E, dosta više ovog sranja. Sad ćemo ovog Borka oboriti na godinu.
Zoka, i ja, isto tako, znam za Srbobran u Vojvodini, i Srb u Hrvatskoj. Ovaj drugi bi se mogao uzeti i kao dokaz da sličnosti imena toponima i imena naroda ne moraju imati bilo kakav značaj. Kad je u pitanju ime toponima, bitno je povezati naziv sa jezikom za koji se smatra da je osnovni, a pri tom dokazati da taj naziv ne daje indikacije da potiče iz jezika koji sada dominira tim prostorom. Školski primjer su slovenski toponimi u albanskim zemljama.
A ovi idioti nađu "srb" - i to automatski povezuju sa Srbima.
A bilo bi lijepo da nas kolega UE prosvijetli njegovom tvrdnjom o njemačkim toponimima koji sadrže riječ "deutsch" - ja zaista ne znam. Onda tim brojem možemo podijeliti broj od osamdeset miliona ljudi koji govori njemački - čime ćemo izračunati šanse koje daje ovakav "neoromantičarski" metod - te uporediti ga sa računicom iz Etiopije, gdje ne znamo ni za jedan drugi trag Srba (ni navodni).
Elem.
U Italiji, zemlji gdje se nakon turskih osvajanja naselio veliki broj Albanaca, poznato je 65 naseobina u kojima isti žive; u nekima se govori talijanski, u nekim albanski jezik. Od tih 65 naseobina, sva imaju posebna imena, i većina imaju italijanski oblik, te tek nekoliko ima albanski sadržaj (Santa Kroče, ili Plataci). Na kraju, samo 7 nosi albansko ime, ali ne kao imenicu, u osnovi imena naselja, nego očigledno dodato od strane Italijana, kao pridjev: "Albanezi". Nit koja povezuje ove geografske i i jezičke fakte sa istorijskim albanskim porijeklom je čitav istorijski sadržaj koji se nalazi između dvije istorijske pozicije. Mi znamo za seobu Albanaca, jer je ona zabilježena; nama su poznati razlozi i posljedice te seobe. Napose, mi možemo povezati toponime tom istorijskom niti. Ne treba nam spekulacija ni izmišljanje.
"Neoromantičari" nemaju ni jezičku, ni kulturološku ni istorijsku provjeru naziva toponima. Oni jednostavno traže prost sadržaj od nekoliko slova koja zajedno čine "ras" ili "srb", i to je dovoljno za njih da toponim povežu sa imenom "Srba" ili "Rasa", za koje se već nekim čudom zna da su "drevni" na područijima "Rasine", "Rasa", "Sr/Ser/Sor..."; pri tom se mora zanemariti sve ono što se nalazi u tim istorijskim nitima koje odbijaju da svežu njihove snove u jedan izdržljiv čvor.
Šta znači jezička, kulturološka i istorijska provjera toponima?
Znači da moramo provjeriti da li ta riječ već nešto znači na datom jeziku, na jeziku mjesta o kome se radi. Prvenstveno, da li ima kulturološki i istorijski značaj mimo Srba. Dakle, prvo moramo provjeriti jezičku osnovu toponima koji se uzimaju u istraživanju.
Tako riječ "sarb" i varijacije na persijskom može da znači više stvari:
ثرب s̤arb :ing rich. ثرب s̤arb A ثرب s̤arb (v.n.), Blaming,...
ثرب s̤arb :ب s̤arb A ثرب s̤arb (v.n.), Blaming, reproaching lou...
سرب sarb :ns or nods. سرب sarb A سرب sarb, Flocks, cattle at p...
سرب sarb : سرب sarb A سرب sarb, Flocks, cattle at pasture; a way,...
صرب ṣarb :r (ṣarm). صرب ṣarb A صرب ṣarb (v.n.), Preparin...
صرب ṣarb :رب ṣarb A صرب ṣarb (v.n.), Preparing, collecting so...
صرب ṣarb :make it fat;--ṣarb, ṣarab, Milk milked upon that ...
Vidite li negdje "Srbin" ili "Srbi"? Ja ne. Ali vidim neke praktične riječi kao "stado koje pase" (سرب). Persija je stočarska zemlja. Može biti mnogo toponima sa ovom riječi u osnovi. Osim ako sad Borko neće tvrditi kako su Srbi "stado koje pase", te tako završili u persijskom jeziku?
Uzmimo specifičnu riječ "sarab", odnosno "sarb", u prevodu na engleski jezik:
A صرب ṣarb (v.n.), Preparing, collecting sour milk; retaining, suppressing urine; also suppressing an infant's stool to make it fat;--ṣarb, ṣarab, Milk milked upon that which has become acid; milk stored up in a bottle for a journey; a kind of red-gum;--ṣirb, Small dwellings of the Scenite Arabs;--ṣurb (pl. of ṣarīb), Milk turned sour.
Vidimo da je jedno od značenja صرب (ṣarb) i "odlaganje stolice kod djeteta da bi se ono udebljalo". Borko? Jarane, odvajaš li ti svoje mališane od tute, pa su te Persijanci prozvali "Sarbinom"?
Tu je i riječ سربان (sarbān). Riječ znači "mala hrpa na gomili" ili "okomita provalija". Grad "Sarbān" (jugoistočni Iran), uzet kao "srpski" među idiotima, u stvari nosi značenje te riječi. Riječ ساربان (sārbān), dakle, slična prethodnoj, znači "princ". Grad Sarbāz (sjeverno od zaliva), takođe srpski među idiotima, je dio سرباز خانه (sarbāz-ḵẖāna), što znači "baraka".
Riječ رث (ras̤s), koja se pojavljuje na raznim mjestima, kako to Borko iznosi - kopirajući sadržaj šljamerskih foruma - na persijskom znači "iznošena odjeća". Na istim stranicama se i "Tisa" uzima kao srpska riječ, odnosno toponim. U Persiji تیسه (tīsa) je ptica slična golubu. Riječ بانات (bānāt) - ista stvar i s njom - znači "široko platno". Primjeri su bezbrojni. Ogroman je broj jezika, mjesta i varijacija.
Da rezimiramo. Fonetske varijacije iste riječi mogu da znače i "kiselo mlijeko", i "mlijeko za put" i "zadržavanje mokraće". Zamislite još više varijacija riječi zasnovanih na slogovima "srb" ili "ser" ili "sorb" pa će te dobiti predstavu koliko je persijski jezik - kao i mnogi jezici na svijetu - bogat, te kako toponimi u Iranu sigurno imaju vaskolikih značenja i korijena a da oni - ubio me grom - nisu "srpski". Pomnožite to sa brojem svjestskih jezika. Mislim da je sad jasno.
Četrdeset prvo predavanje:
http://www.youtube.com/watch?v=9HVmHq7KroA
|
