Lično sam očekivao puno prljaviju kampanju sa obe strane (namjerno potenciram dvije, jer realno treća opcija bukvalno i ne postoji), iznošenje svakojakog prljavog veša, podmetačine i pljuvanje sa svih strana, ali sam donkle čak i prijatno iznenađen dosadašnjim tokom. Naravno da ne mislim da je ovo grebanje za pozicije i dolazak (ostanak) na vlast, nešto što se može smatrati dostojanstvenim ili bolje da kažem dostojnim nekog iole demokratskog društva, ali činjenica je da u skladu sa očekivanjima, moj utisak o predizbornoj kampanji ostaje pozitivan. Pogotovo što kod nas stvari odavno ne funkcionišu u normalnom modu...
SDS iliti ovaj blok za promjene, preokret, šta li već, iznenadio me u smislu, da dosta dobro praktično demonstriraju tu svoju umjerenost ili odmjerenost u javnim istupima, koju proklamuju kroz čitavu kampanju. Da ne znam bolje, stvarno bih stekao utisak da su oni u stvari neki liberalno-demokratski blok, a ne stranka zavidne nacionalističke pozadine. Inače primjećuje li neko otrcanost te riječi "demokratski", u nazivima stranaka. Taj termin, je potpono obesmišljen i osakaćen, kombinujući ga sa svim i svačim u nazivima svojih "stranaka". Te neki (demokratski) pokret, pa (demokratski) savez, sa (socijal-demokratski) nešto pa, srpski (opet demokratski) i tako dalje... Elem, sa tim svojim istupom, guraju pro-demokratsku priču, socijalni mir, investicije i radna mjesta i tako dalje. Priča nema realne osnove, a i kad bi imala, teško da komplet ekipa, okupljena oko SDS, ima kapacitete da tako nešto izgura na realnom planu. Realno ili praktično, čak i da dođu na vlast, prvo što sumnjam u mogućnost distanciranja od sopstvenih tajkuna i sličnih lobista i finansijera, a čak i da se to dogodi, jednostavno ne mogu da zamislim kako bi buduća vlada RS izgledala. Sa 10-ak, kvalitetnih ljudi, ako ih ima i toliko, teško da se mogu pokriti ključne pozicije, premijera, odnosno komplet ministarstava, mjesto predsjednika NS, mjesta direktora kritičnih javnih preduzeća, potom kvalitetno predstavničko tijelo u skupštini BiH i u savjetu ministara.
Sa druge strane imamo SNSD, čiji istupi u ovoj kampanji, ipak govore da strahuju za konačan ishod. Gura se M. Dodik u prvi plan, do te mjere da je osnovni utisak, da je on kandidat za predsjednika, člana predsjedništva, a da će bogami i vladu sastaviti sam, kad dobije izbore. Stidiljivo izgurana slika I. Radojičića na predizbornim plakatima, praktično jedan od rijetkih političara koji ne vuće afere iza sebe, sugeriše da pokušavaju da "kupe" još koji glas, od onih koji se ne "pale" na nacionalističku retoriku i priču o otcjepljenju, stranim obavještajcima i spoljim faktorima koji bi da uruše RS, po svaku cijenu. Jednostavno se ipak socijalni problemi guraju u drugi plan, činjenice o ogromnom spoljnom i unutrašnjem dugu i privredi na klimavim nogama i to što bi oni da gurnu u pozadinu, SDS gura kao glavni predizborni adut. Generalno gledano, situacija izgleda kao da je najbolje ne izaći na izbore i sakriti se iza teze "sve su to isti lopovi". Sa druge strane, nevezano za to, za koga će ko glasati, treba istaći da oni koji ne izađu, prećutno daju svoj glas postojećem stanju. Bolje je izaći pa dati glas nekoj od političkih opcija, koje se slabije kotiraju, pa dati priliku i manjima da uđu u skupštinu, ako ništa drugo bar da se malo koriguje skupštinska situacija u kojoj je svaka sjednica nadjebavanje između dizača ruku iz SNSD-a i opozicionih (čitaj SDS-ovih) telala.
_________________ "Your dad always said that one day Del Boy would reach the top. Then again, he always said Millwall would win the cup."
|