banjalukaforum.com

Uz mirise ljiljana ,
I pesme mojih sutona,
Oplakaću godine
Što su me do tebe donele

Kad raspleteš svoje kose
Pred ulazak u ćutanje
Crni dečak iz sive mašte
Uspavaće zle slutnje

I iz svojih žica
Izvlačiće najlepše note
Za laku noć andjelu
Zaboravljenom,
Da se nebom sakrije

Neka noć nad nama dotakne ti usne,
Kad ja ne mogu zorom na njima da osvanem
I pusti svoje misli
Nek' pokrenu daljine
Na nenačete hridi
Da toplotom svojom
Maštu i javu smiriš

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Vreme nam je negde odlazilo,
Krali smo polen narcisa,
Milovali njime kovrdze,
Lepše od njega samoga ....

Sedefom svoje kose u praskozorju
Otkrila si tajne, pokrenula bure .

Sadili smo šume borove
Da sakrijemo svoje godine,
Pevali smo pesme surove
Da sakrijemo svoje namere

Da li nam je ljubav dovoljna,
Kada andjeli sa nama plaču,
Dok živimo u dahu vihora,
Sa mermernim snovima

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Kratko pitanje :
Secret, NIKMAN - poznajete li se vi ?
Ako ne , upoznajte se

Izvinite na smetnji i samo nastavite tako

Šta si videla u mojim pesmama
šta si pronašla u mojim očima
ja moram biti tvoj kada dodje noć
jer ne mogu bez tvojih usana
glavo šećera

Podići ću grad da te nadjem sad
gde se sakrila tvoja ulica
Venero, Venero, Venero u štiklama

Dragulj si ti moj
i za uzdah tvoj
daću sve


Na žalost ja sam nov na ovom forumu i nikoga ne poznam. Samo znam da su me svi lijepo primili i da se jako dobro osjećam ovdje. Hvala svima Vama koji se družite sa mojom malenkosti!

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Kad bi ti čovječan bio, moje bi ruke živjele,
vezući nježnosti i platna svilena,
da ti prinesu haljine čudesne legende.

Kad bi ti čovječan bio,
oči bi moje upaljene sjale danju i noću,
I uperene bi tako bile u tebe što sav bi blistao,
kao onaj što se okrunio bio sunčevim plamenom.

Kad bi ti čovječan bio, moja bi usta voće bila
za tvoju žeđ, i za tvoj san muzika ljubavna,
svečanost utjehe za tvoje nježnosti.

Kad bi ti čovječan bio, ja bih ti bila igračka djetinja,
oružje za tvoj rat, flauta u poznim ljetima
koja bi pjevala obredu vrlo bliskom smrti.


Kad bi ti čovječan bio, O, Odabrani,
ja bih sve bila u tvome postojanju.
Ali sam ništa . . .
Nisam drugo već ova žudnja neodoljiva da postojim.

I mislim, kad bi ti čovječan bio,
da bi ruke moje živjele vezući nježnost i svilu,
da ti prinesu haljine čudesne legende.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Tišina. Roj.
Valova uspavljujući šum
i dašak vjetra.
Umjesto spokoja ruina.
Mirnoću nepribranost izjeda.
Udaljeni, ali za uvo
ipak golicljivi zvuk violine
zbog strahovite buke
mora da mine.
Sada se više ništa ne čuje.
I ono malo mirnoće
srušila je bujica nemira.
Iako tijelo tu stoji
duša u toj vrevi više ne postoji.
Zujanje, roj i reski
prolama se zvuk.
U ušima zvone riječi
da opišu taj haos,
meteži vulkan
volje, želje, htjenja
ali suprotnong ostvarenja

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Secret,
molim te reci mi ko je napisao ove stihove?


O, da sam sicusna kisna kap,
kucnula bih ti o prozor,
skliznula ko suza po licu,
praveci mali svilenkasti slap.

Mozda bih ti pala na usne,
na oci i ostavila trag,
ne daj boze vecoj zloci,
bio bi to samo poljubac blag.

Mozda bih ti pala na kosu,
ostavljajuci u njoj srebrenkastu rosu,
izljubila ti kapima trepavice, umila lice,
ostavila sicusne kapi, da sjecanje ne ishlapi.

Ja te čuvam za posle
ne želim da izgubim sebe
trošim previše reči da ti kažem
sve što želim je da te volim
Ja sam umorni heroj
sada želim da ćutim
Moram da sakupim snage za posle
ti već znaš mnogo o meni

I dok tako ćutim ti me gledaš
i dok tako ćutim ti se smeješ
i tako bez glasa i ja se smejem
kao Kralj Budala koji ne zna da voli

Ja ti kupujem sreću
ja ti verujem opet
noć je skupljala vetar u moje misli
i ja više ne znam ko si ti
Zvone crkvena zvona
ja ti crtam u kosi
veliku ljubavnu mrežu i prvi put
i ti mi priznaješ da me voliš

I kad mi kažeš gledam te prazno
i kad mi kažeš ne verujem ti opet
i tako bez glasa ja se smejem
kao Kralj Budala koji ne zna da voli

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

<!-- BBCode Quote Start --><TABLE BORDER=0 ALIGN=CENTER WIDTH=85%><TR><TD><font size=-1>Citat:</font><HR></TD></TR><TR><TD><FONT SIZE=-1><BLOCKQUOTE>
Dana 02.04.2002. 19:08, carolija je napisao:
Secret,
molim te reci mi ko je napisao ove stihove?
</BLOCKQUOTE></FONT></TD></TR></TABLE><!-- BBCode Quote End -->

Evo napokon stigoh da ti se javim..... Nisam ovu pjesmu jos procitala.... Pogledacu, imam razlicite zbirke pjesama kod kuce, pa ako nesto nadjem javicu ti..... Ko bi to sve upamtio, mislis da sam toliko pametna

Salim se, ako je nadjem kod sebe, javicu ti.

Ka svojoj mašti
trčeći
postah jednom
vitez
jednom kralj
svoja misao
htjedoh biti
ali ni kraljevsku krunu
ni viteški mač
ne dobih
ja
samo radost
ponekog stiha
i osmjeh usamljeni
na licu
poneku boru
i pogled zamišljeni

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Cvijet ljubavi


Kako je to bilo divno.

Mlad, neobuzdan, željan života, našao sam divan nepoznat cvijet.
U prvi momenat me opčinio i iznenadio nesebičnim davanjem svoje ljepote i svojih
mirisa. Toliko me opčinio da sam ga počeo zaljevati jutarnjom rosom i hraniti
zrakama sunca koji su izvirali iz mog srca. predivno smo se slagali. Moj cvijet
i ja.

Kako je to bilo davno.

Na momente me njegova nesebičnost zanijela i prestajao sam mu davati jutarnju
rosu i zrake sunca misleći da mu je dovoljno da samo on daje ne tražeći ništa
od mene.
I narvno cvijet davao, davao i na kraju istrošio svu svoju snagu i ljepotu dajući
je meni. A ja? Nisam to znao cijeniti i nisam uviđao kako on kopni i nestaje
pred mojim očima i kako svu svoju ljepotu i snagu daje meni.
Jedno jutro sam shvatio da ga više nemam. Nestao je. Sve mi je dao i nestao.

Kako je to bilo davno.

Godinama sam ga tražio. Zavirio sam u svaki grm, na svako polje, iza svakog
drveta ali takvog cvijeta više nije bilo.
Izgubio sam nadu i predao se. Nisam više tražio jer sam bio siguran da nepostoji
takav cvijet. I onaj stari mi je postao nekako nestvaran kao da je to bio samo
davni lijepi san.

To nije bilo davno.

A onda, iznenada kao nešto nestvarno i nedokučivo iz neke magle izronio je poznati
miris. Miris cvijeta kojeg pamtim iz mladosti. To me prenulo iz drijemeža i opuštenosti
i kao zvijer sam krenuo tragom tog mirisa. Da li je moguće da ću opet naći taj
cvijet. Tako sam silno želio da ga jošjedanput vidim, pomirišem i pomilujem
pogledom. Da osjetim onaj neponovljivi drhtaj duše i treptaj srca od pomisli
na njega.
Jurio sam za tim mirisom i nisam ga ispuštao ni za tren, panično se bojeći da
ga ne izgubim.

To nije bilo davno.

Upijao sam njegov miris i počeo mu poklanjati sve više pažnje, nježnosti, davati
sebe ne želeći ponoviti grešku iz mladosti. Osjećao sam da mu se sve više primičem.
Miris je bio sve jači i sve više me opijao. Bože, da li je to onaj davnoizgubljeni
cvijet.
I onda se desilo. Ugledao sam ga !!!!! Znao sam, to je on, zaboga to je on! Ponovo
sam ga vidjeo i našao.

To je bilo samo prije nekoliko mjeseci.

Očajnički sam se privio uz njega i rekao sebi: "Imaš ga, konačno si ga našao,
ne dozvoli da ga ikad više izubiš!"
Ponovo sam počeo da ga zaljevam jutarnjim rosama i hranim sunčevim zrakama koje
su izvirale iz mog srca. Koliko ih se samo nakupilo, cijelu vječnost ih mogu davati
svom cvijetu.
A on? Moj divni cvijet. Polako, oprezno, bojažljivo, počinje davati svoj miris,
svoju ljubav, svoju pažnju. Kako mi je to trebalo, kako mi je to nedostajalo.
Nikad, nikad ne smijem dozvoliti da postanem bahat i prestanem vraćati cvijetu
ono što mi daje. Jednom sam ga ubio time i nikad više neću. Sada sam naučio:
Vraćaj ono što ti se daje i bićeš sretan.

To nije bilo davno. To traje i ovog časa.

Konačno sam našao svoj izgubljeni cvijet, CVIJET LJUBAVI:::::..
Curice moja pomozi mi da ga nikad više ne izgubim, jer on i ti ste jedno i uvijek će tako ostati!

Voli te tvoj ............

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Pričao bih ti o zvijezdama,
Ali one su već ispričane.
Pokazao bih ti mjesec,
Ali drugi su ga skinuli.

Rekao bih da si sve moje,
Ali ne nalazim riječi.
Sutra te više neće biti
I ja ću pričati sam sebi.

Dugo u noć ću gledati u ništa.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Zeljela bih...

Zeljela bih da te sretnem,
da te pitam kako ti je,
dal si sada s drugom sretan
ili oko suzu lije.

Zeljela bih da te vidim
nasmijanog kao prije,
da ugledam tvoje oko,
pa i ako moje nije.

Zelio si da odes,
zelja ti se ispunila,
ako sada sretan nisi
ja ti tome nisam kriva.

Ja ne krijem da te volim,
pa i ako moj nisi,
sebe sam ti poklonila,
al' ti drugu nasao si.

SRECO!!!


Malena moja, ljubavi jedina i divna.
Samo si ti i tvoja jedinstvena ljepota,
smisao svega sto molim, zelim i trazim.
Samo si ti smisao moga tuznog zivota.

Zbog tebe zivim ljubim i patim.
Zbog tebe mi nocu ne dolazi san.
Zbog tebe mi zivot jako malo znaci.
Zbog tebe ne zelim docekati dan.

Za tebe krv u mojim venama tece.
Za tebe moje srce kuca, za tebe disem.
Tebi poklanjam sve moje noci i dane.
Tebi, samo tebi ljubavne stihove pisem.

Volim zivot i radosti ljudskoga zivota.
Al vjeruj ljubavi, da ma gdje god bio.
Toliko te volim, toliko te zelim toliko mi znacis,
Da svoj zivot bih samo tebi pokloniti htio.
Kad si uz mene ljubavi najdraza moja,
Zivot je divan, predivan, kao cvjetni vrt,
A kad mi jednom odes, kad te nece biti.
Ostat ce tuga, suze, bol i smrt.

Pitat cu te znas li mozda
sto je ljubav
sto volis,sto mrzis
zelis,znas...
Nismo mi
ni tako losi, ni tako slabi
da ne mozemo zaboraviti
Nismo tako sretni
da mozemo dalje s prezirom...
Pitacu te kako se kaze zbogom
a da ne boli
Kako se posljednji put ljubi
a da se ne place
kako se rastaje bez suza,
kako ostati sam bez ijedne rane
A ti udahni duboko i reci...
Ili bolje nista ne reci....

U zagrljaju sreće,
osjetio sam nešto snažno i jako;
i već u novom danu poželjeo
da uvijek ostane tako.
U zagrljaju sreće,
osjetio sam mir u srcu svom;
i iskreno poželjeo
da tebe volim snagom svom!
U zagrljaju sreće,
osjetio sam sunce u duši svojoj
i shvatio da nas nešto spaja-
poželjeo sam samo jedno:
da ovo bude ljubav bez kraja....


Dugo te nije bilo!

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Ja ne smijem gubiti nadu
U samoci sto slijedi
I ne smijem gubiti smijeh
A u srcu mir
Jer to je jedino sto vrijedi
Ja ne smijem gubiti nadu
U ove dane bez tebe
I zivim kao da si tu
Ne dam uspomenama
Da i na trenutak blijede

Jos je zedna dusa moja
Nekih dragih stihova
Tajnih dodira
Da sam stvorena od nota
Ja bih bila muzika
Tvoja muzika
Ja sam tvoja muzika
Da sam tvoja muzika

Ja ne smijem gubiti ljubav
U ove dane bez tebe
I ne smijem gubiti smijeh
A u srcu mir
Jer to su darovi sto vrijede

zelim
da poslije svega
ne ostane trag moj na tvom tijelu
da poneses od mene samo
tugu i svilu bijelu
puteva
rastutih liscem uvelim sa jablanova.

milos crnjanski

hi secret
hi nikmann
mislim da bi bilo dobro da napisete uvijek autora poezije ili proze:)