Ne znam što sam se sad vratila na ovu temu, jednostavno imam potrebu da filozofiram
, a ovdje sam izbjegavala da se izjasnim.
Htjela sam samo reći tankoj... mene knjiga uopšte nije potresla, tako da se ne moraš sikirati da je mučna za čitanje.
Dobro Žarko piše i u par navrata sam se fino nasmijala. Na zanimljiv način se igra riječima i stilskim sredstvima, zna da obogati tekst. Ali nije da su mi suze navirale, iako sam osjetljive prirode
Knjiga mi se sviđa zbog informacija. Zanimljivo je pročitati opširnije šta se to zapravo desilo, povlačim ako sam nešto pogrešno rekla na početku teme. Najzanimljivije je čitati o njegovoj prošlosti, snimanjima, predstavama, privatnom životu... Priče iz zatvora su mi najmanje zanimljive bile, jbg
Zato sam se i složila da bi bolje bilo da je malo smanjio sa pričama o pacovima. Mada s druge strane, ima i to svoje. Možemo samo zamišljati kako je nekome boriti se sam sa sobom i svojim mislima, i nastojati skrenuti pažnju na nešto drugo, samo da te prođe vrijeme i da ne misliš o nečemu što je obilježilo tvoj život za sva vremena.
Tako da je ova knjiga zanimljiva sa mnogih aspekata. Sa umjetničkog, što najviše treba da se ocjenjuje kad se radi o njizi. A mislim da bi se mogao Žarku koji bod tu pripisati, što nije baš čest slučaj kod masovno prodavanih knjiga. Sa zabavnog, zbog svog sadržaja, ne vjerujem da bi ikome bila dosadna. I naročito sa psihološkog, zbog same teme o kojoj govori. Voljela bih znati kako sad izgleda život tog čovjeka i kakvim mislima su mu ispisane današnje stranice dnevnika.
Pokušala sam da nađem na internetu onaj genijalni autoportret iz knjige, ali izgleda da ga nema.