curu sa anom karenjinom, pa nam se jadnica vise nije ni javila boga ti pitaj sta se desilo s njom sala mala sorry ne mogu ti pomoci jer se ne sjecam da smo beckovica nesto ozbiljno i dugo diskutovali |
Autoru: | Ipanema_ [ 16 Feb 2005, 19:06 ] |
Tema posta: | |
Ne treba mi unaprijed uradjeno vec ne mogu naci nijednu njegovu knjigu, a ni nista vise nesto o njemu. :* |
Autoru: | vuk [ 17 Feb 2005, 00:13 ] |
Tema posta: | |
ima ovde nesto http://www.senta.org/istorijatslavnisencani.htm http://www.vreme.com/arhiva_html/466/15.html |
Autoru: | Daljac [ 18 Feb 2005, 10:20 ] |
Tema posta: | |
Radio sam knjizevno stilisticki rad "Kazine asocijacije kroz proslost i jezik" pa ako te interesuje mogu ti ga dati... Nalazi se u knjizi "Na putevima stilistike i knjizevnosti"... Javi mi se na mail i nece biti nikakav problem, jer Beckovicevo stvaralastvo me odavna zanima, pa sam tu i tamo upucen u njegovu poeziju... |
Autoru: | bla bla [ 29 Okt 2005, 12:01 ] |
Tema posta: | |
VERA PAVLADOLJSKA Lukavica je htela da me nadlukavi Punio se mesec u avgustu kao lokva Ispaljivane pune duge preko jezera i glava Na radilistima u rudnicima boksita Ubedjivao sam nepoznate ljude U tvoje ime Vera Pavladoljska Gresile su pijane ptice u prostoru Prepelica je kljunom gore okretala Svest je mrcala medju liticama Gonjen tocilima, krsima i gubom Do grla u zivom blatu mislio sam Koliko si me volela Vera Pavladoljska Mrak je u mraku sjao kao zivotinja Grom u lancima camio za brdima Molio sam za sluh fizickih radnika Divio se njihovom surovom apetitu Zaklinjao jednog gluvonemog mladica Da izgovori tvoje ime Vera Pavladoljska Ceo dan u nebu izgoreo mesec Pod laznim imenom leci svoj pepeo U mrcavi medju dvojnicima Dok muzika sneg u usi ubacuje Kleo sam se u obe ruke, narocito desnu Da te nisam voleo Vera Pavladoljska Udvarao se nepoznatoj devojci U kanjonu Tare kod Kolasina Govorio istine na svim jezicima Zario i palio da ih poveruje Dok je cutala secao sam se Da si mi najkrupnije lazi verovala Vera Pavladoljska Pevao je slavuj sa grlom grlice Sve na svetu me na te podsecalo Hvalio sam se da si luda za mnom Cela plaza da ti se uzalud udvara Kako te teram da ides iz glave I kako neces Vera Pavladoljska Kulo crnog zara pod slepim ocima Zarazna zvezda sve i svasta sazdi Dok mi se padobran nije otvarao I kad sam u zavicajne bezdane padao Pricali su da te zovem iz sveg glasa Al nisam priznavao Vera Pavladoljska Ronio u najdublje, bezao u gore Da te glasno zovem da niko ne cuje Bio sujeveran - pitao prolaznike Kako tvoje lice zamisljaju Ceznuo da ceo dan prolazis kraj mene Pa da se ne okrenem Vera Pavladoljska Na ljubavnoj promaji izmedju dve zvezde Nevidljivi uhoda ima nesto protiv Zedj za rakijom je slicna fantaziji U teretnom kamionu koji juri snegu usred leta Bile su dve usne nepismenih zena Po ugledu na tvoje Vera Pavladoljska Po nevremenu sam lovio na ruke Medj zlatnih meridijana u vodi Opisivao oci jedne zene mesec dana U vozovima bez reda mnoge saputnice u prolazu Ubedio da su mi sve sto imam u zivotu Misleci na tebe Vera Pavladoljska Pita za mene metak lutalica Sada me pogresno trazi oko zemlje Vucen tajnim magnetom mog cela Napija mesec da prokaze gde sam Zlostavlja mora, kusa vazduh i podmicuje Ti ces me izdati Vera Pavladoljska Traje monotona biografija sunca Sve sijalice gore usred dana Slovoslagaci su srecni dok ovu pesmu slazu Vazduh ne shvata da sam sebe bombarduje Jedan od vlasica sklon je porocima I jedni i drugi vetrovi te ogovaraju Nekoliko drzava tvrdi da si njina Ti si na svoje ime ljubomorna Kablogrami se u dubokoj vodi kvare Niko ne zna gde su slova tvog imena U mrtvim i laznim jezicima u pogresnim naglascima U rukopisu zvezda po nekoj samoj vodi Ko ce uhvatiti sjaj samoglasnika Koje ptica kuka Vera Pavladoljska |
Autoru: | LHfinaA [ 29 Okt 2005, 19:11 ] |
Tema posta: | |
Odlican je Matija ta zbirka Vera Pavladoljska je nevjerovatna.Ako ti moze pomoci izdavac njegovih knjiga je OKTONX Beograd Volim njegove kratke forme: Kad sretnes zenu koja place pridji joj to je moja draga. ili Udji u moje oci prije nego sto ih sklopim da te pod trepavicama cuvam. |
Autoru: | bla bla [ 31 Okt 2005, 08:27 ] |
Tema posta: | |
KAD DODJES U BILO KOJI GRAD Kad dodjes u bilo koji grad A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno Kad dodjes vrlo kasno u bilo koji grad Ako taj grad slucajno bude Valjevo Gde sam i ja dosao Doci ces putem kojim si morao doci Koji pre tebe nije postojao Nego se s tobom rodio Da ides svojim putem I sretnes onu koju moras sresti Na putu kojim moras ici Koja je bila tvoj zivot I pre nego sto si je sreo I znao da postoji I ona i grad u koji si dosao. Kad dodjes u bilo koji grad Odakle bilo Iz Veljeg Dubokog ili Kolasina Ili niotkud sasvim svejedno Kod odes od svoje kuce Bilo kuda Samo da sto pre odes I dodjes u bilo koji grad Recimo u Valjevo Kad god da dodjes Doci ces vrlo kasno Jer se dugo putuje Dok dodje u tvoj zivot I tu se zauvek zaustavi Ona koja je prema tebi krenula Iz velike daljine Odnekud iz Ruskog Jerusalima Sa Kavkaza iz Pjatigorska U kome nikad nije bila I zvala se kako se zvala Recimo Vera Pavladoljska I izgledala kako je izgledala Kako vise niko na svetu ne izgleda. Kod dodjes u bilo koji grad A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno Jer gradovi su uvek daleko I u njih se dolazi iz daljine A svako putovanje se oduzi Jer svi misle jedino o povratku Mada povratka nema A ko god odluci da putuje Mora krenuti jednog dana A kad god krene Krenuce u ono doba U koje uvek neko krece od kuce Obicno u nedelju Kad si i ti krenuo A kad god je nedelja Najcesce si u nekom drugom gradu A u kojem god da budes Recimo u Valjevu Bice to jedini grad U kome si oduvek bio I cim si cuo njeno ime I pre nego sto si je sreo Oduvek si je znao I voleo vec vekovima. Kad dodjes u bilo koji grad A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno Kad dodjes vrlo kasno u bilo koji grad Ako taj grad slucajno bude Valjevo Doci ces korakom koji dvostruko odjekuje Tvojim i batom jos nekoga Ko s tobom putuje I glas mu ide po vetru U dan neobican za to doba godine Da ni sam neces biti siguran Ni koji je to grad Ni koji su tvoji koraci Samo ces poznati onaj glas Koji ne ide po vetru Nego se javlja u tebi U dan neobican za to doba godine Kad nije ni bilo vreme da budes u Valjevu U koje si dosao kao neznanac Ne znajuci nikoga Ni grad ni Veru Pavladoljsku Ni da se zavole najvise Oni sto se znaju najmanje. Kad dodjes u bilo koji grad A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno Kad dodjes vrlo kasno u bilo koji grad Svet ce postati uspomena na nju I nece biti ni jednog mesta na zemlji Gde te nece sacekivati Ni ogledala u kojem je neces videti Ni plave kose koja nije njena Ni oblaka bez njenog svilenog osmeha Zapamtio je prostor Gora i voda Onakvu kakvu si je prvi put video U bilo kojem gradu Recimo u Valjevu U Karadjordjevoj ulici Izmedju Poste i Suda I evo nailazi ono doba godine Ili tvoga zivota Kad su sve zene ona I nose njenu glavu Ali ni jedna celu A ona zivi nepoznata medju ljudima Odmara se od tebe i od svog imena Ali ma gde zivela i ma ko bila Znaces da je to ona I da ne moze biti niko drugi Jer nikog drugog na tvom svetu nema. Kad dodjes u bilo koji grad A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno Kad dodjes vrlo kasno u bilo koji grad Recimo u Valjevo Okruzice te deca kao svakog pridoslicu I u celom gradu neces poznavati nikog Jer su svi otisli I s tim bi se nekako pomirio Ali niko se ne vraca Sve je gotovo a jos nikoga nema Niti ima cvrstih obecanja Da cemo se ponovo sresti I to je ono sto najvise zabrinjava Pa ipak covek nije manje nego voda Pa voda ne umire Niti je smrt nesto Sto se na svetu dogadja prvi put I da zivimo hiljade godina Prosle bi kao jedna Jer godine su tu da dodju i odu Ali sve sto je njino Nije Vera Pavladoljska Koja ti je dala sto ni sama nije imala I uvek bila pomalo u oblacima I u njih se konacno preselila Ali dok iko ikom cita ovu pesmu Ona se radja sve svilenijeg osmeha I nema nista sa grobljem i smrcu. Kad dodjes u bilo koji grad A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno Kad dodjes vrlo kasno u bilo koji grad Sve ce ti biti odnekud poznato Kao poljubac vec davan nekome U grad ko zna koji Kad dodjes ko zna kad I ko zna otkud Ili Veljeg Dubokog ili niotkud Sasvim svejedno Sve ce ti biti isto kao da nisi dolazio I da uopste ne postojis Jer providjenje ne zuri I nista ne zaboravlja I ne fali mu ni maste ni ideja Da sve poveze i ispuni Kao sto je pisano Samo ti ne bi bio isti I nista ne bi bilo kao sto jeste Da je moglo biti kao sto nije Jer postoji samo jedan grad I samo jedan dolazak I samo jedan susret I svaki je prvi i jedini I nikad pre ni posle nije se dogodio I svi gradovi su jedan Delovi jednog jedinoga grada Grada nad gradovima Grada koji si ti Prema kome svi idu Da se sretnu sa tobom Dobro je sto si dosao Da se u to uveris Bas u Valjevu I sretnes Veru Pavladoljsku I cim si je video Oduvek si je voleo I unapred oplakivao rastanak Koji se zbio Pre nego sto si je sreo Jer postoji samo jedan grad I samo jedna zena I jedan jedini dan I jedna pesma nad pesmama I jedna jedina rec I jedan grad u kome si je cuo I jedna usta koja su je rekla A po svemu kako su je izgovorila Znao si da je izgovaraju prvi put I da mozes mirno sklopiti oci Jer si vec umro i vec vaskrsnuo I ponovilo se ono sto nikad nije bilo. |
Autoru: | delegado cero [ 31 Okt 2005, 20:19 ] |
Tema posta: | |
Ja imam, čini mi se, par njegovih ranijih knjiga, te ako ti treba, javi ... Uh, tek sad sam provalio datum ... Strašno ... |
Autoru: | bla bla [ 07 Nov 2005, 21:43 ] |
Tema posta: | |
Kad bi ti otisla iz ovoga grada Kome bih levu ruku prebacio preko ramena A desnom pokazivao obronke dalekih brda i rekao: "Priroda je puna mojih pogleda na svet". S kim bih zastao pred raspuklim orahom govoreci: "U ovom orahu mozda raste moj sanduk Kad sam bio dete njegovo je stablo posadjeno". Zbog koga bih prekinuo ove reci i rekao nesto radosno, Mada ne znam sta bih sve mogao da kazem Na osnovu cele sume i drugih elemenata! S kime bih se vracao u grad ponosan kao u mojim pesmama. Kome bih govorio o sajdziji koji zivi u zemlji I o mom srednjem uhu koje je gusto kao secer. S kime bih podigao glavu prema besputnim nebesima, Kome bih pokazivao kozje staze medju zvezdama. Ciji bi zubi zvonili kao promrzla jabuka u psenicnoj plevi S kime bih pomenuo: tajge, sneg na Etni, ljude po tamnicama. Bela ptica na snegu, plastu snega u vodi, Kome bih rekao kako mi se cini Da u reci Ararat kljuca kamenje I ko bi me zbog toga voleo? Danas svi znaju da sam na tebe mislio kad sam rekao: "Ona kaze balkonu da ga voli I balkon se srusi u tom casu". Postari bi sirom sveta raznosili jedno isto pismo Dok zver skupog krzna drema u glupoj toploti na Tibetu I bilo kakav mesec prelazi preko smetova. S kime bih dugo u noci govorio protiv svakoga I ko bi me zbog toga voleo? Kad bi ti otisla iz ovoga grada, Govorio bih uzalud: Moje reci se ne bi ni na koga odnosile. |
Autoru: | bla bla [ 16 Nov 2005, 00:33 ] |
Tema posta: | |
KAD BIH ZNAO DA Kad bih znao da bih se ponosno drzao Na robijama i pred sudovima: Zario bih, palio, i sve izdrzao I svemu se odupro golim udovima! Kad bih znao da bih sto ispod stopala Sam cusnuo i sam omcu namakao: Vecnosti bi se moja dusa dokopala A moj dzelat bi za mnom zaplakao! Al bojim se da bih poceo da molim Da placem, klecim i sve da izdajem, Da bih sacuvao samo zivot goli Na sve da pljunem, na sve da pristanem! |
Autoru: | bla bla [ 02 Dec 2005, 00:12 ] |
Tema posta: | |
KAD SAM JE PRVI PUT VIDEO Radnici koji nikada nisu videli more Kad je sretnu misle da je dan lepsi no inace Ta zena taj gigant, ta drzava u drzavi Kad sam je prvi put video rekao sam: "Eto kako treba da izgleda prestonica jedne zemlje Koja ostaje bez svetla kad ona sklopi oci." Jedina nevina zena koja radja decu Ta djevuska visoka kao podzemna zeleznica I lepa kao da uopste ne postoji. Njenu sobu su razneli mirisi. Ona se sminkala i cesljala I to je sve sto je uradila za poeziju. Zakleo sam se da cu precutati njenu proslost Jer ja sam rodjen sa mnogo vise prljavstina No sto ih je ona imala u zivotu. Vec nema u srpskom jeziku reci na koje se mogu osloniti Sa kojima bih poredio njene oci i onda mirno spavao Ima jedna zemlja velika kao njena trepavica Ta neosvojiva Rusija koju je ipak lakse osvojiti. Od njenog poljupca koji mi je poslala telefonom Zapalilo mi se uvo na posti jednoga drugoga grada To famozno to zeleno to gorko uvo Koje je dugo stajalo kao antena na jednoj radio-stanici. Otkidao sam ga i duboko u zemlju zakopavao Ali nije prestalo da me poziva na telefon Svojom telepatskom azbukom svojim visecim mostovima. Na mome srcu kao na gramofonskoj ploci Snimila je sve sto je rekla u zivotu Njene korake, njen smeh i njen kasalj Njena duga saputanja sa ljudima koje ne poznajem. Gradove u kojima zivimo vezuju nasa pisma. Ja ne znam za drugo nebo sem njenog kisobrana. Kad me ona voli ne znam od cega zivim Ne jedem, zaboravljam da disem i vrlo cesto umirem. Visoko u nebu setim se da ne umem leteti Prodjem glavom kroz zid i vidim da sam pogresio Tad zviznem nogom mesec iznad grada I trceci obilazim mesto gde cemo imati sastanak za nekoliko dana. Njen najgori djak gutac ljubavnog plamena sa injem u usima Tumacim svojoj krvi njeno pretesko gradivo. Pun otpadaka kao golfska struja Silazim niz stepenice u zemlju I jedini ne znam za svoju tragediju Taj svirepi podtekst nase ljubavi. O suzo na jastuku Uspomeno na pilota koji nikada nije sleteo Izgubljen u vazduhu. |
Autoru: | bla bla [ 05 Dec 2005, 00:14 ] |
Tema posta: | |
KAD SAM JE DRUGI PUT VIDEO Kad sam je drugi put video rekao sam: "Eno Moje Poezije kako prelazi ulicu." Obecala je da ce doci ako bude lepo vreme Brinuo sam o vremenu pisao svim meteoroloskim stanicama Svim postarima svim pesnicima, a narocito sebi Da se kise zadrze u zabacenim krajevima. Bojao sam se da preko noci ne izbije rat Jer na svasta su spremni oni koji hoce da ometu nas sastanak Sastanak na koji vec kasni citavu moju mladost. Te noci sam nekoliko vekova strepeo za tu zenu tu zenu sa dve senke Od kojih je jedna mracnija i nosi moje ime Sad se citav grad okrece za Mojom Poezijom Koju sam davno sreo na ulici i pitao: Gospodjice, osecam se kao stvar koju ste izgubili Da nisam mozda ispao iz vase tasne. Ja sam njen licni pesnik kao sto ona ima i licne ljubavnike Volim je vise no sto mogu da izdrzim Vise od mojih rasirenih ruku Mojih ljubavnih ruku punih zara punih magneta i ludila Moj snu kao asfalt izbusen njenim stiklama Noci za mene sve dusa bacena izmedju nas Ona mi celu krv nesrecnom ljubavlju zamenjuje Moje su usi pune njenog karmina Te providne, te hladne usi to slatko u njima Kad se kao prozori zamagle od njenog daha. Kako je ona putovala pomerao se i centar sveta Pomerala se njena soba koja ne izlazi iz moje glave Sumo vremena sumo, nicega ljubavna sumo Jos ne prestaje da me boli uvo Koje mi je pre rodjenja otkinuo Van Gog To uvo sto krvari putujuci u ljubavnim kovertama. U staklenu zoru palu u prasinu Plivao sam sto dalje ka pustim mestima da bih slobodno jaukao Ptico natalozena u grudima sto ti ponestaje vazduha Radnice po podne na tudjem balkonu Vec dvadeset godina moj pokojni otac ne popravlja telefon Vec dvadeset godina on je mrtav bez ikakvih isprava O, koliko cemo uzasno biti razdvojeni i paralelni O, koliko cemo biti sami u svojim grobovima Jos oko nje oblecem kao nocni leptir oko svece I visoke prozore spustam pred njene noge Moje srce me drzi u zatvoru i vodi pred njenu kucu Gde su spustene zavese nad mojom ljubavlju Ta zena puna malih casovnika sa ocima u mojoj glavi Taj andjeo isprljan suncem, list vode, list vazduha Ljubomorne zveri oru zemlju i same se zakopavaju O, sunce nadjeno medju otpacima Zuje uporednici kao telegrafske zice Prevrcu se golubovi kao beli plakati u vazduhu I mrtve ih krila godinama zadrzavaju u visinama Kao sto mene njena obecanja zadrzavaju u zivotu. O, siroce u srcu sto ti brisem suze Moja nesrecna ljubavi razmeno djubreta Stidim se dok je ljubim kao da sam sve to izmislio Kuca nistavilo na svim prozorima Sve je dignuto u vazduh Samo se jos nesrecni pesnici kurvinski bave nadom. |
Autoru: | bla bla [ 15 Feb 2006, 00:16 ] |
Tema posta: | |
LAZNE MI PUTEVE Lazne mi puteve pod noge poturaju. Lazne mi reci u usta guraju. Pun mi je zivot lazi pune usi. Do grla u strasnoj lazi sto me gusi. Sve sto je moje lazni prizvuk ima. Sve sto je moje ko da je od dima. Laz je podrzana laznim svedocima. I istina nigde nikog ne zanima. Kako da izdvojim laz iz tog sto disem. Kako da ne lazem u tome sto disem. Kad me lazima kao pticu pune: Ko i druge lazi moja glava trune. |
Autoru: | TaNaNa [ 18 Feb 2006, 18:10 ] |
Tema posta: | |
Nasa krv ce im pred Bogom dosaditi Braco i sestre Kuci! Evo me prvi put u Kucima, na poziv Kulturno-umetnickog drutva koje nosi ime Marka Miljanova, a poodavno sam zeleo da dodem i poklonim se i vama i ovim grobovima i ovim krevima i ovim senima koje priziremo na njima. Odista ste mogli pozvati dostojnijega i pozvanijega, ali niste ni obaveznijega da se odazove ni zahvalnijega to ste ga se setili ba u ovim vremenima. Nazvao sam vas bracom i sestrama ne samo zato to je tako uzeto u obicaj medu Srbima, nego i po onoj odluci donetoj na zboru u Rovcima ima dvesta godina da se muki Kuci imaju smatrati bracom, a zenski sestrama. Ova strana ura, ovaj polom, ovo mesto, narod Marka Miljanova - zasluzuju visociju i dublju i zasnovaniju rec od one koju cete od mene cuti, a za moju zalosnu utehu danas i nemamo nikoga ko bi imao znanja, morala i pameti da je kaze. Proteci ce mnogo vode dok saznamo istinu o ovim dogadajima cije smo zrtve vie nego ucesnici. Bice najblize istini da je ovo nova poara Kuca, samo to su Kuci postali sva srpska zemlja i to je u ovoj poari pod noz stavljen sav srpski narod. I kao to su se Kuci sklonili ispred Turaka u onu pecinu ponad Male Rijeke, tako se u ove dane u pecinu sklanja srpski narod, a pecina je postala i pojata u najdubljoj zabiti i najslavnije gradevine u najvecim gradovima. U tu pecinu nas ugone na pragu 21. veka, usred Evrope, ognjem i macem najmocnije i najkulturnije drzave sveta. Do te pecine nas je dovela naa istorijska sudbina, ta pecina je ishod svih naih stradanja i bojevanja; rezultat i ostvarenje naih nada i snova, ta pecina je placena ne sa dvije uzice, nego okeanom srpske krvi. I kao to su nekada po Kucima deca bacana u oganj i Kuci videli da je plamen od djece zelen, tako se u boju tog plamena jo jednom uverava srpski narod ciju decu gore bombama NATO pakta. I kao to su se Kuci kad im je nestalo dzebane branili kotlovima i santracima, kablovima i vaganima, dubinama i "komatima hljeba" - tako srpski narod tim istim oruzjem gada i obara sa svoga neba avione najmocnijeg vojnog saveza sveta. Ali za razliku od turskih vremena kad su se Kucima u nevolji nali Rovcani i odveli ih u Rovca - danas ni Kuci ni Rovcani ni svi Srbi zajedno - posle mora krvi prosute za pravdu i slobodu - na celom svetu nemaju ni svoje Rovcane koji bi im pritekli u pomoc, ni svoja Rovca gde bi sklonili glavu. Kao Kuc mrem prilicno srecan, a kao Srbin nesrecan i nezadovoljan - oporuka je Marka Miljanova. Danas bi umro nesrecniji i kao Kuc i kao Srbin, a ponajvie kao covek. "I ovo se tebe ponajvie tice, mladi Kucu, da i ovo opie ako se bude rodio da smije i umije istinu govoriti". Primeri cojstva i junatva stali su u jednu knjigu, a za primere necovetva mala je i citava biblioteka. Pa ipak, kao da jo uvek ne verujemo ono to gledamo svojim ocima i placamo svojom sudbinom i zivotima. Nemamo kome da pokazemo svoje rane, nagone nas da krijemo tudu sramotu. Ono to se danas dogada Srbima mrlja je na obrazu covecanstva, sramota ljudskog roda. Ko je mogao pomisliti da ce doci dan da sklanjamo krstove i jevandelja ispred pomame hricanskih naroda i najcivilizovanijih drzava sveta. Ko je mogao u snu sniti da ce poluvekovni trijumf najgorih daka smeniti trijumf najgorih ljudi. Da ce san o Americi nestati s propacu komunizma. Da ce se Kominterna preseliti u Vaington, da ce Bler postati Todor Zivkov, irak Cauesku, a Havel - Husak? Da ce Zapad na srpskoj zemlji naloziti na vatru sav svoj moralni prestiz, a taj prestiz nije bio u oruzju i sili. Umesto da je svi vole, Amerika je izabrala da je se svi boje - i tu je pocetak i njenog kraja. Mi nismo mogli birati. Bolje je i ovo nego da smo se poklali medu sobom. I, ako smo birali izmedu to dvoje - dobro smo izabrali. "Idi sine Turcine na megdan/Radija sam bez tebe jednoga/No da tako na sramotu zivi". Ta rec je i ovog puta sve odlucila na ponos i diku Marka Miljanova. I kao to je pre dve hiljade godina sve skocilo na jednoga klicuci: "Raspni ga, raspni!" - neto slicno se danas dogada sa Srbima. I kao to je snaga Jedinca Sveta bila u njegovoj nevinosti - u osecanju da strada na pravdi Boga je i najveca nada i snaga srpskog naroda. Zar je neto nekome skrivila srpska zemlja? Zar su krivci njeni putevi i mostovi, njene vocke i vinogradi, njene sirotinjske udzerice i njene najlepe gradevine? Ja ne znam drugoga naroda osim srpskoga koji nikada nije mrzeo, niti danas mrzi ikoga. I mada neprijatelja ne vidimo od oblaka - naa krv ce mu pred Bogom dosaditi. Da li je Albanija prvi put u svojoj istoriji na pravoj strani, kako misle njene vode, ili se NATO pakt naao na pogrenoj? U Kucima Marka Miljanova necemo precutati ni rec koju dugujemo istini i Albancima. Naime, Albanci su u ovom ratu zrtvovani narod. Samo nas unazaduju i unizavaju otvoreno, a njih unesrecuju i raskucuju onako kako ih toboz - brane. Kad je prva bomba pala na Kosovo bilo je lako znati da ce druga pasti na Lovcen - Ararat isplivao iz kosovskog potopa i da su Lovcen hteli ovog puta da potede i preskoce, ono kamenje bi da ume govoriti vapilo: "Nemojte nas nagrditi da nam to ne ucinite!" Marko Miljanov je bio samostalan u govoru, otvorena lica i jezika. Skoro ce sto godina od kada je umro, a nijedan dan nije bio mrtav, niti ce umirati dok je srpskog jezika. Sebe je precutao, a nama je ostavio da o njemu govorimo onako kako je on govorio o drugima. Nije se bunio samo protiv tudih, nego i protiv svoga gospodara. Zato je postao razvojvoda, proglaen izdajnikom i ludakom, sahranjen bez vojnih pocasti. Zato je njegova posmrtna slava veca od one koju je doziveo za zivota. Medu primerima cojstva i junatva najslavniji primer je postao on sam. A njegovo ime vremenom je postalo zbirno ime naih moralnih zasluga i podviga. Kad cu ako ne sad i gde cu ako ne ovde reci i ovo: Kad sam poput vojvode Marka i sam "poceo da neto brckam po karti" i objavio knjigu "Rece mi jedan co'ek" - cuo sam da je kazao neki Kuc: "ta bi tek napisao da je Kuc, kad je ovo napisao kao Rovcanin!" I kad sam vec poceo, da kazem i ovo, a to to cu reci nekada je znalo svako cobance. Srbi su jedini slovenski narod koji je imao dve drzave: Srbiju i Crnu Goru. U proteklih pola veka Crna Gora prvi put u svojoj istoriji nije bila srpska drzava. I danas ceo svet vidi kako se Srbi ne boje zivog i mocnog NATO pakta, ali ih je strah od mrtve Kominterne. I sve smeju slobodno reci sem da su Srbi. Da ne zaboravim i ovo: Drzim da su vam poznata moja politicka uverenja. Sada mogu samo da dodam ono to je davno rekao jedan Rovcanin: "Ako Gabelji podignu barjak da brane ovu zemlju ja cu biti sa njima!". I da zavrim: U svakom Golijatu, makar imao atomsku bombu i nevidljive avione i bio sila nad silama, zivi strah od Davidove pracke. A tih pracki i tih Davida bice dok je ovog kamenja, dok budu postojale Srbija i Crna Gora. |
Stranica 1 od 1 | Sva vremena su u UTC [ DST ] |
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |