Evo da opišem
Imovinsko-agrarno stanje Bošnjaka u vrijeme Kraljevine SHS do 2. svjetskog rata kao jedan segment politike prema Bošnjacima-muslimanima za vrijeme kraljevine SHS.
U ovom periodu dominira sitni posjed i obrada zemlje drvenim ralom i plugom. To znači odsustvo razvijene tehnologije u obradi zemlje. U Bosn i Hercegovini se 1921. godine 86,37% stanovništva bavi poljoprivredom, šumarstvom i ribolovom, a 1931. godine 84,1% stanovništva se bavi istim zanimanjima. Na razna zanimanja otpadalo je 15,9% stanovništva i to industriju, rudarstvo i zanatstvo 6,7%, a ostale 9,2%. Prema popisu stanovništva iz 1931. godine od ukupno 2.323.555 stanovnika Bosne i Hercegovine, 1.016.758 ili 43,8% bilo je aktivno i zaposleno, a preostalih 1.306.797 ili 56% bilo je izdržavano.
Ovome treba dodati i velike žrtve jugoslavenskih zemalja u Prvom svjetskom ratu sa 1.900.000 žrtava. Na listi izginulih ili nestalih osoba, Bosna i Hercegovina je visoko kotirala (odmah iza Srbije) sa cifrom od 360.000 žrtava, odnosno 19% od ukupnog stanovništva. Zbog toga što je 91,5% feuda bilo iz muslimanskog stanovništva, a od 95,4% kmetova su bili kršćani - pravoslavni 73,92% i katolici 21,4%, taj socijalno-ekonomski sukob zbog vjerske strukture stanovništva vlasnika i kmetova, posebno zbog načina rješavanja tog pitanja, nužno je poprimio i vjerski sukob. Kolektivnu pljačku nad imovinom Bošnjaka pratila su i ubistva aga, begova i običnih ljudi, kao i nezastupljenost Bošnjaka u organima vlasti i državnoj upravi. S druge strane, skupi industrijski proizvodi i zaštitne carine, te visoki porezi za izdržavanje državnog aparata dokusurivali su seljaštvo dovodeći ga u bezizlazan položaj. Pridodaju li se tome potrebe za izdržavanje vojnog i policijskog aparata, otplate dugova, onda je slika položaja noseće privredne grane lahko prepoznatljiva. Ekstenzivna poljoprivreda ostaje do 1941. godine osnovna privredna grana. Nju su karakterizirali naglašena usitnjenost posjeda, agrarna prenaseljenost, zanemarljiva ulaganja i kao posljedica svega niska produktivnost.
Kao što su podjelom države na banovine Bošnjaci odjednom i prvi put postali manjina u svakoj od četiri banovine, tako je svojim manifestom od 6. januara 1929. godine regent Aleksandar ozakonio hajdučiju i pljačku bošnjačke zemlje.
U trenutku stvaranja Kraljevine SHS u BiH je preko 62% privatne zemlje bilo u bošnjačkom vlasništvu. Od ukupne zemlje, čija je površina iznosila skoro dva miliona hektara i koja je u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca od 1919. do 1931 godine bila zahvaćena agrarnom reformom, Bosni i Hercegovini je pripadalo 1.286.227 hektara, ili 66,9%.
Bosna i Hercegovina je bila okosnica i glavna meta agrarne reforme kojom nisu ostvarivani samo socijalno-ekonomski, nego prije svega nacionalno-politički ciljevi. Trebalo je potpuno socijalno-ekonomski uništiti bošnjačke zemljoposjednike, a Bošnjake u cjelosti nacionalno-politički razoriti i podjarmiti. Šestojanuarski režim je odlučio staviti tačku na agrarnu reformu kako bi ukinuo desetogodišnje stanje privremenosti, zaveo imovinsko-pravnu sigurnot i stabilizirao agrarne odnose. Nizom zakona, počev od jeseni 1929. godine, a naročito od 1931. godine, režim je propisivao način likvidacije agrarne reforme i to posebno za svaku od pokrajina koje su njom bile zahvaćene. Mada je najviše bila zahvaćena agrarnom reformom, Bosna i Hercegovina je najbolje prošla pod tim zakonoma zato što se cijena po jednom dulumu za kmetska selišta u Bosni i Hercegovini plaćala svega 290 dinara po hektaru ili 7 do 10 puta manje nego u drugim pokrajinama. Tako se država obavezala da će za oduzeta kmetska selišta isplatiti vlasnicima polovinu u gotovini od 250.000.000 dinara, a polovinu u obveznicama sa 6% kamate na minimalni iznos u roku od 40 godina a do početka rata 1941. godine isplaćena su svega 4 kupona ili samo 10% od predviđene sume. Gotovinu je isplatila odmah. Još je veća pljačka bila više od 400.000 hektara beglučkih zemalja, što je bio privatni posjed i za koji se država obavezala isplatiti vlasnicima 600.000.000 dinara ili oko 1.500 dinar po jednom hektaru u obveznicama sa 6% kamate u roku od 43 godine, a da početka rata 1941. izdato je i isplaćeno 13 od ukupno 50 predviđenih kupona.
Država je ostala dužna vlasnicima preko 95% predviđene naknade.Toliko o dobrom (ekonomskom) položaju Bošnjaka za vrijeme SHS.
O političkom polažaju drugi put
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
