banjalukaforum.com

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

da, nažalost. mislila sam da neko, ipak, doživi pravu ljubav, a bez da je izgubi, tj ostanu zajedno do kraja života.

a gubitak kao koncept je neizbježan, naravno.

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

Tebe je neko dobrano spržio, a usput si i odrasla.

[/quote]
koje pitanje, dzabaleban? opet si bukvalan, nisam rekla da ne vjerujem da si to doživio, jel ti misliš da to što si doživo je nešto toliko specijalno i graniči sa naučnom fantastikom, il ne znam što si pomislio da ti ne vjerujem? priča za bebe i ljubavne romane, malo sam se šalila, aj odlijepi se od bukvalnosti. razvij smisao za ironiju[/quote]

1.Pitanje glasi, kako muškarac može procijeniti ženu na osnovu susreta u restoranu?
2. Da. Mislim da prije graniči sa realnim svijetom, nego vice versa.

Ubuduće, kad god bude neki nesporazum, pozivaću se na ironiju, zezu i "šalio sam se, pičite"

Naravno da kad sve prođe, preporučljivo je sve zaliti talasom smijeha i ironije, da manje boli.
Ali nije li to "zalijevanje" ironija samo za sebe?
Sad ćeš ti reći nešto tipa "get a life" ili "life's a bitch"

Znači kako došlo tako ošlo? Njutn i zakon akcije i reakcije?
E pa nećemo tako kolege, nakon 9 godina nešto još uvijek traje.
I poslije bezbrojnih premotavanja događaja u glavi i pronalaženja objašnjenja koja najbolje odgovaraju mom egu i uklapaju se u što bezbrižniji nastavak života, nešto još uvijek postoji.
Nisam ga ubio. To je dio mene. Nije "izduvalo" ni puklo kao balon od sapunice.
Osjećaj koji prati to prisjećanje bi se mogao opisati kao lagano treperenje na površini blaženstva, pogled na liniju gdje se spajaju nebo i more.
Iluzija? Vro lako moguće, ali iluzija koja postoji kao takva.
Ja živim s tim. I ne mislim da sam izgubio ljubav.
Ako smrt razdvaja, onda su sve naše ljubavi besmislene.

@Rose

Hvala. Mada se pomalo osjećam kao striptizeta.

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

dobro, i dalje mislim da nisi doživio ništa nesvakidašnje, mada se uporno furaš na to.

e da, kako muškarac procjenjuje ženu... iskoristi analogiju, ponekad ta alatka pomaže.

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

Ne brini, daleko si od striptiza.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Ne može se spriječiti gubitak, svi smo osuđeni na to da u životu izgubimo sve koje volimo.

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

jedno je gubitak zbog smrti, a mnogo gori je gubitak zbog života i u životu.

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

doživljaj nije jednako događaj

nisam zadovoljan tvojim odgovorom

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

Razlika u pristupu, citiraću Andrića:

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

i doživljaj ti nije nesvakidašnji. meni je ta tema totalno izlizana.

odgovor traži od osobe koja je pisala članak o restoranu i konobaru, nažalost ne mogu se sjetiti ni sajta gdje sam čitala to, ni autora, te ti ne mogu pomoći . davno sam to čitala, al mi bilo zanimljivo nešto. i fino sam napisala da nisam sigurna koliko je egzaktno, al ti naravno ignorišeš šta ti odgovara, lijepiš se isto za šta ti odgovara, uhvatio i ne pušta.

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

Doživljaj je subjektivna stvar.
Meni su svi tuđi doživljaji izlizana stvar, ako ćemo tako.

Situaciju iz restorana tumačiš kako tebi odgovara.
Odustajem from further investigation.

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

@dzabaleban

malo me cudi da je to trajalo samo nekoliko mjeseci a takvo "inicijalno prepoznavanje" ste imali
jesi li osjetio kako gubis emocionalni komfor? je li te uplasilo?

dzabaleban wrote:Važno je napomenuti da ja nisam uopšte želio seks sa tom ženom na početku. To mi se činilo kao bacanje blata na relikviju. Seks sa anđelom. Mislio sam da ona između nogu nema ništa. Ni muško ni žensko.


to je cesta pojava, i takvo zaljubljivanje sam zato i nazvala nadnagonskim

_________________
"Mudar čovjek s podjednakom mirnoćom prima pohvale i podnosi uvrede." - Konfucije

Ovo je POST.

Ја овдје не разумијем једну ствар... Како неко ко је имао нешто велико и дивно, и изгубио то, може пристати на било шта мање касније? Не вјерујем да за свако људско створење постоји само једно 100% одговарајуће друго људско створење, морају постојати барем два , само треба бити стрпљив, умјети препознати и бити храбар кад препознаш .

A zasto vi cijelo vrijeme pominjete imao - nemao? O kakvom vi gubitku pricate ovdje? Cini se kao da govorite o posjedovanju ljudi pa u tom smislu stoji imao - nemao. Ne prozivam nikog, samo me interesuje...

@dzabaleban: Interesantan stil pisanja

_________________
...i nista nije onako kako izgleda...i sve je upravo onako kako treba biti...

@veca_vestica

moraces ipak prozvati nekog
inace ti niko nece odgovoriti
meni licno nije jasno ko je taj ko spominje imao-nemao

_________________
"Mudar čovjek s podjednakom mirnoćom prima pohvale i podnosi uvrede." - Konfucije

Ovo je POST.

da.
bio sam isuviše mlad za takvo nešto.
kao sa horror filmovima, gledaš ih da bi se uplašio.
a opet gledaš jer misliš "ma ja to mogu".

dok ne postane neizdrživo, onda se pozoveš "na zakonitosti realnoga svijeta", na ponos, na vlastiti ego, na priče drugih ljudi, na preispitivanja, sumnjaš jer nešto ne štima, nije ti jasno kako napetost, haotičnost, blaženstvo i tajna mogu ići zajedno. ne vidiš izlaz, vidiš kako te to guta, iscrpljuje, a ne možeš pričati, jer je svaka riječ smiješna, nekontrolisana, neprecizna.
Kao da isisavaš otrov iz tuđe rane koji je tako sladak...

onda se u jednom času probudiš i kažeš dosta, ne mogu više, želim da sve ovo nestane, ovaj pakao vlastitih misli koje srljaju i posrću, dešavalo mi se da krenem negdje i na pola puta ne znam zašto idem tamo...a kroz sve to se provlačio nekakav osjećaj sreće, uvijek je bio tu, neki glas kao da ti govori kao iz Milanove pjesme "smiri se saberi se, budi isti kao pre, takav kakvog dobro znam, bistar, jak i siguran"

opet sam se počeo previše eksponirati...

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

ok, treba u stvari biti dovoljno mlad za tako nesto i nedovoljno ozbiljan a opet vrlo samosvjesan



a jeste
rijeci su neprecizne, ne pogadjaju one u centar nikada
pa ipak, kad smo zaljubljeni, one su i tako samo dekor za onu pravu, neverbalnu komunikaciju
socne su i cure niz bradu, njamnjam



najbolji naslov za koji znam je "Nepodnosljiva lakoca postojanja"

_________________
"Mudar čovjek s podjednakom mirnoćom prima pohvale i podnosi uvrede." - Konfucije

Ovo je POST.

Rekoh necu nikog da prozivam, cisto me je interesovao stav ljudi koji se trenutno vrte na temi.
Ne slazem se sa izjavama nekih ovdje, da su izgubili ljubav. Ne mogu se oteti misljenju da me to asocira, na onu djecacku filozofiju, joj bili smo zajedno a sad sam ga izgubila/o, otisao/la je drugoj/om. Pa u tom smislu sam i napisala imao - nemao.

Mozemo da mjenjamo navike i da na mjesto jedne "sjedne" druga. Mozemo da mjenjamo ljupkost i njeznost za grubost i nasilje, ali to je i dalje samo drugacije usmjeravanje energije koju nosimo. A ona je i dalje tu, nije izgubljena.

Mislim da smo odvukli temu malo u stranu pa cu da kazem, samo ovo, da prije ili kasnije, svaki covjek ili zena imaju priliku da mogu ponovo biti sa nekim sa kim su prije bili u ljubavnoj vezi. I kao sto i u zivotu imamo ponekad priliku se susresti sa slicnim situacijama pa zahvaljujuci prethodnom iskustvu i znanju postupiti drugacije, tako imamo priliku i u ovome, ne ponoviti odnos na isti nacin, rekli bi ljudi ne utvrdjivati gradivo.

Jer da se ne lazemo, kada stvari ne stimaju u odnosu dvoje ljude, nije krivac jedan, vec oboje...rade nesto sto ne ide, u njihov se odnos guraju i ponos i gordost i zavist i ljubomora i strah i svakojaki sastojci. U zavisnosti, koliko smo zreli i svjesni situacije u kojoj se nalazimo tako cemo i postupati. Zbog toga ne postoji jednostavan odgovor, treba ili ne treba pokusati sa istom osobom drugi put. Naravno, data nam je mogucnost da biramo da li hocemo ili necemo...

I ja sam prosla kroz tu fazu. I nije proslo dobro. Niti sam ja bila spremna da rjesavam i dopunjujem nas odnos niti je on bio spreman da rjesava, bili smo premladi. Medjutim, kad sad posmatram svoj zivot, onda mogu reci samo jedno, to je trebalo da bude tako i nikako drugacije. Sve se desava sa nekom svrhom bas tako kako se desava i bas u to vrijeme kad se desava.

Izvinjavam se na dugom postu.

_________________
...i nista nije onako kako izgleda...i sve je upravo onako kako treba biti...

samo cu reci kratko: prije bi sam sebi pucao u koljeno nego opet bio sa njom!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Uh..otresla te neka posteno...

Sve zavisi iz kojih razloga se ljudi razilaze....kod mene su to uvijek neke prepreke koje ne mogu da se prevazidju...za neke svari kompromisi jednostavno ne postoje, niti mozemo mijenjati sebe niti druge...a postoje parovi kojima je raskid kao dobar dan, a pomirenje dobro vece ....sto je malo djetinjasto ali svako funkcionise na svoj nacin