banjalukaforum.com https://www.banjalukaforum.com/ |
|
Ljubavna poezija https://www.banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=8&t=1192 |
Stranica 27 od 36 |
Autoru: | bla bla [ 16 Dec 2002, 08:14 ] |
Tema posta: | Ne pitaj vise |
Ne pitaj vise zasto te ljubim. Pitaj zasto raste trava i zasto je nemirno more. Pitaj otkud stize vjetar proljetni i bijelom ladjom snova tko krmani kad noc nad svijetom hladne prostre sjene. Ne pitaj zasto te voli moje cudno srce. Znas li odakle koralj na dnu oceana? Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti, ali ti zivis daleko od glasa valova. Tvoja je misao strma pecina o koju se uzalud razbija moj zivot. Ne pitaj zasto te ljubim. Pristupi k meni! Tuzno je moje srce. Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta na visokoj planini zaborava. Vesna Parun |
Autoru: | bla bla [ 16 Dec 2002, 08:32 ] |
Tema posta: | Barbara |
Secas li se Barbara Padala je kisa neprestana Nad Brestom toga dana A ti si isla nasmejana Pokisla, ozarena, ocarana, Pod krupnim kapima kise Seti se Barbara Sretoh te u ulici Sijama Smejala si se I ja sam se smejao Secas li se Barbara Nisam te poznavao A nisi ni ti mene Secas li se Secas li se toga dana I ne zaboravi ga. Jedan covek ispod neke kapije Zaklonjen Viknuo je tvoje ime Barbara A ti si potrcala ka njemu po kisi Pokisla, ozarena, ocarana I bacila si mu se u zagrljaj Secas li se Barbara, Ne ljuti se sto ti kazem TI Jer TI kazem svakom koga volim Pa makar ga samo jednom video u zivotu Jer TI kazem svakom koga volim Pa cak i ako ga ne poznajem Secas li se Barbara I ne zaboravi nikad Tu kisu tako blagu i tako srecnu Na tvome licu srecnom Nad tim gradom srecnim Tu kisu nad morem Nad arsenalom Nad brodom iz Cezana Oh, Barbara Velika je svinjarija taj rat I sta je sa sobom sada Pod kisom od gvozdja Vatre, celika, krvi A onaj koji te je stezao u zagrljaju Zaljubljeno Da li je umro, nestao il je jos ziv Oh, Barbara Jos uvek kisa pada nad Brestom Kao sto je padala nekad Ali nije to isto, jer sve je poruseno To su samo posmrtne kapi kise Uzasne i ocajne A nije ni onaj potop vise Gvozdja, celika, krvi Vec prosto kisa iz oblaka Koji nestaju kao psi Kao psi koje odnosi Vodena struja iz Bresta Da istrunu negde daleko Vrlo daleko od Bresta, Od koga nije ostalo nista. Jacquest Prevert |
Autoru: | bla bla [ 16 Dec 2002, 10:07 ] |
Tema posta: | |
Moja ljubav ima Oci ko dva sunca Dva malena sunca Iznad moje tuge Ko njeznosti dvije Umorne i duge Moja ljubav ima Oci ko dva sunca Moja ljubav ima Lice ko kalendar Upisujem rijetke Dane kad sam vedar I kad smo daleko Oboje od sjete Moja draga ljubav Ima oci svete Znam kada ljubav Ima oci crne Kad udju u me Kada svjetlo trne Znam kada ljubav Ima oci bijele Kada ih ljubim Kada se vesele Moja ljubav ima Srce kao skrinja Tu je skrila snove Kad je bila mala U njoj od pocetka Vjecna vatra tinja Moja ljubav ima Srce kao nada |
Autoru: | bla bla [ 16 Dec 2002, 11:51 ] |
Tema posta: | Ceznja |
Takva je nastala ljubavna ceznja u mome srcu, da je gusta magla obavila moje oci, a njezno srce ukrala iz grudi... |
Autoru: | NIKMAN [ 16 Dec 2002, 16:51 ] |
Tema posta: | |
Ma sta da izostavim iz ovog odlomka Nerazumnog jesenjeg dana, kad znoj izbija Iz tame, uprkos zelji da stisamo se Uz knjigu, ili drugi kakav plod, Ma sta, rekoh - izostavicu malo. I neka ga, nedirnut, kasni sat, Neka smo i mi, svako u svojoj svetlosti, Ti koja ne postojis, i ja, tek malo Izostavljen iz nepostojanja. citaj Moje pesme i uveri se da me nema, Iznova, mada te drugi stihovi Ubedjuju da, sem vremena, niceg nema. |
Autoru: | bla bla [ 17 Dec 2002, 08:06 ] |
Tema posta: | |
Ne, ja te tako vatreno ne ljubim, Ljepota tvoja ne blista za mene: U tebi svoje prosle patnje ljubim I mlade svoje dane izgubljene. U casu kad te zadivljeno gledam, S ocima tvojim kad svoj pogled spojim, Tajanstvenom se razgovoru predam, Ali ne s tobom, vec sa srcem svojim. Ja s dragom zborim, koje vise nema, U tvome liku trazim crte njene, U zivim ustima – usta davno nijema, U ocima ti – sjaj ugasle zjene. Ljermontov |
Autoru: | bla bla [ 17 Dec 2002, 09:13 ] |
Tema posta: | |
Nauci me slusati govor dubina na raspetim dlanovima dana Nauci me brojiti otkucaje mira na otkritim ocima vlastitih rana. Reci mi tajnu za kojom ceznem, otkrij mi iskre potrebne mojoj noci. Razgrnut cu kapljice mraka; makar i smrvljena , k tebi cu doci. Zivot je tako malen bez tvog imena na rubu negdje kad besmisao klija. I zasto onda nakon sviju i nakon svega, zasto onda pitanje dusu svija? |
Autoru: | NIKMAN [ 17 Dec 2002, 11:45 ] |
Tema posta: | |
Moja je dusa oaza tisine u koju se krijes kad ti lose ide. Moja je dusa tvoja kutija gdje te druge oci ne doticu i ne vide Moja je dusa pola tvoje duse pola ljubavi iz bozanskog dola Moja je dusa pola tebe a ti si pola mog bola. |
Autoru: | bla bla [ 17 Dec 2002, 11:55 ] |
Tema posta: | |
Vrijeme nece vise reci nego sto ti rekoh ja Vrijeme jedino zna cijenu sto moramo je platit; Kad bih ti mogao reci, rekao bih ti da znas. Ako bismo plakali kad klovnovi pocinju predstavu svoju, Ako bismo se poticali kad muzicari sviraju, Vrijeme nece vise reci nego sto ti rekoh ja. Nema proricanja srece, premda, Jer te volim vise nego sto mogu kazat, Kad bih ti mogao reci, rek'o bih ti da znas. Vjetrovi moraju doci odnekud gdje pusu, Razlozi zasto lisce vene moraju biti; Kada bih ti mogao reci, rek'o bih ti da znas. Mozda ruze zaista zele rasti, Vizija ozbiljno namjerava ostati; Kad bih ti mogao reci, rekao bih ti da znas. Zamislimo da svi lavovi ustaju i odlaze, I svi potoci i vojnici bjeze; Zar vrijeme nece vise reci nego sto rekoh ti ja? Kad bih ti mogao reci, rekao bih ti da znas. |
Autoru: | bla bla [ 17 Dec 2002, 14:01 ] |
Tema posta: | |
Jedna mladost, jedan svijet tame raste tiho u srcu tvom. Drugi, za te, ovaj svijet grade – s malo prave istine u tom. Pricaju ti price i svaka ima svoj sretan kraj, al’ presucuju da taj svijet krade bas tvog sunca sjaj. Jedna mladost, jedan san srece, al’ do nje jos dalek, dug put. I dok srce na svoj put krece u taj svijet veseo i zut. - Odjednom ce shvatit sve... Kako nigdje nema plamena tog. Poput mrtve rijeke svijet tece bez cilja svog. Tko zna, mozda na me ceka neki drugi svijet. Tko zna, i u mraku katkad nikne divan cvijet. Otkad se desilo cudo, zivjeti zelim srcem svim. Mijenja me to osecanje ludo, srela sam se s njim! Ljubav je broj koji gubi... vec sam zivjela s tim. Odjednom, svijet sasvim nov se budi – srela sam se s njim! Reci, otkud svjetlost koja sja u oku tvom? Reci, otkrij tajnu koja krije se u tom? Znam samo jedno – prvi put sam sretna ja, i sve je tako stvarno... On – je, tajna ta... Reci, kamo dalje? Kojim putem treba poc? Koju zvijezdu slijediti. Sreca? Sto je sreca, sada znam to je svaki susret s njim, njegov dah na licu mom. Sreca, njegov korak, njegov glas, njezni poljupci kroz noc... Sasvim jednostavno – on, on je sve sto trazim jos od zivota svog, jer s njim dozivjela sam sve, - sve o cemu djevojka tek sanja. Iz prica drugih ljudi, to je sve sto zivot moze da ti da, kao dio sna, jednog vjecnog sna. Sreca? Njegov obraz pored mog, samo za njega stvoren dom. Sasvim jednostavno – on. On u meni zivi tu. |
Autoru: | NIKMAN [ 17 Dec 2002, 16:52 ] |
Tema posta: | |
Svoj jedini zivot ti zivis u meni Da budes osecaj i san ti se sazda Ne trazim na putu tvoj lik nasluceni - Daleko van tebe ide tvoja brazda. Oci su ti zlato da oplode zvuke, I glas da molitvu u srcima rodi; Sav pokret izgleda zamah tvoje ruke Ti sijas u stvarima kao dan u vodi. Tvoj je dah da seme ne smrzne u njivi Tvoja ljubav da bi bilo poboznosti Tvoja ravnodusnost, da moze da zivi Gordost ocajanja i gorki car zlosti. Ti nisi u sebi, jer ti nema kraja Tvoj govor pocinje muziku svih voda; Reci su ti konci u tkivu sveg sjaja Ides kao molitva od zemlje do svoda. I ti si nacelo vecma nego bice Noc da bljesnu zvezde - zamah pobednika Da bude pobeda...Lepota, otkrice, Pre nego mom dugu bese rec i slika. |
Autoru: | Medolino [ 17 Dec 2002, 20:24 ] |
Tema posta: | |
Evo i francuske (originalne) verzije od Barbare... Rappelle-toi Barbara Il pleuvait sans cesse sur Brest ce jour-là Et tu marchais souriante Epanouie ravie ruisselante Sous la pluie Rappelle-toi Barbara Il pleuvait sans cesse sur Brest Et je t'ai croisée rue de Siam Tu souriais Et moi je souriais de même Rappelle-toi Barbara Toi que je ne connaissais pas Toi qui ne me connaissais pas Rappelle-toi Rappelle-toi quand même ce jour-là N'oublie pas Un homme sous un porche s'abritait Et il a crié ton nom Barbara Et tu as couru vers lui sous la pluie Ruisselante ravie épanouie Et tu t'es jetée dans ses bras Rappelle-toi cela Barbara Et ne m'en veux pas si je te tutoie Je dis tu à tout ceux que j'aime Même si je ne les ai vus qu'une seule fois Je dis tu à tout ceux qui s'aiment Même si je ne les connais pas Rappelle-toi Barbara N'oublie pas Cette pluie sage et heureuse Sur ton visage heureux Sur cette ville heureuse Catte pluie sur la mer Sur l'arsenal Sur le bateau d'Ouessant Oh Barbara Quelle connerie la guerre Qu'es-tu devenue maintenant Sous cette pluie de fer De feu d'acier de sang Et celui qui te serrait dans ses bras Amoureusement Est-il mort disparu ou bien encore vivant Oh Barbara Il pleut sans cesse sur Brest Comme il pleuvait avant Mais ce n'est plus pareil et tout est abîmé C'est une plue de deuil terrible désolée Ce n'est même plus l'orage De fer d'acier de sang Tout simplement des nuages Qui crèvent comme des chiens Des chiens qui disparaissent Au fil de l'eau sur Brest En vont pourrir au loin Au loin très loin de Brest Dont il ne reste rien |
Autoru: | NIKMAN [ 17 Dec 2002, 21:54 ] |
Tema posta: | |
Tiho dolazim kući otvaram vrata pogleda snena nema nigdje nikog osim uspomena. Na tvoju toplu ruku i veliko srce jednu malenu sliku i vruće poljupce. Glava mi je teška pa zatvaram oči još kroz nju prolazi greška one kišovite noći. Ne letim otada prostranstvima ljubavi ostala mi je samo nada da ćeš se vratiti. |
Autoru: | bla bla [ 18 Dec 2002, 08:04 ] |
Tema posta: | |
Da bih te volio, sudbini predao sam svoje srce. Vise se neces moci osloboditi - vise se necu moci osloboditi od kobnosti te ljubavi! Ne mislim na to, ne osjecas to; ja i ti smo vec ti i ja, kao more i nebo, a nebo i more postoje bez svoje volje. |
Autoru: | bla bla [ 18 Dec 2002, 08:10 ] |
Tema posta: | |
Umro sam a ti mi oprosti sto sam tako zureci zaboravio ruku da ti stisnem i poljubim te onako kako sam to uvijek cinio odlazeci oprosti mi sto sam proljece jedno zauvijek u sebi odnio ali sjeti se ostale su pjesme u desnoj ladici neuredno slozene snaci ces se iz njih naprosto ljubav izbija te pjesme to sam ti sad ja oprosti mi nije bilo vremena za oprastanje suvise smo se voljeli da bi mogli nesto drugo tako zureci nisam ni pomislio da ces biti tuzna zbog svega i sad mi je zao zbog te praznine koja nas dijeli zbog toga sto ce nas jednu vjecnost zvijezde razdvajati i sto vise necu moci usne da ti dodirnem Zeljko Krznaric |
Autoru: | bla bla [ 18 Dec 2002, 10:03 ] |
Tema posta: | |
Za srecu moju dovoljno je malo. Jedan tvoj pogled, pa da procvetam, jedan tvoj osmeh, pa da poletim, visoko, visoko, cak do neba. Jedan tvoj pogled, blagi pogled, jedan tvoj osmeh, dragi osmeh, pa da poletim, da ti se predam. |
Autoru: | bla bla [ 18 Dec 2002, 12:41 ] |
Tema posta: | |
Ostadoh te zeljan jednog letnjeg dana, o, srebrna vodo iz tudjega vrela. To je bilo davno - svaka mi je staza danas obasjana suncem i ljepotom. Sreca me je srela. Iz stotinu vrela zedj moja sad pije, al' mira ne nadjoh nigdje, jer me nikad vatra prve zedji ostavila nije. Ivo Andric |
Autoru: | NIKMAN [ 18 Dec 2002, 22:08 ] |
Tema posta: | |
Svaka ulica svašta čuje i zna. Razne sudbine dobre i zle. Jednog dana prolazila je djevojka. Lijepa i mlada. Ulica se zapitala: Tko li drži ključ njenog srca? Nikada više nije prošla... A ulica samo katkad sjetno pomisli na nju i ide dalje. |
Autoru: | bla bla [ 19 Dec 2002, 00:07 ] |
Tema posta: | |
A kad zaboravis sarene pokrivace srijedom i subotom A narocito kad zaboravis nedelju; Kad zaboravis nase trenutke nedeljom u krevetu, Ili mene kako sjedim na radijatoru ulicne sobe u tromo popodne, I gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi; Zagrljenu priprostim starim kucnim ogrtacem nenadanja; I nista ne moram raditi, i sretna sam ... I kad ponedeljak ne bi nikad trebao doci! Kad to zaboravis kazem ... I kako si psovao ako bi netko uporno zvonio na vratima, I kako bi meni zastalo srce ako bi zvonio telefon, I kako smo konacno odlazili na nedeljni rucak; U stvari, kroz ulicnu sobu do stola zamrljanog tintom u jugozapadnom kutu, na nedeljni rucak. A to je uvijek bilo pile s tjesteninom, ili pile s rizom, i salata, pa razeni kruh i caj, i kolacici s cokoladnim mrvicama. Kazem, kad to zaboravis ... Kad zaboravis moj tihi predosecaj Da ce rat zavrsiti prije nego dodje red na tebe; I kako smo se konacno svlacili, Gasili svjetlo, uranjali u krevet, Lezali nacas opusteni u nedeljno svjezoj posteljini I njezno se slivali jedno u drugo ... Kada, kazem zaboravis sve to, Tada mozes reci, tada cu mozda povjerovati Da si me dobro zaboravio. |
Autoru: | bla bla [ 19 Dec 2002, 07:47 ] |
Tema posta: | |
Ja sam sretna jucer mi je rekao da me voli sretna sam i gorda i slobodna kao dan. Ali nije dodao da je to za svagda. Jacques Prevert |
Stranica 27 od 36 | Sva vremena su u UTC [ DST ] |
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |