banjalukaforum.com https://www.banjalukaforum.com/ |
|
Ljubavna poezija https://www.banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=8&t=1192 |
Stranica 28 od 36 |
Autoru: | bla bla [ 19 Dec 2002, 11:28 ] |
Tema posta: | |
Koracam bosa tvojim tragom Priljubljujem usne uz tvoju praznu casu U tvom odelu trazim odlutalu toplotu Pogledom doticem sve sto si ti gledao Ispisujem ti ime izgovaram ga tiho Blagosiljem dane kad cuvas svoje zdravlje Ponavljam sve mazne reci koje smo ikad rekli Secam se zaveta tvojih ociju Tvoj se poslednji dodir jos ne odvaja od mene Sa svakim danom se suocavam umorna srca tromih nogu To sto smo razdvojeni pola mi odnosi snage A ostatak mi treba da bi te sacekala. |
Autoru: | bla bla [ 19 Dec 2002, 12:02 ] |
Tema posta: | |
Kad bi covjek mogao reci ono sto voli, kad bi covjek mogao uzdici svoju ljubav do neba, kao sto je oblak uzdignut u svjetlosti; kad bi poput zidova sto se ruse da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u sredistu, kad bi covjek mogao razoriti svoje tijelo, ostavljajuci samo istinu svoje ljubavi, istinu samoga sebe, koje se ne zove slava, sreca ili ambicija, nego ljubav ili zelja, ja bih konacno bio onaj, kako sam se zamisljao, onaj sto svojim jezikom, svojim ocima i rukama objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu, istinu svoje istinske ljubavi. Ne poznajem slobodu, osim slobode da budem zarobljen u nekome, cije ime ne mogu cuti bez uzbudjenja, zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju, za koga sam danju i nocu ono sto zeli, a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu, kao izgubljeno drvlje sto ga more dize ili topi, slobodno, sa slobodom ljubavi, jedinom slobodom koja me ushicuje, jedinom slobodom za koju umirem. Ti opravdavas moje postojanje, da te ne poznam ne bih zivio, da umirem neznajuci te, ne bih umro, jer nisam zivio. |
Autoru: | NIKMAN [ 19 Dec 2002, 16:32 ] |
Tema posta: | |
Ljubiti mogu pahulju njeznu laticu meku,treptav dah. Prekriti mogu bijelinu snjeznu prosuti licem poljubca prah. Ali ne mogu dotci ono u cemu lezi skrivena bit, ali ne mogu utisati zvono kroz koju struji srebrna nit! |
Autoru: | bla bla [ 20 Dec 2002, 00:08 ] |
Tema posta: | |
Obrisi bol I skupi nade rasute. Ruzom zamirisi. Neka spokoj zapljusne Obale tvoje Nemirom zarobljene. Snagom procvjetaj. Vrati se. |
Autoru: | NIKMAN [ 20 Dec 2002, 07:07 ] |
Tema posta: | |
Ljubav ne treba deliti kada toliko vode dopire do granice vremena; ona se uvek moze pretvoriti u sve sto nije prasina, curi kao pesak klizi prstima; dodiri su uskomesali vreme treba trcati od Meseca, ne bojati se senke coveka koji ide ulicom i pruza svoj l'interieur mojim rukama. Neka mi se sazida pescana ograda zidovi kroz koje cutimo ne m'e dit rien, je vous plaisez, oh je vous plaisez beaucoup, moje ime se ne moze pretvoriti u stihove pogleda pescanih satova u krvotoku tvojeg Meseca je jedina iskra za noc u cijem staklu bore se ljubav i istina. |
Autoru: | bla bla [ 20 Dec 2002, 08:10 ] |
Tema posta: | Basta |
Hiljade i hiljade godina Ne bi bilo dovoljno Da se opise Kratki sekund vecnosti U kome si me ti poljubila U kome sam te ja poljubio Jednoga zimskoga praskozorja U Parku Monsuri u Parizu U Parizu Na zemlji Na zemlji koja je zvezda Jacques Prevert |
Autoru: | bla bla [ 20 Dec 2002, 08:57 ] |
Tema posta: | |
Mala usta koja svet potamneo Otvaraju i zatvaraju mirno Ne iscezava bol, nista Cute mnogo, cute noc svoju Ono sto se godinama skupljalo Jedna vecnost, cela vecnost prodje Od reci do reci Pre ce se sunce otkinuti Od krune neba nego sto cu Slast malih usta osetiti |
Autoru: | NIKMAN [ 20 Dec 2002, 11:40 ] |
Tema posta: | |
Koza mi od zvijezda Napravljena. Pale se svjetla duse Kad kao svitac Lutam Velikim svijetom Vracam se Ociju punih srece Kao dijete ili kao putnik Sa jabukom u ruci Tanke niti moga sna U kosi upletene Da ukrase lice I dopune ljepotu Smijeska Oci odaju tajne Sas vatre Bozanski govor tvoje pjesme Koza mi od zvijezda Napravljena i zajedno sa srcem TEBI poklonjena. |
Autoru: | bla bla [ 20 Dec 2002, 13:07 ] |
Tema posta: | |
U ljiljan cu bijeli Uronit srce svoje, Da ljiljani dahom svojim O dragoj mojoj poje. Nek pjesma drsce mala Ko cjelov zivi njen. Sto negda mi ga dala U sladak, blazen tren. Heinrich Heine |
Autoru: | NIKMAN [ 20 Dec 2002, 17:32 ] |
Tema posta: | |
U dubini duše moje Ti što stvaraš nebo tajno Pa mu nježnom rukom pružaš U zagrljaj sunce sjajno, Ti pred kojom srce moje U najljepši cvijet se stvara Pa pijući slatki život S prirodom se razgovara, Ti koja si želje moje Splela zrakom raja sjajna, Ti pred kojom mrem i živim, - Ko si? Ljubav, bog, il' tajna? |
Autoru: | Ipanema_ [ 20 Dec 2002, 19:30 ] |
Tema posta: | |
Tuzna je rijec ove pjesme. A, kako i ne bi kad voljeh je kao ni jednu prije nje. Kroz noc se vucem, bez daha i bez straha Da ponovo utonem u njeno prostranstvo. * Zelim da ispod nebeskog krova Poljubim vjetar vremena Mozda u nadi da ce me Svojom snagom povuci sa sobom. Podigni me, daj mi krila! Daj mi oci da vidim u daljinu, Da joj dodjem, da je taknem. Neka mi se skameni ruka, da joj dirnem vrele obraze. Neka mi crni veo na oci padne, da joj vidim bijelo lice. Da joj stavim ruzu pored kose, Da pomirise latice njene, Neka joj ruza zamirise sobom. Cini mi se i zemlja jeci, Osjeca silnu tugu moju. I drvece se od zalosti skuplja Kao u hladnoj decembarskoj noci. I slavuj na hrastu mome Pjeva tuznu pjesmu. I vjeverica sto sa strascu zire skuplja Osjeca tugu u srcu mom. Daleko sam od nje, ona jos dalje od mene. Sta god da cinim, nista ne vrijedi, Clotho, Lachesis i Atropos, Te okrutne cuvateljice zivotne fabule, Zavezale mi ruke. O, Herakles, sine Zeusa i Alkmene, Heroju svih ljudi na zemlji, Nagovori susjetke tvoje Da smiluju se na me! Ja ne trazim svo blago ovog svijeta, Niti vino ambrozijsko, Ja samo trazim blago moje, Moju djevu, ljepoticu bijelu. |
Autoru: | Ipanema_ [ 20 Dec 2002, 20:12 ] |
Tema posta: | |
Ukrascu tvoju senku, obuci je na sebe i pokazivati svima. Bices moj nacin odevanja svega neznog i tajnog. Pa i onda, kad dotrajes, iskrzanu, izbledelu, necu te sa sebe skidati. Na meni ces se raspasti. Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju ove detinje duse. I da se vise ne stidim pred biljem i pred pticama. Na poderanim mestima zajedno cemo plakati. Zashivacu te vetrom. Posle cu, znam, pobrkati moju kozhu s tvojom. Ne znam da li me shvatas: to nije prozimanje. To je umivanje tobom. Ljubav je ciscenje nekim. Ljubav je neciji miris, sav izatkan po nama. Tetoviranje mastom. Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji. Ti si moj nacin toplog. Obuci cu te na sebe da se, ovako pokipeo, ne prehladim od studeni svog straha i samoce. *** Mozda niko nije umeo da te zeli ovako kao ja nocas. Tvoje ruke bele kao samoca. Tvoja bedra sa ukusom platna i voca. Tvoj malo sustavi glas. Sa nosom decackim prilepljenim uz okno vagona, nejasan samom sebi kao oprostajno pismo padavicara, i cudno uznemiren toplinom kao razmazen pas, putujem, evo, putujem da natrpam u glavu jos neslucene predele, da drvecu pozelim najlepsu laku noc na svetu, da se vrtim kao lishce, kao vetar po travnjacima, kao zvezde i ptice. Da malo nemam plan. Da imitiram klavijature, liftove i okean. Da zaboravim ruku na tvom struku. I lice uz tvoje lice. |
Autoru: | NIKMAN [ 20 Dec 2002, 22:57 ] |
Tema posta: | |
Što li tvoje usne o mojima sniju? Dal' valove snene što obecanjem plove mreškavim plavetnilom i neba i dubina tražeci luke, tihih žala snove što vapec jecaju, molitve s visina. Neka tvoje ruke željom moje miluju ... Nježnom slutnjom leptirovih krila lepršaju sjene, nježnost dodira raspjevanim damarom ustreptalih bila tvoja ruka mojom, opoj - pjesmu svira. Dal; su naša tijela kao cvijetna polja? Polegla na ležaju paperjastog neba ispod srca Zemlje, iznad duše Svemira na uzglavlju od zvjezdanog srebra pokrivena mirisom polena i rascvjetalog mira. Da li naša ljubav ima pocetak i kraj? |
Autoru: | bla bla [ 20 Dec 2002, 23:13 ] |
Tema posta: | |
Lepota, neznost, romantika, u dubini tvoga oka, u kom vidim sopstveni lik, i citam neku tajanstvenu misao, kao neki stari - grcki spomenik. Neznost, seta, ljubav razigrana, koja traje u osmehu tvom, nek se cisti sa seljackom krvi, sto zubori - jos u telu mom! |
Autoru: | Ipanema_ [ 21 Dec 2002, 01:07 ] |
Tema posta: | |
* * * Iz šarenog mnoštva iskr'o si se krišom, slučajem pometen, i u tmurne dane oplakane kišom uneo sjaj snova dugama prepleten. Zaigraju misli pa se čini lako dve duše se spoje, u treptaju rose čini se da svako može da poleti baš kao nas dvoje. Prepuštam se sneno zovu iz daljine lude noći ove; znam, imam te samo kroz šapat tišine, ali nedam nikom da mi gasi snove. |
Autoru: | NIKMAN [ 21 Dec 2002, 07:02 ] |
Tema posta: | |
Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi, ima li veće nježnosti nego što je moja dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti? Silazeći u tebe kao u ponornicu ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio: perunija, azaleja, robinija hispida. Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam svoje ruke, rastužena i vječna, sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine. Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim: tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam, i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo. Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas, kao glas svoju jeku sto ne prestaje i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla. Evo koliko te želim: kao pusta površina vode svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi. Ima li ljepše od tvoje kovine, od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod što tone i što se ljulja između tvojih obala. Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora? U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek. Zagledan u beskrajne prostore otvaram dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više od mene u meni, jednako i jednako samo. Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši, i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa. |
Autoru: | Ipanema_ [ 21 Dec 2002, 15:41 ] |
Tema posta: | |
Svoj jedini zivot ti zivis u meni; Da budes osjecaj i san ti se sazda; Ne trazim na putu tvoj lik nasluceni - Daleko van tebe ide tvoja brazdaq. Oci su ti zato da oplode zvuke, I glas da molitvu u srcima rodi; Sav pokret izgleda zamah tvoje ruke; Ti sjas u stvarima kao dan vodi. Tvoj je dah da seme ne smrzne u njivi; Tvoja ljubav da bi bilo poboznosti; Tvoja ravnodusnost, da moze da zivi Gordost ocajanja i gorki car zlosti. Ti nisi u sebi jer ti nema kraja; Tvoj govor pocinje muziku svih voda; Reci su ti konci u tkivu sveg sjaja; Ides, ko molitva, od zemlje do svoda. I ti si nacelo vecma nego bice... Noc da blisnu zvezde; zamah pobednika, Da bude pobeda... Lepota, otkrice, Pre nego mom duhu bese rec i slika. |
Autoru: | NIKMAN [ 21 Dec 2002, 17:00 ] |
Tema posta: | |
Vraćaj se često i prožimlji me, ljubljeni osjećaju vraćaj se i obuzimaj me - kada se budi spomen na tijelo, a stara žudnja ponovno krvlju struji, kada se usne i put prisjećaju, i ćute ruke kao da opet tiču. Vraćaj se često i prožimaj me noću, kada se usne i put prisjećaju... |
Autoru: | bla bla [ 22 Dec 2002, 02:37 ] |
Tema posta: | |
Cujes li suze koje padaju niz lice kao kapi kise? Potoci radosti i tuge sto se slijevaju niz moju dusu. Da, u mome srcu bijesni more, i prijeti da ce me razbiti poput stijene. Pjeni se i udara, tuga, pa opet radost, pa opet tuga... Tuga sto ne znam volis li me, a radost sto sam cuo tvoj glas, vidio tvoje lice, osjetio tvoj dodir... Osjecas li me u sebi? Dodirujem te u srcu poput povjetarca, poput tople kise, tako njezno, a opet snazno, osjecas li kako zidovi nestaju izmedju nas, kako se lome, to je more sto se probija iz mog srca, sto obecava i prijeti, osjecas li zar? Dodirni me, tu unutra, tu gdje je moj dom, izadjimo zajedno na liticu, da gledamo kako more tuce, pa se smiruje, kako se rasipa medju stijenama njegova prijetnja, kako se smiruje samo zato jer si ti tu, kraj mene. |
Autoru: | NIKMAN [ 22 Dec 2002, 11:53 ] |
Tema posta: | |
Kad bi ti znala da ovo teško jecanje, koje stišćeš svojim rukama, da ova suza koju brišeš poljupcima, dolaze od tebe, jesu ti, bol, koju si pretvorila u suze moje, jecaje moje. Tada ne bi više pitala prošlost, nebesa, čelo, pisma, što mi je, zašto trpim. I potpuno smirena, u tom dubokom miru svjetlosti i znanja ljubila bi me više i očajnički. S očajem čovjeka koji nema kod sebe drugog bića, druge boli: koji je konačno sam sa svojom patnjom. Željan da nađe utjehu u nekom drugom nestvarnom za veliku bol koja je tvoja. |
Stranica 28 od 36 | Sva vremena su u UTC [ DST ] |
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |