Knjizevni (a u to se ukljucuje - psiholoski, religiozni, mitoliski, magijski, simbolicki) prikaz jedne od najboljih (a ako ne najboljih onda zasigurno najcitanijih i najprodavanijih) bajki svih vremena - sest dijelova o dogodovstinama carobnjaka Hari Potera i njegovih drugova - za pocetak bi se morao pozabaviti istorijskim korijenima bajke, o kojima je ponajbolje pisao ruski istoricar i tumac bajki Vladimir Prop.
Ipak, pretpostavljajuci da mnogi znaju sta bajka oznacava i koje su joj glavne karakteristike - fantasticnost dogadjaja, izmisljeni likovi, nevjerovatne situacije - ne bih zelio da se mnogo zadrzavam na ovom aspektu tumacenja ovih (ili, bolje receno - ovog!) djela.
Da bih opravdao sam zanr bajke pod koju se svodi stivo o Hari Poteru, moramo istaci sta je to sto ovo stivo cini bajkovitim, a ne, recimo, naucno-fantasticnim.
Prije svega - tu je prica koja se nikada i nikako ne moze vezati za moguci ljudski zivot. Tlo na kojem nastaje prica o Hari Poteru je krajnje fiktivno i izmisljeno, cisti plod maste autora. Kao sto su i Nedodjija i Zemlja koja se nalazi s one strane Zecije Rupe.
Dalje - tu su u izmisljeni likovi, koji spadaju u domen onoga sto se moze podvesti pod "magijski i religiozni aspekt knjizevnog djela", ali mi cemo te, ili bar neke od tih, licnosti nabrojati. Tu je, prije svih Lord Voldemor. On, posmatrano samo sa bajkovite strane price ne moze da postoji u onom obliku u kojem egzistira unutar djela, kao ni bilo koji drugi carobnjak u svijetu magije kojeg je stvorila Dzoan K. Rouling.
Ipak, Lord Voldemor je s jednog drugog stanovista (a reci cemo i kojeg) izuzetno postojan i svacim opravdan, a samim tim, i izuzetno moguc i stvaran knjizevni lik. Da ne kazemo - junak.
Tu je i cijela grupa Hogvortskih nastavnika, koji su predvodjeni Dambldorom - "starcem od hiljadu ljeta", u kojeg je sintetizovana sva mudrost i zivotno iskustvo koje se proteze u samom djelu. Za njim ne zaostaju ni Minevra Mek Gonagal, ali ni mrzovoljni Severus Snejp. Tek negdje s kraja, iako to ne znaci da su manje vazni - pojavljuju se Sirijus Blek i Remus Lupin. A zajedno s njima, ruku pod ruku, samo s druge strane ide i Lucijus Melfoj.
Sami dogadjaji koji se desavaju izmedju korica predstavljaju srz onoga sto je nama poznato kao bajka. Slojevi fantasticnih desavanja koja se nikako ne mogu pripisati realnom i objektivnom svijetu ljudi, najvece je bogatstvo i najbolji i najvalidniji dokaz tvrdnji da je Hari Poter - bajka. Sada bi trebali da se vratimo na pocetak ovog izlaganja i da razmotrimo pet aspekata sa kojih je moguce posmatrati ovo djelo. Naravno, svakom ce se otkrivati nova znacenja i novi aspekti, tako da bi bilo dobro da svako napise ponesto od onoga sto je zapazio u ovim knjigama.
1) Religiozni aspekt djela
Iako je medju gore nabrojanim aspektima psiholoski prvi, valjalo bi nam krenuti od ovoga sloja tumacenja. Zasto? Zato sto ce nam on dati kljuc za tumacenje ostalih znacenja.
Hriscanska legenda ili, meni je draze reci - istina - o vjecnoj borbi dobra i zla, o sukobu morala, istina i lazi, prijateljstva i neprijateljstva - duboko je utkana u pricu o Hari Poteru. Ali, ne samo u njegovoj ideologiji koja se zasniva na tome da Hari Poter, kao predstavnik dobra, obavezno mora pobijediti predstavnika zla - Lord Voldemora.
Kada pricamo ili pisemo o Hari Poteru moramo govoriti i o stepenima njegovih iskusenja - svih onih moralnih, emocionalnih, psiholoskih i inih zagonetki koje se po(d)stavljaju ispred njega.
NJegova iskusenja pocinju vec u prvim danim njegovog djetinjstva. Zivot sa onima koji nas ne podnose i koje mi ne podnosimo - da li za nekoga ko ima svega sest ili sedam godina mozemo osuditi na vecu kaznu? Zbog titanskih grijehova, prema gnosticarima, ispastamo svi, tako se zivot kod Darslijevih sasvim sigurno moze podvesti pod - kaznu. Medjutim, treba da se pitamo - sta je to Hari Poter zgrijesio da bude osudjen na ovakvo mucenje? (Ne treba se cuditi ovakvom izrazu, jer, posmatrano iz Poterove vizure, zivot kod njegovih rodjaka je zaista - mucenje.) Medjutim, ne treba zaboraviti da je to stav i glediste jednog sestogodisnjaka i da i mi na "te stvari" moramo gledati tako. Iza tih dogadjanja, krije se jedna drugacija istina. Istina koju ce vremenom i sam Dambldor otkriti Hariju - porodica Darslijevih je stit za Harija. Oni su tu da onemoguce Voldemora da dodje do njih.
Hari to, naravno, u tim godinama ne moze da shvati. Ali, on ce ipak iskusenje zivota sa Darslijevima sasvim normalno prebroditi. Osim u nekoliko navrata.
Drugo iskusenje tice se Poterovog postovanja pravila. I on je tu, kao svaki normalan covjek - omanuo. Trecen iskusenje tice se njegovog bijesa i gnjeva kada spozna neke stvari - da je Voldmor ubio njegove roditelje ili da je, na prvi pogled, Sirijus Blek izdao iste.
To su iskusenja na nekom globalnom planu. Ipak, mozda i najvece iskusenje se javlja u "Redu feniksa", kada Hari gotovo i gubi svoju licnost, u trenutku kada odluci da ubije Voldemora. Ipak, njegov drugi stit - Dambldor ce to sprijeciti. Medjutim, opravdavali mi ili ne sve te postupke, uvijek moramo imati u vidu situaciju u kojima se Poter nalazio i zapitati se:"Da li bih i ja ucinio to isto?"
Religioznost se ogleda i u poimanju jedinstva duse i tijela. Potera i Voldemora. Jer, u naslovu svake knjige ce stajati:"Hari Poter i...", jer ce autor tako uvijek stavljati do znanja da su Poter i Voldemor jedno bice. I Kamen mudrosti, i odaja tajni, i zatvorenik Askabana, i vatreni pehar - sve su to stvari koje simbolicki predstavljaju Voldemora, jer je Poter preko njih bio povezan s njim. Time je jasno naglaseno koliko su oni jedno nedjeljivo jedinstvo, zavisno jedno od drugog. Pa nije zaludu Poter predtsvaljen kao skroz materijalan, dok Voldemor uglavnom dobija oblicje nekog duha ili prikaze.
Napustimo sada za trenutak Potera i okrenimo se Lordu Voldemoru. On je, poput nekada Satanaila, okrenuo ledja svom zastitniku i odstupio od njega. I on je (Voldemor) promijenio svoje ime. I on je povukao nebrojeno mnogo pristalica za sobom. I njegov cilj je da gospodari svijetom. I on je propao prvi put. I on ce propasti drugi put. I da ne zaboravimo - i on je pao zboh oholosti.
Reminiscencija na neke standardne religije je mnogo. Jedinstvo duse i tijela se moze (i mora!) podvesti pod jin i jang. Zrtvovanja i ljubav koja se stalno nesebicno pruza jednaka je onoj Hristovoj ljubavi koja se pruzala za sve ljubavi. Ali, ne zaboravimo - Poterovo je tek da dodje u te visine.
_________________ Cause I'm tired of this scenes...
|