banjalukaforum.com

Udji

kroz prozor

duse razbijene.

U jutra podmukla,

dane pracene.


U tmine

moje istine...

Od tvojih osmijeha
moj je zivot postao kao san
od tvojih pogleda
tama se rasipa
u prekrasan dan,
od tvojih dodira
svaki kamen postaje cvijet
od tvojih koraka
moje srce jos jace udara.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

I svjetlo dana
i tama noci
i osmjeh srca
i jecaj duse
radost u tuzi
i snovi kad se ruse
placem
dozvoli da suze prolijem
strepim jer ljubav se u srcu krije
letim jer nosi me dusa ljubavi
naslonjene glave na ramenu tvom
pusti me suteci da ti pricam pjesmu
ocima da te ljubim
srcem sapucem rijeci ljubavne
pusti daskom vjetra da te prigrlim
pusti da snovi odnesu nas u vode duboke

Smirena je površina mora,
ali ni sunca nema
Prevlast je sive
i mutne bijele
Ravnodušnost
Bešćutnost
Rezignacija
Ignoriram okolinu
i odbijam svaki
kontakt
grubo i odlučno
Želim srušiti ove zidove
i pobjeći u slobodu
Prepiliti rešetke zatvora
i otići u plavo..
Pustiti kosu
da leti na vjetru
i sanjati..
Razmakni oblake
i pošalji malo sunca
i na moju stranu
svijeta...

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Budi vjecni valcer vir
Vrtlog vjetra nek te vije
Budi glazbe dubok mir
Budi sunce poezije

Budi sve sto ja ne mogu
Sto mi drugi zgazi, uze
Vrati u ljubav vjeru Bogu
Vrati vatri iskru suze

I daj dusi svojoj strepnju
Neka cezne, ljubi, pati
Daj ljepoti smrti zebnju
I u ljubav vjeru vrati

Budi suza na dnu mora
Sto je osmijeh oka krije
Budi zubor sa izvora
Budi sunce poezije

Enes Kisevic

Ako me jutro sutra ne doceka,
ako ti ne ispricam pricu do kraja,
pridji pred oltar i reci samo,
bese to covek ljubavi vredan.
Pokosi li me vreme, ko zrelo zito,
zavij strucak lepote i pokloni ga nebu,
ja cu ga vec sigurno pronaci,
prave ljubavi nikada ne venu.
A ti nedaj da te ljudi zabole,
pusti neka svako svoju jad nosi,
boli i tezi i kap rose,
kad preko volje na list padne.
Ljubavi se napij iz ociju mojih,
dok usne jos mogu da te ljube,
ljubavi donesi i zauvek spusti,
na usne moje, zeljne lepote tvoje.
Boze, jesam li covek ?
Boze, jesam li covek ?
Sve sto vidim, pretvara se u patnju, plac i boli,
zeljne bi ruke da me rastrgnu.
Ne daj da me odnesu, price sa njenih usana,
proklecu je svojom molitvom, dacu sve sto imam,
ali joj necu oprostiti.
Svoje oci darivati,
plakati, kad budem naucio.
Ne daj me...
Plac ili slutnja ?
Budis li se ponekad, sa osmehom za moje usne ?
Vidis li me ponekad, kad plac ti preti ?
Reci mi Gospode,
sluti li da je proklinjem,
zna li da cu zbog toga i sam proklet da bivam,
i da ce moje usne da se sklope sa drugim imenom.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Dodji...
Soba je puna tebe
Pun tebe pogled sto te zalud trazi
Zovu te svjetlost i mrak
Tesko je ostati jak
Sam
Treba te nemir da mi skines svemir
S prasnjave police sutnje.

Dodji...
Sve sto ti nikada ne kazah
Mozda ti opet ne bih znala reci
Pruzi mi ruke, obavij ih oko vrata,
Na oci stavi mi dlan.
Sapci mi o proljecu,

O mirisu visnjina cvijeta,
O ljepoti
Zaboravili smo diviti se njoj
O dobroti
Kako cudna, kako uzbudljiva rijec
O radosti
Kako je daleko sunce, kako je blizu mrak
O mladosti...
Kako je tezak i kako pun tebe ovaj bez tebe zalosni zrak...

Dodji...

jutrom, dok je
u krevetu mi jos toplo,
dok se jos budim,
pjesma dveju grlica
mene u sjecanja prate.
cujem te zaljubljene dvije
ptice, sa stare antene.
sada ih samo kad kad cujem,
a fali mi prozor s kojeg sam ih
u budjenju gledo.
Jutrom u sjecanjima
uhvatim je za ruku, i
kazem: ljubavi, dobro juro.
jutrom, jesu sjecanje,
ali i sunca zrak, otkucaj njena
srca, otkucaj za mene.
ne samo jutro, vec i novi dan,
dan kada cu je opet sresti.
to je cesto sto se
zbiva jutrom,
sto preduhitri i
molitvu i svrsetke snova.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Nemoj otici, tu ostani sa mnom,
i daj mi ruku da se moja zagrije,
nek sve se vrati sto je bilo prije,
pa makar da je davno pokopano.

Makar je mracno, ti ne pali luci,
sve vidi tko je proplakao noci,
nema zelja, tko je vjecno u samoci
cekao, znajuc' kako usud muci.

Pred nama sad su samo krhotine.
U srce moje gledaj: kako malo
od svih je rijeci medj' nama ostalo.
Kajanje osta sto nece da mine.

Nemoj otici, ne govori nista,
nek' tece dalje slijepih snova rijeka
i nek u cunu nosi dva covjeka,
a svejedno je gdje su pristanista...

Vidjela si ga ali jos nisi cula
taj njezni zvuk krila sto opija

U lepetu krila hvataca snova
cut ces ime plave ceznje

Dozovi ga tad... u snu i
kazi mu sve sto ti srce pjeva

Slusaj njeznost u simfoniji plavoj
nek svaki ton mir ti donese

Sanjaj ... plavo u koloru
vidjeces da i plavo svoje boje ima

Plesi na krilima ljubavi

Nocas ces cuti simfoniju
Nocas ces vidjeti boje

Ljubavi

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Uvijek postoji jedna noc pretvorena u ljepotu
jedna jedina noc koja te tisinom opije
jer samo se jednom bude srecan u ovom zivotu
sve ostale srece su lazi
sve ostale srece su kopije.

Samo se jednom bude andjeo pred vratima od ruza
tad mora u tebi zadrhte i nebo se rubina upali
i osvjetli ti svitac puteljak sto se do oaze pruza
na kojem zacas zalutas jer jos si suvise mali.

Mudrost dolazi kasno a s njom i sestra - samoca
jer svaka se stara greska najmanje dvostruko placa
na stolu odavno nema niceg sem prezrelog voca
tako bih nocas na trag... al na trag se niko ne vraca...

Uvijek postoji jedna noc pretvorena u ljepotu
koja se najduze pamti jer se naiskap popije...
samo se jednom bude srecan u ovom zivotu
sve ostale srece su lazi
sve ostale srece su kopije.

Mrak je pun otrova i kako kroz njega proci
naoruzan dalekom sjenkom dobre bogove molim
da mi u sjecanje vrate bisere iz najljepse noci
da me jos jednom volis i ja da tebe volim...

Kad jednom prodje sve
kad se pretvori u uspomene
kad vise nisu vazna lica, imena, ni godine
kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima
da li ces shvatiti sve
ljubavlju zagrnut' me
da li ces dici me s koljena
zedan tvog oprosta
kad jednom stvorim se ja -
pred tvojim vratima.

Ispod ovog neba samo ti
dusu znas mi taknuti
i kad kapnem na tvoj dlan
kad se stisnem kraj tebe,
nek me cvrsto drze ruke,
tvoje ruke, sigurne.

Kad jednom prodje sve
kad se pretvori u uspomene
kad vise nisu vazna lica, imena, ni godine
kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima
da li ces shvatiti sve
ljubavlju zagrnut' me
da li ces dici me s koljena
zedan tvog oprosta
kad jednom stvorim se ja -
pred tvojim vratima.

Ispod ovog neba samo ti
dusu znas mi taknuti
i kad kapnem na tvoj dlan
kad se stisnem kraj tebe,
nek me cvrsto drze ruke,
Tvoje ruke, sigurne.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Nocu, ljubljena, vezi svoje srce za moje
I neka zajedno u snu razbiju tmine
Kao dvostruki bubanj, boreci se u sumi
Protiv gustoga zida okupanog lisca.

Prolazu nocni, crna zeravo sna
Sto hvatas niti zemaljskoga grozdja
Tacnoscu nekog neredovita voza
Sto sene i kamenje hladno za sobom vuce neprestano.

Zato me ljubavi, vezi za cisti pokret,
Za postojanost sto kuca u tvojim grudima
Krilima nekog labuda ispod vode,

Da bi na zvezdana pitanja ovog neba
Nas san odgovorio jednim jedinim kljucem
I samo jednim vratima koje zatvori tama.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Rimuj se sa mnom...

Rimuj se sa mnom kraljice noci,
sa recima ne izgovorenim,
sa usnama nedozrelim,
dok se jos nisu gledale oci
i misao kad nije morala da kroti
zvuke bozanske tisine.

Ne zelim da cujem glasove,
reci:ne govori dok te milujem
neka se telo samo bori
usne neka su neme kada ih dodirujem
dahom noci iz pehara ispijene.

Uzalud se trudis da mi odgovoris
besmislenom pricom u prazno svitanje,
nece niceg biti,ni tebe ni mene,
niti ove hladne i daleke sobe
kada jutro rukom svojom razodene
sve ono sto tamom privlacnije biva;
svako ostavice svoje drage sens
nevidljive iskre gde java san skriva.

Rimuj se sa mojim usnama i mojim telom,
ti bestidna sto mi se vazda suprostavljas.
Kojim predelima snaga tvoja odmara
i izgoni silne noci da me pohode?

Bezis od mene:bojis li se
beline moga tela ili moje postelje?
ti koja crnim rukama pletes niti nad mojim celom..
Ne pokazujes se pogledima
dan je za tebe san..utvara
oci kad gledaju - to je prevara,
tvoja je istina slutnja bezobzirnih drhtaja.

Rimuj se drhtajem koji u meni
izaziva pojava tvoja u noci,
kada se telo pita da li ce sutra znati
da ponovi igru senki i treptaja..

Prostirem se tebi i sazimam pokretima koji ne postoje;
sve sto jos dise oko mene stvara bezbojne krugove.
Kroz njih sam naucila da prolazim,
ali tvoje rime skrivene u saci
niz prste mi klize
vene lizu zmarci tvog crnog plamena
gledam kako gori snaga od kamena
i kako se topi taj zagrljaj noci sa crnim rukama.

Rimuj se senko od koje se ledi carstvo utvara,
prekrij me nebom, mislju koje nosi prevara
i neka te nova svetlost razotkrije
nepostojecu pred mojim ocima;
nista tako snazno ne vlada culima
kao tvoj miris sablasnih prostora
zlo i cini tvoji u mnostvu dodira,
nevidljiva vatra koja sagoreva svaki kamen misli proliva
od pobede svoje agoniju srvara svojim nestajanjem.
Krv se moja sliva niz tvoje stihove
ti naslado,noci,kojom casno dise sveta postojanje.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Zelim ti
Modro jutro
Kad otvoris oci
I nasmijani dan
Kad koraknes
Izvan sna

Zelim ti
Tamnu noc
I zagasite zvijezde
Da ih u meni
Palis
Iznova

Netko drugi na mom mestu
dobio bi svoj deo srece
kraj neke druge na tvom mestu,
tek govorec' joj ove pesme
sto za te sam ih ispevao.
Ali meni one ne koriste
da dobijem sto pristic' zelim.

Poezija nek ostane pothvat jalov i nemocan
kad nestanem s ovog sveta,
kad vi takodjer nestanete.
Stih neka onda posle mene
premine svojom lepom smrcu,
isto k'o onaj sto ga speva,
Ljubavi u cast.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Ako bih tebe zvao da ti se svest probudi
Ako bih sebe zvao iz dana svih uspomena
Ponora svih ludosti i onog sto zacarava
Zvao bih o zvao bih iz dna svojih grudi
Iz tmine svojih ruku dubine srca i zena
Iz srzi mojih dana i snage zaborava
Ako bih zvao u javu mojih nogu brutalnih
Stezanje nezasitih misica uspomenu
I lov ociju mojih na sve te stare tajne
I duv nane s dlanova dusom nadahnutih
Parfema dragog sto budi uspomenu njenu
Orkestar silni da grune iz proslosti beskrajne
Ako bih u pomoc zvao roj noci pre tvojih vremena
I sve one koje se brane pod mojom rukom ko zrtve
Il cedno strahovale u noci strasti dane
Od kise pod prozorom il boje zena
Onih koje je zanos ostavljao ko mrtve
Ko velike leptire surovo zakovane
Ako bih zvao k sebi te blage kceri
Koje jos uvek cvile u tami mog secanja
I ceprko pod pepelom sve svoje grube reci
Slika je jos sveza vatre sto bukti i treperi
Zub nalazi svoj ujed divlji na rubu usana
I onog sudbonosnog krika odjek jos uvek jeci
Ako bih vratio sebe tome ljudskom priznanju
Telima pomracenim kraljica slucaja
I posao nanize ko sto idu ideje
Ko brodovi bez katarke nocu ili danju
I nacinio od sebe bezistan bez sjaja
Nebo za svakoga izgazene aleje
A da sam opet pao u moje senke glavne
I da sam opet poceo ko nekad sto nismo
Sta bi na to rekla drago dete sanja
Ali ni jednom moj glas ni da se javne
A sve vreme dok tvoja ruka pise ta ljubavna pisma
Cini mi se ko da broji milovanje

LJUBAVNA BITKA
U bitci ljubavi ne pogiba nitko osim onih sto vole
slabi i rdjavi ne dopadnu rana.
Ti, ako si zaista ljubavnik, ne bjezi od bitke,
oni koji prezive, mrtvi su za ljubav.


Sarmad(17 st.)

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Sva neskromnost moja
i zedj nabujale mladosti
bubnjale su mi u grudima.

Jurio sam kroz vjetar
i tu proljecnu kisu,
sto dalje,
za leptirastim snovima
pruzao sam ruke...

Posustavsi,
sletjeo sam
u tvoje krilo
da bih se
tvojim plamom
ogrijao malo
i u rukama njeznim
potkrijepio zrackom
tvog pogleda,
napio vedrine
tvoga osmijeha,
pa se vinuo
u letove nove...

Ali, u sjeni tvoga oka
usidrio se oblacic
moga sna
i ostao sam
kraj ogromnog sunca,
sto u tebi sam otkrio
i ciji sam zrak i sam postao...