|
Sve sto cu ovdje napisati ne predstavlja proizvod mojih licnih frustracija zbog toga sto sam, mozda, glumica koja se ne uvlaci dovoljno u dupe pozorisnom menadzmentu pa zbog toga zaigra u jednoj predstavi svake trece sezone, ili, mozda, novinarka koju je razbjesnilo to sto nije dobila kartu za prvi red pa nije mogla kako treba smekati muske clanove ansambla (kakve ovo veze ima sa kvalitetom kritickih osvrta na premijere u drzavnim i ostalim novinama? Nema, ljudi, neemaaa), ili, mozda, neko treci kome je iz nekog razloga povrijedjena sujeta iz pravca NPRS. Ne pripadam nijednoj od ove tri kategorije. (Da li je i vama ostalima postalo frustrirajuce sto svoje stavove morate pravdati cinjenicom da ih niste izrekli zbog ljubomore, zavisti ili nekog treceg karakternog poroka, nego jednostavno zbog toga sto je ono o cemu govorite vas stav?)
Ne znam zbog cega na sceni NPRS vise nema predstava poput “Sv. Georgije ubiva azdahu”, “Porodicne price”, pa onda i sve rjedje onih poput “Gospodjica Julija”, "Dom Bernarde Albe", "Staza divljaci"... Dje ba zapelo? U politiku kurvu u bilo kojoj sferi, pa tako i u pozoristu, prevazidjeno mi je da zalazim. Bivsi, sadasnji - zabole me i za jedne i za druge. Mada, (zensko sam, razumite moju zelju za nepresucivanjem), stvarno ne mogu a da ne prokomentarisem zaprepascenje vijescu o izboru novog disa Narodnog, jer doticnog gospodina sjecam se iskljucivo po njegovim zapanjujuce hrabrim pokusajima igranja novinarstvom. Samo, mislila sam da je davno zaglavio u anusu nekog od inih politicara i da je zbog toga nestao sa scene, kad ne lezi vraze…
Uglavnom, davno sam pisala o nekim cudnim pojavama na sceni ove institucije onako laicki, iz ugla najobicnijeg ljubitelja pozorisne umjetnosti, te mi je neku vece bilo drago ponovo angazovane vidjeti neke davno zaboravljene glum(i)ce, kao npr. Svetlanu Popovic. Potez pozdravljam. I nadam se da necu vise morati gledati bjesomucne varijacije Nikoline Jelisavac (da ne bude zabune, jedna od onih koje najvise volim da vidim na sceni) na zadane teme. Veliki je to ansambl i za uloge tetaka, baba, prababa, staramajki i ostalih aka i aba moze se izabrati neka vjerodostojna teta.
Sto se same nove premijere tice, niti imam sta mnogo da kazem, niti mogu sada da prekinem zapoceto. Uvijek sebi kazem da mi “od iduceg puta” ocekivanja vise nece biti velika, a onda… dosadno, ali istina je, nada posljednja umire. Al` vala je vise i vrijeme da umre.
Procitavsi intervju koji je Jug Radivojevic dao nasim drzavnim novinama u toku priprema ove predstave, dopala mi se njegova izjava da likove ne treba prebacivati u farmerke da bi oni bili aktuelni danas. Hvala bogu, pomislih, nece biti nakazenja klasike kako to savremeni turbo mega giga in fensi smensi reditelji vole da rade kada treba da prikriju nedostatak svoje umjesnosti. Necu morati gledati nekog ruskog gradonacelnika iz XIX vijeka kako cerki brani da igra plejstejsn, a kada mu to ne podje za rukom onda angazuje KFOR - Kamcatka Forces.
Pocetak je stvarno obecavao. Povratak u neka davna vremena, skoro caplinovski docaran, samo u boji, lijepi kostimi, scena padanja snijega kroz prozor kao sa razglednica bili su dovoljni za ususkavanje u plavoj stolici i razdraganost zbog novog klasika koji je dosao nakon kulturno alternativnog ljeta. A onda, kao kada mirnu scenu Hickokovog filma iznenada prekine psihodelicni muzicki krik, na scenu je upao Boris Savija. Aj aj aj, da li je tom covjeku ijedan njegov prijatelj iz djetinjstva ili dobronamjerni kolega ikada skrenuo paznju na dovoljnu akusticnost sale? Zasto on vec godinama misli da ulogu ne moze odigrati bez vristanja, naprezanja vratnih zila do faze pucanja i pederisanja po sceni? Toliko je (opet) bio los da je i standardno dobra Natasa Ivancevic pored njega bila iritantna.
Ovo je, nazalost, jedna od onih predstava cija je jedna od rijetkih pozitivnih strana davanje mogucnosti pojedinim glumcima da se pokazu ili da ih publika zapazi. Prica i sve ostalo u vezi sa tim ostaje po strani. Zali boze para za poznatog reditelja “sa strane”. I Radmilu Smiljanic (da ne bude zabune, mislim na cuveni mozak operacije "Balon od kamena") da ste angazovali, slutim da bi rezultat bio jednako mlak i patetican, a kasa NPRS bi (valjda) ostala teza.
Piksi. Aj ti Piksi pokusaj s fudbalom, nije pozoriste “Bez pardona”. Postujem prethodno misljenje o glumackom postignucu Gorana Jokica i “glumice koja je glumila njegovu cerku” (eto do cega je dovela politika menadžmenta kad redovni pojetioci pozorista u posljednjih nekoliko godina /bar takav utisak o sebi odaju/ ne znaju ko je Radenka Sevo), no ja licno nisam ocekivala da se tumaceni lik(ovi) odigra(ju) alpacinovski, entonihopkinsovski ili merilstripovski, prosto jer ne utjelovljuju likove koji zasluzuju Jungovu psihoanalizu. Po mom skromnom misljenju njih dvoje su svoj posao odradili korektno. Ljubisa Savanovic kao i uvijek pretenciozan, a rezultat, kao u vecini slucajeva - neupecatljivo. Zoran Stanisic nekad je znao biti i ok, a za ovu predstavu kao da su ga pokupili iz "Drustva za amatersko glumLJENJE i vezenje kod ucitelj`ce Kene". Snjezana Stikic ok, Gordana Milinovic ovaj put nije "srasla sa ulogom", a Miljka Brdjanin toliko je vise dosadila sa ulogama fuksica da me, jadna, ni kriva ni duzna, i sama pocela nervirati. Sto jednom ne pocne da strajkuje gladju ispred pozorista i pokaze da to vise tako ne moze...
Sto se same price tice, sve je tako mlako. Mlaki su odnosi, mlaka je aktuelnost price (lopovi iz predstave su male mace za delije naseg vremena), pojedine scene su toliko monotone (trazenje para od svakog lika na isti nacin, a ima ih koliko, pet, sest, sedam?) da se na trecem trazenju para uhvatih da razmisljam sta bi se sutra moglo praviti za rucak). Premlako i u vise navrata predosadno.
A taj toliko nahvaljeni kraj... Ne znam, zaista ne znam sta je to toliko divno, krasno, poeticno, poucno + svi epiteti ovog svijeta u tom kraju? Sta je to toliko duboko(umno) u potezu skidanja perike Nikoline Jelisavac i otkrivanja duge (zenske) kose? U teatralnom pribjegavanju natprirodnim silama dobra? Ma bas mi je onaj jadjo gradonacelnik praotac "binladenovskog grijeha" da jedini medju svima njima mora bogu na istinu. Prosvijetlite me, koja je simbolika skidanja glumicine perike na kraju osim, eventualno, rediteljevog politicki korektnog postovanja gendera pa i u necem takvom kao sto je lopovluk, kao parafraze danasnjeg vremena? Efektno jeste, ali da dozivjeh ekstaze zbog rediteljeve ingenioznosti, i ne dozivjeh...
Postoji jedna istinita anegdota koja se desila u neko doba ratnog perioda, kada je cuveni Peti Neplan dosao kod jedne obrazovane zene i rekao joj, parafraziram, `ma znas, ja jesam postigo uspjeh i imam para i ne fali mi nist, al i na sve to ja znam da men nest fali, ja to nekako osjecam, al ne mog ja sade teb tacno rec sta je to. Mozd je to taj papir koji ti imas a ja nemam`. Kraj predstave podsjetio me je na tu pricu. Pomislih, kako bi Peti Neplan prokomentarisao kraj ove predstave. `Ma ne znam ti rode ja to bas izreci (akcenat na ‘e’), al znades nekako, ja se sav najezijo, nako se bas nasluciva to nest umjetnicko u tom kraju, u tom cici sto se spusca niz taj koloprc, u toj mladoj sto skida onu per`ku, al ne pitaj mene, rodo, da ti ja reknem sta je taj, taj, kako se to kaze, ma taj sto je nepravijo tu prestavu, htjeo da kaze`.
Korjenite promjene u pozoristu ne zapocinju promjenom interijera pozorisne kafane, obecavanjima rasporeda za oktobar u julu... Dok god se vise paznje bude polagalo na formu, imacemo novinske osvrte na premijere u kojima je najvaznije pomenuti da je na istima bio predsjednik skupstine (a vrhunac strucnog osvrta izrecitovati fabulu), a pozoriste ce sluziti za samopromocije mladih nada i izverziranih starih dupelizaca stranaka na vlasti. Zivjeli.
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
