banjalukaforum.com https://www.banjalukaforum.com/ |
|
Ljubavna poezija https://www.banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=8&t=1192 |
Stranica 32 od 36 |
Autoru: | bla bla [ 17 Jan 2003, 07:14 ] |
Tema posta: | |
Ponocni casovi minuse Kolosjekom, pored mene Peronima pustim samo sni hodise Praznih klupa odjekuju duse... A ja cekah da dodjes mi u jedan od poljubaca koji upucujem bljedilu mjesecevog uzglavlja mirisnim sjecanjem opijen cempresom tvog pazuha, valovima grudi zaljuljan tihim povecerjem tvog osmjeha uspavan. Ponocni cas promice kolosjekom, neuhvatljiv A ja cekam na peronu Jednom od mnogih, Jedinom, Voz koji ce me odvesti tebi u snove. |
Autoru: | bla bla [ 17 Jan 2003, 23:42 ] |
Tema posta: | |
Neko drugo more jutrom ti osvice pod oknima Neka druga ruka u snu ti kupine na dlan prinosi Neko drugo lice u tvojoj bistroj se zenici ogleda Neko drugo uho iz sna tvoga, muziku za svoje uho izbira Neka druga senka vitku tvoju senku podnevom dotice Ali niko drugi u tvom snu ne usni a da u budnom oku osvane Pero Zubac |
Autoru: | bla bla [ 18 Jan 2003, 09:23 ] |
Tema posta: | |
Ti ne volis i ne zalis mene, nisam vise mio srcu tvom? Gledajuc u stranu strast ti vene sa rukama na ramenu mom. Smijesak ti je mio, ti si mlada, rijeci moje ni njezne, ni grube. Kolike si voljela do sada? Koje ruke pamtis? Koje zube? Prosli su ko sjena kraj tvog tijela ne srevsi se sa plamenom tvojim. Mnogima si na koljena sjela, sada sjedis na nogama mojim. Oci su ti poluzatvorene i ti sanjas o drugome nekom, ali ljubav prosla je i mene, pa tonem u dragom i dalekom. Ovaj plamen sudbinom ne zeli, plahovita bjese ljubav vruca - i ko sto smo slucajno se sreli, rastanak ce biti bez ganuca. Ti ces proci putem pored mene da prokockas sve te tuzne zore. Tek ne diraj one neljubljene i ne mami one sto ne gore. I kad s drugim budes jedne noci u ljubavi, stojeci na cesti, mozda i ja onuda cu proci i ponovo mi cemo se sresti. Okrenuvsi drugom blize pleci ti ces glavom kimnuti mi lako. "Dobro vece",tiho ces mi reci. "Dobro vece, miss", i ja cu tako. I nista nam srca nece ganut, duse bit ce smirene posvema - tko izgori, taj ne moze planut, tko ljubljase, taj ljubavi nema. Sergej Jesenjin |
Autoru: | Definisi [ 18 Jan 2003, 13:13 ] |
Tema posta: | |
Mislim da ima bolji prevod te pjesme. Ti me ne volis i ne zelis zar, |
Autoru: | bla bla [ 18 Jan 2003, 13:44 ] |
Tema posta: | |
Poznavao sam jednu djevojku Mnoga ljeta Mnoge jeseni Mnoge zime Zavolio sam ja tu djevojku Djevojku po imenu Pjesma Bas nekako s proljeca sam je zavolio Moja djevojka Pjesma sve zna Sve hoce i sve umije Cesto sam je upoznavao s prijateljima Tada bi ona bila gorda i ponosita Kada bih je prestavljao djevojkama Postajala bi nekako otuzna Sanjalacki zaljubljena Tako zaljubljena Da me ponekad i na suze tjerala Polazila sa mnom na igranke Bivala sa mnom na rastancima U vojsku me ispratila Poslije u rat za mnom dosla I nikada me nije iznevjerila Prosla su mnoga ljeta Mnoge jeseni Mnoge zime Evo uskoro ce ponovo proljece Kose su mi polusjede No moja me Pjesma i dalje prati Ponekad je vesela Ponekad tuzna A Boga mi zna me i u frku ugurati No sta mogu Kakva je takva je I dalje me ne napusta. |
Autoru: | NIKMAN [ 18 Jan 2003, 18:36 ] |
Tema posta: | |
U tvojim sam očima pronašla usamljenog kolibrića, napaćenog ratnika Pronašla sam osmijeh mangupa Pronašla sam bolne krikove ranjene zvijeri, uzavrelu krv buntovnika i tihi ljubavni sentiš Pronašla sam neistražene daljine,burnu prošlost i izgubljenost... Željela sam te utješiti, ali ti to nisi htio Ponos je bio jači od tebe, odmahnuo si rukom i otišao u noć.. Klupa patnje sačuvala je uspomenu na tvoje oči i tvoju tugu Sačuvala je i moju ljubav koju sam ti htjela priznati te noći Upila je i moje suze, koje su dugo tekle gledajući te kako odlaziš Srce je vapilo za nježnom riječi, a duša za osmijehom Umjesto toga čuo se tvoj promukao i nervozni smijeh kojim si želio odagnati sjećanje na moje oči u kojima je sve pisalo.. Potisnuo si me u najdublji kut svojih misli i ja i sad tu stojim Odbio si razumijevanje te noći A ja znam kad vidiš kako se nebo plavi sjetiš se pogleda mojih očiju I tada trčiš,bježiš,luduješ, ali ne zaboravljaš A ja uvijek nađem načina da isplivam da te podsjetim da postojim I sad kad se sretnemo ti šetaš svoju djevojčicu, a ja sa svojom djecom Pitaš me sjetno da li smo ipak mogli nas dvoje Ne znam,možda.. I opet me pitomo gledaš tim svojim bademastim očima Ali sad sam mirna ipak si u mom srcu tek uspomena Sjećanje na prvu ljubav i dvoje djece koje se nekad voljelo... (19.04. 1998.) PlavookaZg |
Autoru: | Ipanema_ [ 18 Jan 2003, 20:04 ] |
Tema posta: | |
Epitaf za suzu boje runolista Jos mi ponekad dodjes u snove u istom haljetku duginih boja i iste ti rijeci iz mraka doplove laka ti noc malena moja. Ulazis u oci u srce u pore korakom vojnika pred sudnji boj i tvoje mi usne sapatom govore laku ti noc maleni moj. Negdje jos ima u ovome gradu ulica ljubavi i klupa bez broja i jedna sibica za jednu baladu laka ti noc malena moja. Imala je suzu boje runolista i pelerinu, neki smjesan kroj... ja isti, a ona nikad vise ista laku ti noc maleni moj. Gospode da li cu je jos jednom sresti ili ce zauvjek nestati ko Troja... jos jedna sjenka na srebrnoj cesti laka ti noc malena moja. Na pola puta a vec na dnu sa glavom u pjesku kao noj... u svakom osmjehu jos trazim nju laku ti noc maleni moj. - Miladin Beric - |
Autoru: | NIKMAN [ 18 Jan 2003, 22:25 ] |
Tema posta: | |
Tko je taj koji me ljubi toliko, da za moj zivot svoj zivot ugasi? Ako se tko iz ljubavi same u moru utopi za me, u zivot iz kamena mene ce spasit. Ja zudim da tijelom potece mi krv, jer kamen je samo kamen. Ja cekam i ceznem u hladnoj samoci. Zar ne moze nitko smjelosti smoci, da zivot mi vrati i plamen? A kad mi tko zivot jedanput vrati, sto zamamno sja se i zlati, onda cu plakat, plakat cu sama sto nisam vise kip od kama. Jer ne mogu dozvat iz morskih dubina svog ljubljenog, jedinog moga. R. M. RILKE |
Autoru: | bla bla [ 20 Jan 2003, 07:07 ] |
Tema posta: | |
Samoca je poput kise. U veceri iz mora se dize, iz ravnica pustih i dalekih stize, ide u nebo gdje je uvijek ima. I tek sa neba pada po gradovima. Pada prije neg svjetlost je izasla, kad ulice se okrecu spram zore, i kad se tijela sto nisu nista nasla, razocarano dijele puna more, i kada ljudi sto od mrznje gore, u postelji jednoj moraju da noce. Tada dolaze valovi samoce... R. M. Rilke |
Autoru: | bla bla [ 20 Jan 2003, 08:22 ] |
Tema posta: | |
Malo je poduze, ali predivno...... Vasko Popa DALEKO U NAMA 1 Dižemo ruke Ulica se u nebo penje Obaramo poglede Krovovi u zemlju silaze Iz svakog bola Koji ne spominjemo Po jedan kesten izraste I ostaje tajanstven za nama Iz svake nade Koju gajimo Po jedna zvezda nikne I odmiče nedostižna pred nama Čuješ li metak Koji nam oko glave obleće Čuješ li metak Koji nam poljubac vreba 2 Evo to je to nepozvano Strano prisustvo svo ga Jeza je na pučini čaja u šolji Rđa što se hvata Na rubovima našeg smeha Zmija sklupčana u dnu ogledala Da li ću moći da te sklonim Iz tvoga lica u moje Evo ga treća je senka U našoj izmišljenoj šetnji Neočekivani ponor Između naših reči Kopita što tutnje Pod svodovima naših nepca Da li ću moći Na ovom nepočin-polju Da ti podignem šator od svojih dlanova 3 Uznemirena šetaš Podočnjacima mojim Na nevidljivoj rešeci Pred usnama tvojim Nage reči me zebu Otimamo trenutke Od bezobzirnih testera Ruke se tvoje tužno U moje ulivaju Vazduh je neprohodan 4 Šušte zelene rukavice Na granama drvoreda Veče nas pod pazuhom nosi Putem koji ne ostavlja trag Kiša pada na kolena Pred prozorima odbeglim Dvorišta izlaze iz kapija I dugo gledaju za nama 5 Noćima nestaje tama Čelične grane hvataju Prolaznike za ruke Samo nepoznati dimnjaci Slobodno hodaju ulicama Prosečenim kroz našu nesanicu U olucima zvezde nam trule 6 Bdiš mi u bori između veđa Čekaš da se razdani Na mome licu Voštana noć Tek je dogorela Do nokata praskozorja Crne opeke Već su popločale Ceo nebeski svod 7 Nad mirnim vodama Zubate oči lete Oko nas modre usne Na granama lepršaju Krici udaraju o plavet I padaju na jastuke Kuće nam se kriju Iza uskih leđa Šake hvataju Za nejake oblake Vene nam valjaju mutne Postelje i stolove Izlomljenih kostiju Podne na ruke nam palo I smrknulo se Otvorena raka na licu zemlje Na tvome na mome licu 8 Na raskrsnicama Podočnjaci dana Sreću nam se modri Ako okrenem glavu Sunce će s grane pasti Sahranila si osmehe U dlanovima mojim Kako da ih oživim Senka mi je sve teža Neko joj vezuje krila Oči otvaraš dobra Sklanjaš me nemo Noć me iznenadna traži U dnu drvoreda Platan cigaretu pali 9 Otrovni zeleni Časovi marširaju Preko našeg čela Putujemo iz tela Ćutanjem koje vuku Pogledi naši ludi Između očnih kapaka Stežem ti nagi pogled Bol u njemu da zdrobim 10 Kako dugmadima ovim Tučanim da gledamo Smeje nam se tama Kosama nas bičuje Kako jezikom ovim Papirnatim da govorimo Reči nam ga suvog Pod nepcima zapale Kako sa telom ovim Od živog peska da opstanemo Razularene kašike Odnose nam zrno po zrno Kako drvenim rukama ovim Lišenim lišća da se grlimo Ginu nam karanfili sa usana Ginu nam u vrelome pesku 11 Kuće su izvrnule Gorke džepove soba Da ih vihor pretraži Dužnaših rebara Ulične svetiljke Svlače haljine krvave Dva smo lista novina Surovo zalepljena Na ranu večeri Zapaljene ptice iz obrva mojih na ključnjače su ti pale 12 Teku nam hodnici mutni Sa trepavica niz lice Ljutom usijanom žicom Gnev nam porubljuje misli Nakostrešene makaze Oko golorukih reči Otrovna kiša večnosti pohlepno nas ujeda 13 Ruše se stubovi koji nebo drže Klupa sa nama polako U prazno propada Zar da dovek čamimo U kamenom ćutanju Kroz oči kroz čelo Reči će nam prolijati Razbežali se dani Zar da dovek čekamo sunce Da nam se kroz rebra zažuti Slušamo kako nam srca U grlu mrtvih stubova lupaju Istrčali smo iz grudi 14 Očiju tvojih da nije Ne bi bilo neba U slepom našem stanu Smeha tvoga da nema Zidovi ne bi nikad Iz očiju nestajali Slavuja tvojih da nije Vrbe ne bi nikad Nežne preko praga prešle Ruku tvojih da nije Sunce ne bi nikad U snu našem prenoćilo 15 Ulice tvojih pogleda Nemaju kraja Laste iz tvojih zenica Na jug se sele sa jasika u grudima tvojim Lišće ne opada Na nebu tvojih reči sunce ne zalazi 16 Sijalicu dobru pališ U tuzi mojoj smeđoj Livadu mi prostireš Na grudima svojim Golubove okupljaš U radosti mojoj bele Cigaretu mojih briga U srcu svome gasiš U grozdu tamjanike Na moje usne čekaš 17 U moru bih spavao U zenice ti ronim Na pločniku bih cvetao U hodu ti leje crtam Na nebu bih se budio U smehu tvom ležaj spremam Igrao bih nevidljiv U srce ti se zatvaram Tišini bih te oteo U pesmu te oblačim 18 Dan ti bogat u naručju Nosim Mlade jele dužpogleda Sadim Gradovima tvog ćutanja Lutam Rosu ti sa trepavica Berem Noć vitku ti preko pasa Lomim Brižne zore sa krovova Zovem 19 Mladost nam lista Zelena dužsvojih ulica Obrazi kuće sjaje se Kada prođemo Stopalima našim Pločnici igraju karte Zvezda smo iznenadna na licu prolaznika Jata iznenađenja Hranimo sa dlana 20 Iz tvojih dlanova Piju živu vodu ptice Plave i smeđe ptice Koje nam iz očiju izleću Kad nadaleko nema nijednog lovca Tvoji dlanovi obasjavaju Naše dve zamišljene grudve zemlje Kad sunce kasni 21 Ruke tvoje plamsaju Na ognjištu usred mog lica Ruke tvoje otvaraju mi dan Ruke tvoje cvetaju U udaljenoj pustinji u meni Gde još niko nije zakoračio Ruke tvoje sanjaju u mojima san svih ozvezdanih ruku na svetu 22 Naš dan je zelena jabuka Na dvoje presečena Gledam te Ti me ne vidiš Između nas je slepo sunce Na stepenicama Zagrljaj naš rastrgnut Zoveš me Ja te ne čujem Između nas je gluhi vazduh Po izlozima Usne moje traže Tvoj osmeh Na raskrsnici Poljubac naš pregažen Ruku sam ti dao Ti je ne osećaš Praznina te je zagrlila Po trgovima Suza tvoja traži Moje oči Uveče se dan moj mrtav S mrtvim tvojim danom sastane Samo u snu Istim predelom hodamo 23 Bez tvojih pogleda reka sam Koju su napustile obale Vetar me za ruku vodi Tvoje ruke odsekao je suton Bele ulice preda mnom beže I prsti se klone moga čela Na kome se svet zapalio Reči su mi u travu zarasle Tišina ti je raznela glas Stvari mi siva leđa okreću Po tami moga tela Opaka svetlost šestari 24 Idem Od jedne ruke do druge Gde si Zagrlio bih te Grlim tvoju odsutnost Poljubio bih ti glas Čujem smeh daljina Usne mi lice rastrgle Iz presahlih dlanova Blistava mi se pojavi Hteo bih da te vidim Pa oči zaklapam Idem Od jedne slepoočnice do druge Gde si 25 Patos sam žut U praznoj sobi u kojoj sediš Samo da me tvoja senka uteši I stepenište sam drveno Kojim iz sobe na ulicu silaziš Samo da se sa senkom tvojom poigram Lišće sam suvo Dužulica kojim prolaziš Da tvoju senku čujem I stena sam naga kraj druma Kojim se udaljuješ Da me tvoja senka odene 26 U ovoj noći bez jutra Ko je ta svetiljka sa ugla Pogledom me tvojim obavija I prati do našeg oslepelog stana I svetli na pustim nasipima vena I ko je ta ptica Na napuklom nebu moga srca Jedina ptica Glasom me tvojim k sebi zove Jer ne ume bela na zemlju da sleti 27 Među dlanovima grejao sam ulicu Kojom si se vratila Glas ti je po krovovima Zaboravio belinu Časovi sa kojima sam samovao Dižu se pred tobom Sa snežnih stolica 28 Pod očnim kapcima Spavaju ti ljubičice Pretvaram se sav u sunce Nad tvojim ružnim snom Otvaraš mi širom Sve prozore na čelu Berem za tebe bele Lokvanje iz moje krvi Daješ zeleno lišće Mome stablu od pepela 29 Ovo su ti usne Koje vraćam Tvome vratu Ovo mi je mesečina Koju skidam Sa ramena tvojih Izgubili smo se U nepreglednim šumama Našeg sastanka U dlanovima mojim Zalaze i sviću Jabučice tvoje U grlu tvome Pale se i gase Zvezde moje plahe Pronašli smo se Na zlatnoj visoravni Daleko u nama 30 Sa tela sumrak svlačim Dan mi je našao lice Vetar kosu razveselio Pogled mi začuđen lista Senka iz sunca niče Svet na pragu srca stoji Opet obroncima plavim U glas ti bistri silazim Po našu čarobnu lampu |
Autoru: | NIKMAN [ 20 Jan 2003, 11:04 ] |
Tema posta: | |
Gledam je. Godine ne ostaviše traga na licu koje mi se nasmiješilo tog dalekog jutra, dvadeset godina ranije. Gledam je. Spava bezbrižno moleći se tiho snovima svojim. Najmanje, bar se nadam, još dvadeset godina je ped nama. Gledam je. Zaista, čime zaslužih ljubav koju mi pruža to lice? Snove još nije ostvarila. Samo pokušava. Gledam je. |
Autoru: | bla bla [ 21 Jan 2003, 08:54 ] |
Tema posta: | |
Sve Sto imam Poklonicu tebi Ne gledaj S prezirom I nije tako malo Pjesme U bolu Nenapisane Rijeci U strahu Nerecene Ljubavi Zbog tebe Izgubljene Uzmi I nemoj Malo da ti bude |
Autoru: | NIKMAN [ 21 Jan 2003, 11:36 ] |
Tema posta: | |
Ceo nam je dan dug, i dosadan. Do veceri, kad se, krisom sastajemo. poljubac jedan, brz i negledan, dosta nam je. Da se svetu nasmejemo. Da odemo u noc, kao da smo krivi. Lako, kao tica, koja kratko zivi. Nas viti korak ne vezuje brak, ni nevini zanos zagrljaja prvih. Nego osmeh lak, kao cveta u mrak, na usnicama sa dve tri kapi krvi. Ruke nam ne drhte, od stara prstenja, nego od zudi straha i sazaljenja Ah, nije taj strah samo nas uzdah, kad vidimo sumu, kako lako cveta. Nego je to plah, isprekidan dah, kojim bi nekud dalje, sa ovoga sveta. U Slobodu, kud, nad nama, grane jezde. U prah mirisan, kud lipe raspu zvezde! Uzese nam cast, ali svetli slast, nebesna, kao ponos, na nasem licu! Nasa je strast gurnula u propast: lazi , zakone, novac, i porodicu. Od ponizenja nam je klonula glava, al nam se, u telu, prolece spasava! Nas tuzan osmeh blagosilja greh; zig onih koji ljube, na svetu celom. Ceo nam je dan, dug i dosadan, i prolazi u cutanju neveselom. Tek uvece, slobodan ko u travi cvet, ja te cekam. Na jednoj klupi. Razapet. |
Autoru: | bla bla [ 21 Jan 2003, 11:44 ] |
Tema posta: | |
Plamen u mom srcu, ko ce da razbukti: ti, il' pesma prolecnog jutra, ili jedna rec tvoga toplog daha, sto me greje - kao ljubav strasna? U tebi tajni bezbroj spava, nosenih mislju na krilima sna. Uz blesak sjajni osmeha tvoga - osecam mladost i zivota sjaj! Sanjam sa nebom, u poljima maste, gde galebi lete i pevaju seve, gde kristalnim sjajem zubore reke, i melodicno zvoni - priroda sva. A ti si vedrina koja zraci, nad mojim toplim zeljama. Svuda si sa mnom kao sena moja, s ceznjom i nadom - stopljena! |
Autoru: | bla bla [ 21 Jan 2003, 15:00 ] |
Tema posta: | |
Poznavao sam jednu djevojku Mnoga ljeta Mnoge jeseni Mnoge zime Zavolio sam ja tu djevojku Djevojku po imenu Pjesma Bas nekako s proljeca sam je zavolio Moja djevojka Pjesma sve zna Sve hoce i sve umije Cesto sam je upoznavao s prijateljima Tada bi ona bila gorda i ponosita Kada bih je prestavljao djevojkama Postajala bi nekako otuzna Sanjalacki zaljubljena Tako zaljubljena Da me ponekad i na suze tjerala Polazila sa mnom na igranke Bivala sa mnom na rastancima U vojsku me ispratila Poslije u rat za mnom dosla I nikada me nije iznevjerila Prosla su mnoga ljeta Mnoge jeseni Mnoge zime Evo uskoro ce ponovo proljece Kose su mi polusjede No moja me Pjesma i dalje prati Ponekad je vesela Ponekad tuzna A Boga mi zna me i u frku ugurati No sta mogu Kakva je takva je I dalje me ne napusta. |
Autoru: | NIKMAN [ 21 Jan 2003, 19:40 ] |
Tema posta: | |
Sve je to bio samo san sto ne sanja se cesto, Sve je to bila tek pjena na vrhu morskog vala, Ali tako stvarnim cinilo se, kao toplina zara. Jedne sam se noci vracao sam sa pjescanog zala I ugledao nju kako stoji uz obalu, sjetnog pogleda. Suze su joj tiho tekle bljescuci na mjesecini. Dva su bisera pricala svak svoju pricu Tiho kao mjesec sto svake noci prolazi, Dva su bisera plakala kao jedan. Sjeo sam pored i slusao tuzne zvuke pjesme, Gledao njen pogled trazec sto trazila je, Ali ne nadjoh izgubljen zivot sto prosao je. Sjela je do mene i pricala mi pricu Koju od svih ljudi saznah samo ja, Pricu sto nedavno je zivjela. Pricala je o izgubljenoj djevojci Sto izgubila se nedavno u oluji Koja bjesnila je njenim morem. Pricala je o bolesti sto shrvala je nju I odvela na pogresan put, O sreci i tuzi kao danu, noci. Prepoznah djevojku iz price, ta voljeh je jucer, Volim je danas i voljet cu je sutra, Voljet cu je sve dok zvijezda ima. I duze. Rekla je da ce doci na obalu jedne noci, Rekla je da cekam ju, da bit ce jednom spremna, Rekla je da voljet ce me duze no ja nju. Odlucih cekat na toj obali, Odlucih nac srecu u sebi da je njoj dam I vratim je na pravi put. Nas. Odlucih joj prvi zagrljaj dati, Poljubac meki poslati, Od svih je najvise voljeti. Odlucih je zauvijek cekati. |
Autoru: | bla bla [ 22 Jan 2003, 00:07 ] |
Tema posta: | |
Nije trebalo nista samo malo intime malo trave pod snijegom malo ljeta sred zime pa da nejasni dani nadju odraz u staklu i da osmijehom platis malo raja u paklu ljubavi moja... Nije trebalo nista samo zvijezde u letu i da noc posvjedoci da smo sami na svijetu ni romanse, ni zvona, ni adrese, ni ime nije trebalo nista samo malo intime. Nije trebalo nista sve gorcine i more kao suvisni teret vec smo predali moru na toj dremljivoj hridi u tom naletu plime nije trebalo nista - samo malo intime ljubavi moja... |
Autoru: | bla bla [ 22 Jan 2003, 07:21 ] |
Tema posta: | |
Recimo da je otisla iz grada u nepredvidivu vecer i da su joj zameli puti. Recimo da su boje kojima sam je slikao bile nestalne i da su izcilile sa koze. Recimo da je odlucila da je ne prepoznaju moje zene, da ima srce nevidivo. Samo da nije mrtva, samo da dise. Tacka na kraju price mala je kao srce. Stavljena je lakim potezom, ali jos pulsira, jos se otima svetlu. Pero Zubac |
Autoru: | bla bla [ 22 Jan 2003, 10:49 ] |
Tema posta: | |
SAN O KOSUTI 1. Kosuti kojoj oko dubinu jezera ima ozvuceno bilje uspavanku peva. San. U ljupkom prevoju tela vidim kapi zvezda i zvuk kopita niz planinu cujem. Ona to koga voli s mesecom pohodi. Snena i razdragana od sumske lepote korak ne moze da zaustavi. Ona to optrca tri mala kruga i spusti glavu na ivicu moje duse. Obavijena tankim velom tajne, ona to duboku provaliju sna otvara. Prema zalasku njen obris mesecinu ispija. 2. Na jezeru zelenom, na mirnoj vodi punoj tisine i sapata, tanka se senka izvija i prelama. Leluja jos u zraku mrtvo pticje krilo i pregrst zvezda davi se u dubini. Ne pitaj koje me to cudo dovodi u ponoc da te gledam lepu iz daljine. Ne pitaj sta me to vuce da pritajen osluskujem zaspale vetrove na tvom celu. Pljusti mir s lista breze dok smo oboje puni neke tihe strepnje i jeze vezani za obalu, za trsku. Stani, sumska lepotice, ne popij moju zvezdu koja je u vodu zalutala. 3. Dve modre kapi od ociju gledaju me s tvog cela. Zedni mi prsti od zelje da te dotaknem vitkiju od mlecna slapa nocnine. U trskama svetlost luda igra ples zloglave zmije. Ne boj se, kosuto, niknuce iz njene glave stablo sto se jutro zove. Preko usnule vode doci ce Jelen. Jelen ce doci, Kosuto, preko usnule vode. Cudno nas nesto spaja preko nase nesanice. Sta me to opi, sta me to opi. Pelin mi na jeziku, na dlanovima senke bolno igraju. Slepi za ovu noc, za ovu vodu, kroz sumu hodimo zaneseni - cela nam suma stala u oko. 4. Trcim na brdo i vicem u daljinu: Jutro! Bela se svetlost toci sa nebesa. Ispadaju zrna zvezda i dan prelazi reku u srebrnim kocijama. Mi idemo s malo tamnine u dusi, zamotani u paucinaste konce sna, omca nam oko vrata, konopci svitanja oko ruku. Pre nego se probudim stici cu na more. Pod kulom, pod drvetom nekim iz mojih kostiju raste bela ruza. Kosuta je takne svojim pogledom, za jedno koleno poraste. Kosuta je pomiluje svojim dahom, za pregrst pupova ispuni svet. Leluja kugla koja se san zove. Da se ne razbije. 5. Trava sam zelena po kojoj hoda ustreptala. Sto me neka dragost ispunjava, sto me nesto uz miris privija. Oci su njene u meni prenocile. Pretrcava polje, pretrcava svoju senku laku. Skociti iz samog sebe, iz lobanje galebove odbegle pokupiti. Jabuku neku sa stabla skinuti. Lepotu u sebi produbiti. Ne bih se hteo probuditi. |
Autoru: | bla bla [ 22 Jan 2003, 13:33 ] |
Tema posta: | |
Htio bih plavog neba, i mira, i svjetlosti, perivoj k'o u prici da mi se pojavi, s puteljcima, u sjeni, s cvatom jorgovana i zalosnim vrbama na obali jezera. I ti da budes tamo izvor moje srece! Da gledam struk ti tanki i oci kako plamte, Ti vilo moja draga i kraljice cvijeca, da ti dadem vjecnost ljubavi beskrajne! Da te ne gledam tuznu, vec zednu za zivotom, i rumenu u licu, s nasmijanom ljepotom, da ne bude gorcine sto te zadesila, da te ne boli vise bol tvoja sadasnja. |
Stranica 32 od 36 | Sva vremena su u UTC [ DST ] |
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |