banjalukaforum.com https://www.banjalukaforum.com/ |
|
Ljubavna poezija https://www.banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=8&t=1192 |
Stranica 26 od 36 |
Autoru: | bla bla [ 12 Dec 2002, 22:34 ] |
Tema posta: | |
Kada oci sklopis u san cu ti doci Na modrome valu ceznje; da bez daha Za tobom se vinem u dubine noci Niz drumove zelje od zvezdanog praha Kada oci sklopis u san cu ti doci Uz pesmu komete, srecu koja blista Svuda oko nasih ustreptalih grudi Probacemo kolac neba; srca cista Hodice za nama dok dan ne zarudi Uz pesmu komete i srecu sto blista Videces da nije tesko biti sanjar U svetu sto snove prezire odavno Tvoga tela ladje usamljeni ladjar Bicu, i pre nego potonemo, slavno Videces da nije tesko biti sanjar... |
Autoru: | Ipanema_ [ 13 Dec 2002, 01:06 ] |
Tema posta: | |
Malo Ducica... Sva je moja dusa ispunjena tobom, Kao tamna gora studenom tisinom; Kao morsko bezdno neprovidnom tminom; Ko vecni pokret nevidljivim dobom. I tako beskrajna, i silna, i kobna, Teces mojom krvlju. Zena ili masta? Ali tvoga daha prepuno je svasta, svugde si prisutna, svemu istodobna. Kad pobele zvezde, u suton, nad lugom, Radjas se u meni kao sunce noci, I u mome telu drhtis u samoci, Raspaljena ognjem ili smrzla tugom. Na tvom tamnom moru lepote i kobi, Celo moje bice to je trepet sene; O. ljubljena zeno, silnija od mene - Ti strujis kroz moje vene u sve dobi. Kao mracna tajna lezis u dnu mene, I moj glas je eho tvog cutanja. Ja te Ni ne vidim gde si, a sve duge sate Od tebe su moje oci zasenjene. --- Cekasmo se dugo, a kad smo se sreli Dala si mi ruku i posla si sa mnom. I iduci stazom nejasnom i tamnom, Iskali smo sunca i srece smo hteli. Oboje smo strasno verovali tada Da se besmo nasli. I mi nismo znali Koliko smo bili umorni i pali Od sumnja i davno prezivljenih jada... I zanavek kad se rastadosmo, i tako Stezuc svoje srce rukama obema Otisla si placna, zamrzla i nema K'o sto bese dosla, tuzno i polako. --- Ti si moj trenutak i moj san i sjajna moja rec u sumu i samo si lepota koliko si tajna i samo istina koliko si zudnja. Ostaj nedostizna, nema i daleka jer je san o sreci vise nego sreca. Budi bespovratna, kao mladost. Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca. Srce ima povest u suzi sto leva, u velikom bolu ljubav svoju metu. Istina je samo sto dusa prosneva. Poljubac je susret najlepsi na svetu. Od mog prividjenja ti si cela tkana, tvoj plast suncani od mog sna ispreden. Ti bese misao moja ocarana, simbol svih tastina, porazan i leden. A ti ne postojis, nit' si postojala. Rodjena u mojoj tisini i cami, na Suncu mog srca ti si samo sjala jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami. |
Autoru: | bla bla [ 13 Dec 2002, 07:43 ] |
Tema posta: | |
Posalji mi poljubac na kapima kise Neka se njezno spuste na moje usne I dozvole da ih upijem Ja cu znati da si to ti ... Posalji mi dodir na krilima vjetra Neka se zaplete u moju kosu I poigra nestasnim pramenovima Ja cu znati da si to ti ... Posalji mi osmijeh na odsjaju zvijezda Neka zabljesne u mojim ocima I nikada se ne ugasi Ja cu znati da si to ti ... |
Autoru: | bla bla [ 13 Dec 2002, 09:50 ] |
Tema posta: | |
Topli dlan na mome celu znak je opasnosti i znak je neke prerane ljubavi koja se mora koja se zeli znak je tebe i svih onih koji su te htjeli i samo da znas kako su te mamili u krevet za stol za pune case samo da znas kako je vjetar ludovao a kisa ljubavna padala na ulice trgove i krovove topli dlan na mome celu ti nesretnice krasna za sve jasna a za mene strana kako su pogledi plamtjeli po cijelom tijelu pa oni bi u tom casu sve dali za dasak s tvoje usne oni bi na koljena pali pred tobom i onda meni se odjednom sve to pretvori u nesto nestvarno i ludo samo da znas pomamnice sto su s tobom htjeli zaboravili na sve s nocnog praga rugali se jutru u tvojim zjenama dovraga mi znak na celu ja bih opet na tvom tijelu zaspao i snio ja bih bio prvi od zadnjih ili prvi u sredini tko bi to znao kod tebe nema nikakvog reda inspiracijo moja njeznosti moja nisi mi zvijezda i rijec ti je lazna nisi mi ljubav al’ si mozda snazna u srcu u oku na ruci i svugdje i nigdje te jos nema tvoj dlan na celu mome znak opasnosti drijema znak ljubavi koje nema prerane ljubavi i skitnje kroz noc samo da znas ja sam te od drugih sacuvao tijelom i mene su ubili umjesto tebe zvijezdonocnice moja cuvarice privatnih neba ti dajes svakome koliko mu treba a na mom celu dlan me topli pece do boli me do voli me i jos dalje u ponor mracni bez volje do ljubi me do kraja me i tako vec nestajem i bit ce mi bolje Zeljko Krznaric |
Autoru: | NIKMAN [ 13 Dec 2002, 10:42 ] |
Tema posta: | |
nekako izvan sebe sanjam svilen san trazim krila po meri da se vinem u nebo jer sve ostalo imam |
Autoru: | bla bla [ 13 Dec 2002, 11:46 ] |
Tema posta: | |
Kad bih te Njezno Uzela za ruku I isplakala Tugu, Zimom nanesenu, Koru po koru Zgulila bih Sutnju Izmedju zidova. Blizi bismo bili. |
Autoru: | NIKMAN [ 13 Dec 2002, 13:12 ] |
Tema posta: | |
Zadržao bih te u ruci kao buket svježeg proljetnog cvijeća upijajući tvoj očaravajući miris što smućuje razum i razbuktava maštu.. Zadržao bih te u sebi kao krv vruću i strasnu da kola mojim venama i stvara oluju u duši... Zadržat ćeš se u meni u bljesku mojih očiju na spomen tvog imena U plavom odsjaju predubokih sjećanja i kradom obrisanoj suzi negdje u kutu neostvarenih nadanja.... |
Autoru: | bla bla [ 13 Dec 2002, 14:48 ] |
Tema posta: | |
On je rijeka, a ja sam more. Njegov je nemir naglost voda koje raspasuju travu. Ja ih slusam kako huce u tijesnom koritu probijajuc’ se kroz duboki kanjon snagom od koje sustaje moja blagost Ja sam nestrpljivo more. On je rijeka. Njegove ladje nisu moje ladje. Njegove ptice nisu moje ptice. Ali njegovim ladjama ja sam sidriste gdje je dopusteno sjesti uz vatru i smijesiti se jednoj prici zbog koje se zaboravlja smionost. Njegovim pticama ja sam klisura koja ih sakriva u svoje stijene misleci da ih otimlje oceanu. On je prispjela rijeka. Ja sam more. Moja obale postaju njegove obale. Moje oluje postaju njegovo uzglavlje. Moja beskrajnost postaje njegov mir. Vesna Parun |
Autoru: | NIKMAN [ 13 Dec 2002, 17:09 ] |
Tema posta: | |
Sto ja ne bih pokusao da te prevarim da ti kazem ubedljivo: Ta su brda sto se vide kroz tvoj prozor sasvim plava. Ti da odmah poverujes a da stalno gledas mene kako strog a uznesen kroz tvoj prozor gledam brda sasvim plava. A tek posle da proveris pa da vidis kako brda kroz tvoj prozor bas i nisu sasvim plava cak i nisu neka brda pa da onda gledas sebe da se cudis da se pitas sta bi da poverujes Ali da sve kasno bude Pa da places kad ja odem a da sebe ubedjujes i da sebi docaravas da su brda a ta brda sasvim plava. Zasto ne bih pokusao pa da sebi docaravas kad ja odem. |
Autoru: | bla bla [ 14 Dec 2002, 08:04 ] |
Tema posta: | |
Zar, gonjenima uvijek novim obalama U vjecnu noc, ko bespovratni san, U more ljeta bacit nije dano nama Sidro bar na dan? O jezero, tek jedna godina sto prodje, A tu, gdje nju je svaki ocekivo val, Gle, sam sad sjedim ja, gdje ona dodje Sa mnom sjest na zal. Udaralo si sumno o visoku stijenu Nagrizajuci ko i sada kamen krut, A vjetar s tvoga vala nosio je pjenu Sve do pred njezin skut. Da l' pamtis kad smo dosli jedno vece, A s neba na val tamni rosio je muk, Tek iz daljine, ko da veslo vodu sijece, Cu se skladni zvuk. Najednom divna rijec se dragoj usni ote, A obala se ozva jekom isti cas, I val bje tih dok drag i pun ljepote Drhtnu njezin glas: “ O vrijeme, stani cas, nek malko dulje traje Let tvoj nesnosan! Da uzijemo sve do kraja, sto nam daje Najljepsi nas dan. Ta nesretnih je dosta, sto im preko mjere Dug je taj tvoj cas. Za njihov dan se skrbi, sto ih patnjom zdere - Pusti, sretne, nas. Al’ ja zaludu molim vrijeme neka stane – Bijeg je njegov ziv. Ja velim noci “ Lakse “, al’ sjaj zore rane Vec je razbi siv. Tad volimo se! Nek to vjecnost bude mala: Ljubav, ja i ti! Jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez zala - Prolaznici mi! “ O ljubomorno vrijeme, zar to pjanstvo noci, Kad ljubav plavi nas ko svjezi potok tlo, Zar brzo nestat mora kao sto ce proci Dan sto nosi zlo? Zar sve je proslo? I da nikad se ne vrati? Zar od sveg nece ostat ni najmanji trag? I vrijeme sto ga ote, nece l' opet dati Cas taj, tako drag? O vjecnosti, o proslosti, gdje vasa tama Sad skriva nase dane, recite mi bar! I hocete li ikad zanos vratit nama, Taj oteti dar? O jezero, o spilje, mracna sumo, stijene, Vas vrijeme stedjet i pomladit ima moc! O prirodo, sacuvaj barem uspomene Na tu divnu noc! Pa bilo to u tvome miru ili buri, O jezero, u humku ko stijena plast, U tamnoj vodi tvojoj gdje borovi suri Gledaju svoj rast! Pa bilo to u lahoru il’ treperenju lista, U sumu vode sto ga zal udvaja tvoj, U zvijezdi srebrnoj sto na tvom valu blista I sjaj motri svoj! I neka povjetarac, trska sto se njise, I zrak tvoj ugodan ko mirisava so Nek progovori, sto cuje, vidi, dise: “ Ljubav bjese to! “ |
Autoru: | bla bla [ 14 Dec 2002, 09:08 ] |
Tema posta: | |
U sustavoj travi blizu raskrsca sjedim nemirna srca i cekam onog kojemu nocas dadoh, bezazlena, preplasenu pticu svoje ljubavi. U zarko crvenoj mahovini brijega vec se zaplice jesen. Zatisje jezera raste iz polusjena. Sto cu ciniti ako ne dodje onaj kojemu dadoh svoje srce? ( A ja mu dadoh srce kao pticu ne misleci nista, zacudjena ) S tamnih polja dopire sapat noci. O, srce moje! Ne slusaj sum trava. U tugu ce te odvesti. Pogledaj: voda je nestalna. A ptice odlaze daleko preko brijega za hladnim suncem. Vesna Parun |
Autoru: | NIKMAN [ 14 Dec 2002, 10:46 ] |
Tema posta: | |
Nadjite me vezite me spalite moje sjecanje, zakopajte moje sunce u jezero najtamnijeg korijenja otvorite moje dlanove od soli i oduzmite mi taj lik koji i sljunak pretvara u ljubav. |
Autoru: | bla bla [ 14 Dec 2002, 11:19 ] |
Tema posta: | Samo ti |
Trazio sam te po celom kosmosu medju zvezdama... Trazio sam te i na Zemlji, po mnogim gradovima, ispod kamenja i ronio u dubine mora sa nadom da te mozda tamo nadjem... Trazio sam te u bajkama i u mastanjima, ali ne mogoh da te nadjem. A onda sasvim slucajno pogledah u devojku, malu, garavu, crnih ociju sto me citav moj zivot gledala, i gledao sam i ja nju citav njen zivot, i u njoj te pronadjoh. |
Autoru: | bla bla [ 14 Dec 2002, 12:13 ] |
Tema posta: | |
Necu budjenja U kojima te nema Cak i snovi Tad su daleki Jer Srce je ispunjeno Ljepotom zivljenja Svaki trenutak Kad plovis mi U mislima |
Autoru: | NIKMAN [ 14 Dec 2002, 21:50 ] |
Tema posta: | |
Volela bih da mogu da te prelijem osmehom... Da ti u oko pretocim ovaj moj iskricav sjaj koji kroz osmeh zazivi kad ti se spomene ime... Da ti stocim jos smelije pogled sa jasnim podstrekom koji vidi pocetke i ne priznaje kraj... Kako da ti ga predam? Ne postoje te rime... Kako sve da prenesem kad putevi ne postoje? Nazirem samo drhtaj, kao dah, treperav, sneni u ono nemusto vreme kad noc smenjuje dan... I vec mi sve nade streme put tog tananog zracka koji se niotkud razli u niti zute boje... I osmeh puce u meni poput zrelog maslacka i ode nosen necim da ti oblije san... Volela bih da mogu svu ljubav da ti prenesem, taj oblak beskrajne ceznje i neznosti i topline... Da se duz zlatnih niti sva moja ljubav raznese i raspline po tebi i nastavi da tece... Da obavijem ti sve najculnije dubine... Prizivam bledo vece protkano zutim sjajem. Da li je ovo vec bilo ili ce sve tek da bude? Svejedno. Ljubav mi tece i ja bih samo da dajem dok se juce kroz danas u isto trajanje slilo. Da li ce stici do tebe? Ne sumnjam vise ni trena. U meni ceznje ima da porusi sve planine. U meni neznost snena jaca od svih morskih plima uz nebo ljubavi greje i gazi sve daljine. Samo se pitam tiho dok niti saraju sne: hoce li zaista moci da ti prenesu sve...? Volela bih da mogu da ti dotaknem lice... Da te usnama svojim toplo osetim zudim... Da talasava vatra u dubinama mojim kroz dodir izroni negde gde skupa s tobom postojim... I da svojom toplinom i tvoju vatru budim... Negde u odbljesku zlata moj dah se mesa s tvojim. Kroz neke zuckaste niti osecam tvoju kosu. Dok modro, kasno vece tvoje mi telo krije, pocinjem da postojim kroz zlato koje se prosu. I nije sve ovo varka. Ja sam ti dala sebe, svu plam sto iz mene lije, vrelinu svakog mog kutka... I nije mi vise bitno da li sam ja jos ja ili psotojim kroz tebe dok je tog vecnog trenutka... Moj pozar obojen zutim... Znam da do tebe stize... jer s tvojim plamenom sluti, zasto mi nisi blize...? Odraz Sunca u meni, toplina koja me greje, i zudnja i dah sneni dok strujimo u jedno... I meki odbljesak snova sto se treperi i smeje, i cini od zajednistva sve drugo manje vredno... I sve drugo sto saljem kroz ove zlatne niti, sve ono sto imam do cega mi je stalo... Nisu dovoljni u biti... Ne dopiru istim sjajem... Jer koliko god da ti dam, jos toga u meni ima... koliko god da dajem, u meni je jos scvalo... koliki god bio zuti sjaj, jos veca postoji plima... I znam da ti nisam dala dovoljno, da je sve to malo... D.Konstantinovic |
Autoru: | bla bla [ 15 Dec 2002, 00:26 ] |
Tema posta: | |
Znao sam te voliti na samo jedan nacin Djecacki, idealisticki S cvijetom u ruci i srcem poput dalmatinskog nara Nisam znao kalkulirati Napamet uciti fraze i izigravati iskusnog muskarca Nisam si to smio dopustiti Jer za mene je poezija ljubavi bila nad-iskustvo Cijelo jedno zvjezdano nebo i jato golubova prevrtaca A ti si bila daleko odmakla Odvec daleko da shvatis Oprosti, jer Nisam te volio kao djevojku Kao splet najljepsih uvojaka u jesenjoj rapsodiji Ili kao duboki ocean tvoga crnog oka Ne Voljeh te kao pjesmu i planinu i mit i uzor Voljeh te prostrano i pjeskovito Rijecima neopisivo Nezaustavljivo Sve do vrha Bozjeg prijestolja i nazad Duboko Do dna u crnim virovima smrti i ocaja Uvijek jednako paleci signalne vatre srca Uvijek jednako razdiruci zivotno tkivo mog sna A ti si bila suvise budna da vidis Upoznah ostra sjeciva maceva I vidjeh vlastitu krv na plocnicima ceznje Slusah pjesmu sirena i muza I cutih zrake sunca jedinstva U opcoj promjenljivosti Moja je ljubav ostala jedinom konstantom A ti si se uvijek mijenjala U trenu tako bliska, a vec potom potpuni stranac Cinilo se da rastes No zapravo si samo starila Nikad se ne bismo razumjeli, draga Nikad se ne bismo prepoznali Cak i da smo htjeli I stoga su blagoslovljena moja pregnuca Pogledom u srediste ognja Sto skriva sve stranputice Bljeskom duha Danas Kada su sve do jedne umrle moje laste na putu k jugu Suhim usnama svjedocim da smisao si donijela mome bicu I kada vrijeme dodje da dogori moja svijeca Gledat cu zivot na izmaku u zrcalu tvoga oka I cutiti duboku zahvalnost Onome koji te je mojem putu upravio Da budes putokaz k svjetlu |
Autoru: | NIKMAN [ 15 Dec 2002, 08:11 ] |
Tema posta: | |
Kada uvece podjem sam na nas sastanak, ptice ne pjevaju, povjetarac prekine svoj pohod, a kuce pokraj ceste stoje utisane. To su moje narukvice sto zvece sa svakim mojim korakom. I stidim se. Kad sjedim na terasi i slusam njegove korake, Lisce ne sumi na drvecu, i voda miruje u rijeci kao mac u krilu zaspalog viteza. To je moje srce sto tuce glasno - Ne mogu ga utisati. Kad mi ljubav dodje i sjedne do mene, Kada mi tijelo drhti i kapci se spustaju, noc postaje tamnija, vjetar gasi moju lampu, I oblaci skrivaju zvijezde svojim velom. To je dragulj u mojim grudima sto svijetli i obasjava put. Ne znam kako da ga sakrijem. |
Autoru: | bla bla [ 16 Dec 2002, 00:05 ] |
Tema posta: | |
Jos mi ponekad dodje u snove u istom haljetku duginih boja iste mi rijeci njoj mrakom zaplove: "Laka ti noc malena moja." Udje u oci, u srce u pore korakom vojnika pred sudnji boj njene mi usne sapatom zbore: "Laku ti noc maleni moj." Negde jos ima u ovom gradu ulica ljubavi klupa bez broja jedno palidrvce za jednu baladu: "Laka ti noc malena moja." Imas suzu boje runolista kosulju, neki smijesan kroj. . . ti isti, ja, sebi ni slicna: "Laku ti noc maleni moj." da li cu te jos jednom sresti ili ces zauvijek nestati k'o Troja. . . jos jedna sjen'a na srebrnoj niti: "Laka ti noc malena moja." Na po' si puta a vec na dnu sa glavom u pijesku kao noj . . . ?! u svakom osmijehu jos trazis Nju? "Laku ti noc maleni moj." |
Autoru: | Ipanema_ [ 16 Dec 2002, 01:27 ] |
Tema posta: | |
Zelim: da posle snova ne ostane trag moj na tvom telu. Da poneses od mene samo tugu i svilu belu i miris blag... puteva zasutih liscem svelim sa jablanova. |
Autoru: | Ipanema_ [ 16 Dec 2002, 01:34 ] |
Tema posta: | |
UZALUD JE BUDIM Budim je zbog sunca koje objašnjava sebe biljkama zbog neba razapetog izmedju prstiju budim je zbog reči koje peku grlo volim je ušima treba ići do kraja sveta i naći rosu na travi budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovde zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom zbog anonimnih reči, trgova budim je zbog manufakturnih pejzaža, javnih parkova budim je zbog ove naše planete koja će možda biti mina u raskrvavljenom nebu zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih izmedju dve bitke kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice nego aerodrom moja ljubav puna drugih je deo zore koju budim budim je zbog zore, zbog ljubavi, zbog sebe, zbog drugih budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me nema ta žena sa rukama deteta, koju volim to dete koje je zaspalo ne obrisavši suze koje budim uzalud, uzalud, uzalud uzalud je budim jer će se probuditi drukčija i nova uzalud je budim jer njena usta neće moći da joj kažu uzalud je budim ti znaš, voda protiče, ali ne kaže ništa uzalud je budim treba obećati izgubljenom imenu nečije lice u pesku ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen! |
Stranica 26 od 36 | Sva vremena su u UTC [ DST ] |
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |