banjalukaforum.com

Budi moje kopno
tvoja oaza rasprhnutih oblaka
prosivena dugom

Budi moje tijelo
u tijelu tvome bunar zelje
iz koje ces se napiti

Budi moja krila
da poletis svitanjem
u narucje novog jutra

Budi moje srce
izraslo u novom jutru
koje ce u tebi kucati


Autor mi nije poznat

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Jednom u zivotu dat' ces da te zarobe zena toplog srca i kukavica hladnog stiska,
a s pokidanih lanaca svoje savijesti
poljubit ces svoju princezu samo jednom.

Jednom u zivotu izvuci ces karte iz rukava
i nekome reci "Zbogom", a da ni ne trepnes,
okrenutih leda ispisati ces joj sudbinu na licu
crtama suza svojih vlastitih.

Jednom u zivotu zaboravit ces da nisi vise mlad,
zaboravit ces kako nisi imao hrabrosti
istresti nekome u lice ono sto si uvijek cuvao u sebi,
ono sto je bilo preostalo i sto vise ne postoji.

Al' jednom u zivotu
saznat ces da nitko nije imao toliko paznje,
saznat ces da nito nije imao toliko volje
pokloniti se tebi kao na dlanu,
da nicije srce nije bilo spremno uciniti sve za tebe kao moje,
saznat ces to samo jednom u zivotu,
a tada da li ce vec biti kasno za oboje...





Ni za ovo ne znam cije je!

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Sto ti pada na pamet


sto svijetovima nudis
od cega si sretna
i od cega poludis
razbijas ogledala
i skidas rosu
s neke njezne godine
zapisane rijecima stranog jezika
sto ti pada na pamet

kad crveno svijetlo
u oku razlije toplinu

sto pomislis
kad ti vjesti prsti skinu
tu njeznost sa vrata
koja bi ja to
skitnica i sanjar
trebao otvoriti vrata
da mi noktima zaparas nebo
plavo i tesko

sto pomislis na jastuku uspavana

kad nema vise
kad nema kud
kad saznas da si to sto nisi
i kad kise padnu iznenada
sto pomislis kad ja mislim
kad ratove ptica u srcu donosi
i razbiju se ogledala

sto ti pada na pamet

od cega si tuzna
i sto to ostaje da se pamti
a sto u ovoj vatri plamti

i nestaje u zaboravu


Zeljko Krznaric

Trenutka ja se sjecam sjajna,
kada preda mnom se ti pojavi
ko prividjenje, kao tajna,
i ko ljepote genij pravi.

Kad tuga sve mi skrha nade,
a kinjile me strepnje taste,
tvoj njezni glas mi pjevat stade
i lik tvoj sanjah na dnu maste.

No, doba minu.Vihor njezni
rasprsio mi sne i stravu.
I predadoh ja glas tvoj njezni
i lik nebeski zaboravu.

Polako su se vukli dani
u zabiti, u zatocenju,
bez zanosa, bez suza ranih,
bez nadahnuca, nalik mrenju.

Al stize dusi probudjenje.
I opet mi se ti pojavi
ko nenadano prividjenje
i ko ljepote genij pravi.

I kucat stade srce vruce,
nov zivot u njem maha uze.
I opet plamti nadahnuce,
i ljubav sja, i teku suze.

Puskin

Prosla je bura, stisale se strasti,
I ljubav s njima sve je blize kraju;
Drukcije sada tvoje oci sjaju -
U njima nema ni sile ni vlasti.

Ja cujem: nasa srca biju tise,
Tvoj stisak ruke nije onaj prvi;
Hladan, bez duse, bez vatre i krvi,
Kô da mi zbori: nema ljeta vise!

Za drustvo nekad ne bjese nam stalo,
O sebi samo govorismo dugo;
No danas, draga, sve je, sve je drugo:
Sada smo mudri i zborimo malo...

Proslo je ljeto! Mutna jesen vlada.
U srcu nasem nijednog slavulja;
Tu hladan vjetar svele ruze ljulja,
I mrtvo lisce po humkama pada...


Aleksa Santic

Usahnuo izvor ushita i srece,
Ne nosi me struja mladalackih snova,
Sa grane zivota rasulo se cv'jece
U beskrajnu pustos pokojnih sv'jetova...

Nit' osmejak slatki milozracne zore
Ne vraca mi pokoj umrlijeh dana,
Nit' pjesmice mile, sto se jutrom hore,
Ne vidaju grudi pod teretom rana.

Izlio sam suze i bez suza sada
Na pepelu nade i pokoja placem,
I vjera mi gine, umire i pada,
K'o nevina zrtva oborena macem...

Ja sam hudi mornar, kom' je sudba dala
S okeanom hladnim da se vjecno bori,
Koji nece stici zoru ideala,
Niti slatku ceznju, sto mu srce gori.

Niti vise nemam ni snova, ni srece,
Samo jedno blago propalo mi nije:
Jos ljubiti mogu, jos se izvor krece,
Koji tvoja slika besmrtnoscu grije!


Razbija ovaj Santic.......

Da li je neko pokusao da prigrli odbacene i usamljene,
neuspesima obeshrabrene,neme i zatvorene?
Sta da uradimo, da ih uverimo,da zbog njih postojimo?
Koliko je vremena potrebno da ih pomerimo iz barustine,
gde traju neprimetno,ostavljeni bez nade?

Mozemo li da ih prenesemo u jasan predeo
gde Sunce dvostruko greje,a ljubav pleni istinom?
Da li mozemo nudeci ljubav da ih privolimo da se trgnu,
otvore dusu,napuste nemoc i usamljenost?



Sa jednog od foruma. Prostrla Slava64

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Kao suze sa zvijezda padaju,
Kisa i snijeg.
Vrijeme se mijenja,
Svaki put kad nestanes.
Na usnama okus tisine,
Oluja u meni...
Bez tebe sam gluha, nijema i slijepa,
Povedi me...
I vodi me kroz noc i san,
Sakri me k'o zrno u dlan,
Voli me k'o nikada,
Budi moje sunce nakon oblaka...
Kao suze sa zvijezda padaju,
Kisa i snijeg,
Vrijeme nas mijenja,
Svaki put kad nestanes,
Na usnama okus tisine,
Vjetar u meni...
Ti si moj zivot, snaga i nada,
Povedi me...

Sa jednog od foruma. Autora ne znam, ostavila Reea

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Hocu srce univerzuma
u njemu se nalaze
rijeci moje drage
poezija moje duse
u njemu se smije ceznja
dugo lomljena
i misao dugo kaljena.

Da li ti je danas
vec neko rekao
da mirises istinom
i zracis stvarnoscu
i da nabubrjele
podocnjake lazi
skrivas pod svjetle
pramenove slobode
iz cijih se pupoljaka
izleze zelja za
dodirom moga bica

Da li ti je danas
vec neko rekao
da smisljena poznanstva
polomljenih sujeta
poticu jos
iz antickog doba
Vavilonskog razjedinjenja

A ti i dalje kopnis
zelenkastim idejama
sopstvenih listova zrelosti
razlikujuci se od zvijezda
po velicini moje potrebe
za tobom - a ja te zelim

Zelim te mnogo
ne zato sto si ti - Ti
vec zato sto si Ti - Ja
I ja vidim svoj pravi lik
samo kada gledajuci tvoje suze
zaronim u dubinu tvoga bola
koji slatkim jaukom
prozima svu atmosferu
obojenog svijeta spoznaje

Rumenis od saznanja
da se u tvome Ja
prostire ogromno
polje procvalih mudrosti
cije plodove
sebicno cuvas
i po potrebi darivas
samo onima koji
po tvome misljenju
to zasluzuju

Da li ti je danas
vec neko rekao
da rijeci svoje izgovaras
jezikom mojim
i da svakom slovu
zidas grobnicu
od ljudske ljubavi
A zarobljenu
podivljalu misao
ukrocujes
tisinom moje duse

Hoces da me posjedujes
ali ne kao covjeka
vec kao svetinju
da ispijas i da
se hranis mojom
beskonacnoscu
kao svemirska noc
sto se hrani
svjetloscu moje strasti

Da li ti je danas
vec neko rekao
da Te zeli
i da Te treba
a ako nije
neka moja rijec bude
prva cigla u kuli ovoga dana
i prva zelja
u gradnji ovoga trena
da zelim te
i to je sve sto ti mogu reci
a ostali dio price
ces naci
u poluotvorenoj fijoci
svojih snova

I srusise se lepi snovi moji,
Jer glavu tvoju venac sad pokriva,
Kraj tebe drugi pred oltarom stoji –
Prosta ti bila moja ljubav ziva!

Cestit’o sam ti. I ti rece: “ Hvala! “ ...
A da li znades da se u tom casu
Granitna zgrada mojih ideala
Srusi i smrvi i u pep’o rasu?

Al’ ne! Ne vidim od toga ni sena;
Po tvome licu radost se razliva...
I svrseno je! Ti si sada zena –
Prosta ti bila moja ljubav ziva!

Ja necu kleti ni njega ni tebe,
Ni gorku sudbu sto sam tebe sreo;
Ja necu kleti cak ni samog sebe,
Jer ja bih time svoju ljubav kleo.

I nasto kletve! Nasto ruzne reci?
O sreci svojoj covek vazda sniva;
Bol, jad i patnju smrt jedino leci.
Prosta ti bila moja ljubav ziva.

Pa podji s Bogom! Jos ti mogu reci;
Da Bog da sunce srece da ti sija!
Sve sto god da pocnes svrsila u sreci!
Sa tvoje srece bicu srecan i ja.

I svakog dana ja cu da se molim,
Kad zvono verne u crkvu poziva...
Ja nisam znao da te tako volim.
Prosta ti bila moja ljubav ziva!

Cuj, Boze, molbu moje duse jadne:
Sva patnja sto si pis’o njoj, ko zeni,
Nek mimoidje nju, i neka padne
Na onaj deo sto je pisan meni!

Uslisi ovu molitvu, o Boze!
I dusa ce mi mirno da pociva;
I saputace vecno, dok god moze:
Prosta ti bila moja ljubav ziva!

I onda kada dodje ono doba
U kom ce zemlja telo da mi skriva,
Cuces i opet sa dna moga groba;
“ Prosta ti bila moja ljubav ziva! “


Velimir Rajic

Čitam knjigu o davnoj,tihoj ljubavi.
I svakog časa pomišljam na tebe.
U duhu,
svaki tren,
prešav brijeg
koji nas
rastavlja,
nađem se
uza te:
Ljubim tvoja usta, čelo, ruke, vrat;
Ljubim tvoja crna oka dva

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Imaj vremena za rad
to je cijena uspjeha.

Imaj vremena za razmisljanje
to je izvor moci.

Imaj vremena za igru
to je tajna mladosti.

Imaj vremena za citanje
to je osnov mudrosti.

Imaj vremena za prijateljstvo
to je put do srece.

Imaj vremena za sanjarenje
to je put ka zvijezdama.

Imaj vremena voljeti i biti voljen
to je privilegija bogova.

Imaj vremena gledati oko sebe
suvise je kratak dan za sebicnost.

Imaj vremena za smijeh
to je glazba duse.

PRVA LJUBAV

Pred zalazom se iznad luga
Oblačak uzvi u visinu
I začas-humak vjenča duga,
I okolina svjetlom sinu.

Svjetlucav, prorijedak i šuman,
Pljuskovit, radostan, dažd mahom
Zapljusnu i zelen šuma
Stihnu s blago hladnim dahom.

O, kakav dan! I često tako
Pljusak padne, pa se stiša . . .
I strah i radost podjednako
Donije nam zlatna kiša!

I tek smo stigli do šumarka,
Sve utihnu . . .O, roso pusta!
O, zjeno, radosna i žarka,
O podatna hladnoćo pusta!

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Tijelo zene, skrovito cudo nepoznato u tebi,
ima li vece njeznosti nego sto je moja
dok spavas ljupka u sjeni svoje svjetlosti?

Silazeci u tebe kao u ponornicu
ponavljam imena cvijeca da bih te objasnio:
petunija, azaleja, robinija hispida.

Dok spavas ti se igras, rijeko u koju uranjam
svoje ruke, rastuzena i vjecna,
sa svojim sljunkom od sedefa i spaljene mahovine.

Na tebi sve prepoznajem i svemu se cudim:
tu je ponor iz kojeg dolazim i kome se vracam,
i slana me zedj obilazi dok umirem, slatka patnjo.

Evo koliko te trazim: kao jeka svoj glas,
kao glas svoju jeku koja ne prestaje
i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.

Evo koliko te zelim: kao pusta povrsina vode
svoj vir da je uznemiri i ostane tamo
gdje sve pocinje, i odakle smrt ne silazi.

Ima li ljepse od tvoje kovine,
od tvog voca koje se nudi? Ja sam brod
sto tone i sto se ljulja izmedju tvojih obala.

Evo te, pobijedjene i gole, ali tko ce proci
ispod slavoluka sa vijencem gorkog lovora?
U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.

Zagledan u beskrajne prostore otvaram
dio po dio tvog tijela sto se ne razlikuje vise
od mene u meni, jednako i jednako samo.

Tu je i nevidljiva pjesma koja preobrazava
sva tvoja cuda u jedno, uzdrhtalo na kisi,
i prokleto nebo sto ranjava i place iza tvojih vijedja.


Zvonimir Golob

Telo ti more devojcice a ruke valovi

Oci boja vode iz kojih nevinost zraci

Citav maj u kosi spava cvetni krugovi

Od tvog daha meni se u svesti mraci



Gledam: iz dlanova ti izlecu galebovi

U tvojim misicama oboreno sunce drema

Miruju srne u polju tvojih reci

Za tobom procvetavaju stabla bagrema



Telo ti more devojcice a u tvom stasu

Dise mala kosuta dalekih predela

Ima nesto u pesku ima nesto u talasu



Od tvojih koraka i od tvoje nemirnoce

Ti bi sad odjednom mala moja biti htela

Zrela ko narandza ko juzno voce

Okupaj rosom oci snene,
i vatrom zvijezda celo umij.
Ljubis li noc, il´ljubis mene?
U tamnoj noci suma sumi.
U tamnoj noci vjetrovi viju,
tvoj konj je mlad i zjene mu gore.
Sad neba zlatni dazdevi liju,
dazdevi zlatni grud mi more.
Jesi li bunar, jesi li jeka,
da su ti kapci kise puni?
Dize se oblak izdaleka,
dunje i pahulje potiho runi.
I da mi taknes budnu granu,
srce bi prslo od gustoce.
Prisloni uho da ti sanu
usne moje rijec kao voce.


Vesna Parun

Kažu vam gospo,-za moje zlo-
da ja ne pjevam jer vas volim
neg zato što mi pjesma godi,
a meni dobro nedao Bog,
ako ja pjevam za svoju volju,
već pjevam gospo za ljubav tvoju.

I ta koja vam veli to
da pjevam samo jer uživam,
a ne zbog vas o kojoj snivam,
laže, i svako snašlo me zlo,
ako ja pjevam za svoju volju,
već pjevam, gospo, za ljubav tvoju.

Zato, tko god vam rek'o da ja
nepjevam zbog vas koju želim,
već zato jer me pjesma veseli,
laže, i Bog me kaznio sad,
ako ja pjevam za svoju volju,
već pjevam, gospo, za ljubav tvoju.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Sanjam da ces doci:
jer mirisu noci, a drvece lista,
I novo se cvece svakog jutra rodi;
Jer osmesi ljupki igraju po vodi,
i proletnjim nebom sto od srece blista;

Jer pupe topole i kao da hoce,
k nebu, pune tople, nabujale zudi,
jer u dusi bilja ljubav vec se budi,
i mirisnim snegom osulo se voce.
Jer zbog tebe ceznje u vazduhu plove,
svu prirodu Gospod za tvoj docek kiti.
Cvece, vode, magle, jablanovi viti,
sve oko mene ceka te i zove.

Dodji! Snovi moji u gustome roju
tebi lete. Dodji! Bez tebe se pati.
Dodji! Sve kraj mene osmeh ce ti dati
i u svemu ceznju opazices moju.


Desanka Maksimovic

Tebi je lako reci - idem,
jer tamo nisi bila.
Tebi je lako pruziti ruku,
jer jos nisi odlazila.

Tebi je lako reci - zbogom
i da je sve to sala.
Tebi je lako, jer nista ne znas;
jos se nisi rastajala.

Tebi je lako, a ja vec znam:
kada se te stvari dese,
svatko kad ode ostavi trag,
a dio zivota odnese.

Tebi je lako reci - idi
i ni za cim ne zali.
Tebi je lako, jer si dijete -
jer te nisu ostavljali.


Arsen Dedic

Tvoja je slika satkana od čežnje
nitima krhkijim od paučine

ako provučem kroz njih niti nade
možda ću izdržati do sljedećeg sna

možda su preživjeti i jutro

i oživjeti u tvom liku
na mojem pragu.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!